Tag: psihoterapija

Brronie Ware je medicinska sestra koja je radila na odjelu za palijativnu njegu (sveobuhvatna njega pacijenata sa neizliječivim bolestima, čime se nastoji produžiti njihov životni vijek) .

Nakon hiljada pacijenata i 8 godina rada, ona je izdala knjigu o tom iskustvu i navela 5 glavnih stvari zbog kojih su se ljudi na klinici sa kojima je radila, svakodnevno razgovarala i pomagala – kajali.

1.Želio bih da sam imao hrabrosti živjeti život onako kako sam ja želio, a ne onako kako su drugi to od mene očekivali

• Kako uopšte do toga dođe ?

Sve što radimo proizilazi iz naših stavova i uvjerenja. Tako osobe koje žive život kako drugi očekuju od njihimaju uvjerenje da će ih drugi cijeniti i voljeti samo ako drugima ugađaju. Ove osobe često sebi pripisuju odgovornost za tuđa osjećanja, a zamenaruju svoja. Plaše se ulaska u konflikt i doslovno ga doživljavaju kao kraj svijeta. Često osjećaju grižnju savjesti i anksioznost. A pored toga ponašaju se na način koji odaje da su drugi važniji i vrijedniji od njih.

• Zašto osoba ima takva uvjerenja?

Zato što su u djetinjstvu morali da se ponašaju na takav način kako bi se osjećali bezbjedno i voljeno. Takva uvjerenja su bila značajna u tom periodu, ali kada odrastete, a zadržite te stavove, onda imate problem. Dakle, ovim osobama su roditelji ili staratelji upućivali poruke da su dobri samo kad slušaju, da ih vole kad su poslušni, da ne smiju da se raspravljaju, da ne smiju da imaju drugačije mišljenje od njih i mnoga druga i gora.

• Ukoliko se pronalazim u ovom opisu, šta mogu uraditi po tom pitanju?

Udovoljite prvo sebi. Naučite reći ne. Uđite u konflikt, vodite se asertivnom komunikacijom.

Knjiga koja vam može pomoći na tom putu : Moć pozitivnog ne, Vilijam Juri

2.Želio bih da nisam toliko puno radio

• Kako uopšte do toga dođe?

Ove osobe imaju uvjerenje da vrijede samo ako naporno rade. Vode se idejom da od rada niko nije umro i ne osjećaju se smisleno ukoliko na sebe nisu natovarili hrpu posla. Često radom ugroze zdravlje. Zabava i odmor su za njih trošenje vremena i to sebi ne dopuštaju, a kada i dopuste , onda razmišljaju o obavezama, smišljaju zadatke  i prave planove.

• Zašto osoba ima takva uvjerenja?

Moguće je da su roditeji izuzetno nagrađivali ili nagrađivali dijete samo kad obavlja neke zadatke, kada je uposleno. Ovi ljudi kada su bili djeca vjerovatno su svojim roditeljima dosta pomagali i rasterećivali ih obaveza, ali su se i ugledali na roditelje koji su takođe puno radili.

• Ukoliko se pronalazim u ovom opisu, šta mogu uraditi po tom pitanju?

Radite samo onoliko koliko je potrebno i koliko vam prija.Dopustite sebi pravo na odmor i uživanje. Bez kvalitetnog odmora nema ni kvalitetnog rada.

Knjiga koja vam može pomoći na tom putu: Životni pobjednik, Mjurijel Džejms i Doroti Džongvard

3.Želio bih da sam imao hrabrosti izraziti svoja osjećanja

• Kako uopšte do toga dođe?

Ove osobe imaju uvjerenje da moraju biti snažni u svakom segmentu svog života, ne izražavaju svoje emocije, ali su i ponosni na svoju snagu i izdržljivost. Tačno je da nekada u životu treba da budemo jaki, posebno u situacijama kada preživljavamo ili se borimo za kvalitetniji život. Ali problem nastaje kada dođemo do tog kvalitetnijeg života i onda ne znamo da se snađemo u njemu.

• Zašto osoba ima takva uvjerenja?

Zato što smatraju da će biti odbačeni ukoliko pokažu slabost. Takođe, smatraju da je slabost odlika nesposobnih osoba. Pod slabošću mogu smatrati čak  i imanje želja. Ove osobe vjeruju da je svijet surovo mjesto u kojem samo najjači opstaju.

• Ukoliko se prepoznajem u ovom opisu, šta mogu uraditi po tom pitanju?

Pokažite i svoju osjećajnu, mekanu stranu. Bićete uredu. Dopustite svojim emocijama da vas preplave, ne brinite, nećete izluditi ili ostati slabi zauvijek.

Knjiga koja vam može pomoći na tom putu: Emocije, Zoran Milivojević

4.Volio bih da sam ostao blizak sa svojim prijateljima 

• Kako uopšte do ovoga dođe?

Postoji više razloga za ovakav ishod, a on može biti i geografska udaljenost, fizička razdvojenost itd. Ali kada su u pitanju psihološki faktori, odnosno, kada se ciljano udaljavamo od drugih, tada je u pitanju vjerovanje da nas oni mogu povrijediti i da svako svakog laže, te da na ovom svijetu nigdje nećeš pronaći pravog prijatelja, jer svi gledaju samo sebe. Sumnjaju u svakoga i u suštini nikada ne mogu biti povrijeđeni, ali im je kvalitet života kontinuirano nizak.

• Zašto osoba ima ovakva uvjerenja?

Zato što je nekada bila jako povrijeđena i tu situaciju sada ne sagledava na realan način. Moguće je i da je gledala kako su njeni roditelji bili iznevjereni od strane nekog kome su vjerovali i sa kim su bili bliski.

• Ukoliko se prepoznajem u ovom opisu, šta mogu uraditi po tom pitanju?

Dopustite sebi da budete bliski, čak iako vas je neko prevario. Istina je da opet možete biti povrijeđeni ili iznevjereni, ali uvijek možete naučiti adekvatne načine za prevazilaženje tih situacija. A ako ne naučite, gubite čovječnost udaljavajući se i osamljujući.

Knjiga koja vam može pomoći na tom putu: Ja sam OK, ti si OK, Tomas A. Haris

5.Želio bih da sam sebi dopustio da budem srećniji

• Kako uopšte dođe do ovoga ?

Osobe vjeruju da se sreća mora zaslužiti, te tako pred sebe postavljaju razne ciljeve i zadatke koje moraju ispuniti prije nego što sebi dopuste sreću. Zanemrauju svoje želje i rade previše. Smatram da je ovo peto kajanje skup svih gore navedenih, koje se manifestuje zbog zanemarivanja sebe i lošeg ponašanja prema sebi, te vjerovanja da je srećatamo negdje

• Ukoliko se prepoznajem u ovom opisu šta mogu uraditi po tom pitanju?

Budite nježniji prema sebi, ne shvatajte životne situacije previše ozbiljno, odmarajte i uživajte bar dva sata dnevno koliko psiholozi preporučuju kao minimum za dobro mentalno zdravlje. Učite da izrazite svoja osjećanja i osvjestite svoje probleme.

Ponekad kroz ovaj proces ne možemo proći sami i potrebna nam je pomoć. Psihoterapija je uvijek dobar izbor.

Motivacija, ona koja istinski pokreće je pokretačka energija kakvu želimo na putu ka svojim ciljevima.

A kako do nje?

Da bismo došli do onakve energije koja nas ujutro diže iz kreveta, potrebno je da imamo cilj koji za nas ima smisao.

Zamislite sledeću situaciju:

Krećete na kurs stranog jezika jer želite da se zabavite, kako vrijeme prolazi, vi se sve manje zabavljate, motivacija je sve manja, a na časove vam se sve manje ide. Ljudi iz grupe kao da napreduju više od vas, a vi se pitate zašto je vama problem učiti nešto novo što bi moglo biti i korisno?

E, pa upravo zato. Zato što ono što bi moglo biti korisno je ubilo motivaciju. Kada bismo u životu tek tako rasipali vrijeme i energiju na potencijalnokorisne stvari, onda nikad ne bismo znali izabrati prioritete.

A zašto ne možete naučiti nešto novo kao ostali iz grupe?

Kada se malo raspitate, uvidite da oni npr.planiraju odlazak u drugu zemlju. Oni tamo moraju znati jezik, zbog posla, zarade, života. Zato oni tako dobro uče i znaju.

E, to je pojava prave motivacije.

Motivisani smo onda kad znamo za šta stvarno nam treba nešto što radimo.

Kad znamo da će nas sačekati velike stvari ako obavimo zadatke pred nama. I onda, kada znamo da će nas sačekati i velike neugodnosti ako ne obavimo.

Nedostatak motivacije se javlja i u sledećim situacijama:

-Niste sigurni koji je vaš cilj

-Sigurni ste koji je to cilj, ali ne znate da li vam je potreban

-Ne vjerujete baš da će ono što radite odvesti do cilja

-Prislijavate se na nešto za šta mislite da će biti dobro za vas

Motivacija ne dolazi pod prisilom, ako i krenete obavljati zadatke, to nije zbog motivacije, već pod samoprisilom.

Ponekad su pred nama neugodni životni problemi koje možemo riješiti radeći stvari koje ne volimo i koje su nam neugodne. Čak i tada, to ne radimo toliko iz motivacije, koliko iz prisile.

Ponekad na putu obavljanja zadataka do cilja, učini nam se kako smo izgubili motivaciju, onda možemo razmisliti o tome šta bi nas drugo moglo motivisati da nastavimo i da li ćemo uopšte nastavljati ( predomišljanje je okej).

Npr. ukoliko ste počeli vježbati kako biste bili zadovoljni sobom na plaži, a nakon par dana poželite odustati i vježbanje smatrate mučenjem, dobra ideja je da pronađete drugi smisao. Npr. vježbaćete jer želite da uđete u stare hlače.

Ona prava istinska motivacija, životna energija, iz dubine duše – dolazi kada radimo stvari koje će nam jasno donijeti uspjeh kakav želimo.

Možda se pitate kako su uspješni ljudi došli tu gdje jesu? Odgovor je – radeći ono što će dovesti do cilja koji ima smisao u njihovom životu.

Zato su jako važne želje koje imamo, budući da ispunjene želje bude sreću, a kada smo srećni znači da smo uspotavili smisao u svom životu. Smisao je i ono što nedostaje kada smo depresivni.

Dakle, motivacija je u nama, onda kada radimo na ispunjenu svojih istinskih želja i težnji.

Zato je jako važno da motivaciju vidimo kao pokretačku energiju ka onome što će nas u konačnici učiniti srećnima.

 

Novogodišnje odluke su postale skoro pa neizostavan dio praznične, zimske atmosfere.

Volimo ih jer tako sami sebi obećavamo svježi početak i imamo se čemu radovati. Kao da nas davanje odlučnog obećanja sebi štiti od neuspjeha.

Ja ih volim, jer kada sve stavimo na papir, znamo šta želimo, za čim žudimo i razmišljamo šta treba da radimo da dostignemo svoj cilj. Samo razmišljanje o njima ispunjava nas osjećanjem sreće.

Ali, ne volim one odluke ( a takva ih je većina) koje su na neki način kaznene prirode!

Većina novogodišnjih odluka je sledeće logike: moram prestati raditi nešto u čemu uživam, te moram početi raditi nešto u čemu ne uživam uopšte. A trebalo bi da je obrnuto!

Da li zaista želite da tako izgleda vaša Nova godina, puna kažnjavanja ili uskraćivanja?

Meni se ovo ne sviđa i glasam za neku nježniju opciju, sa više prihvatanja, samopohvaljivanja, osnaživanja, samopouzdanja i ljubaznosti prema samima sebi.

Nažalost, ljudi dolazak Nove godine doživljavaju kao novi početak( to je okej) , ali novi početak u kojem će postati sasvim drugi ljudi. Kao da nešto sa njima nije uredu i treba da se resetuju, a ustvari se radi o nadogradnji.

I pored nadogradnje, što je još važnije, radi se o prepoznavanju i prihvatanju onih dijelova sebe koji nam se ne dopadaju. A nikako o samokažnjavanju zbog istih.

Kada donosite novogodišnje odluke, gledajte da one ne budu donesene iz samokažnjavanja, tako u startu sami sebe osudite na propast, rušeći svoje samopouzdanje.

Kada je donošenje ovih odluka u pitanju, imam dva savjeta za vas:

1.Pazite da to bude nešto što trebate, a ne nešto mislite da biste trebali

Npr. mislite da biste trebali svaki dan ujutro ići na trčanje, jer ste tako zamislili svoj savršen početak dana, a ideja za to vam se javila gledajući američke filmove i kako oni svi trče po Central parku ili ste to vidjeli od nekog svog prijatelja koji obožava trčanje.

Ovdje se zaustavite.

Postavite sebi pitanje da li vam trčanje kao aktivnost odgovara, koliko biste iskreno u tome uživali, a koliko bi vam predstavljalo patnju?

Ako je cilj savršen početak dana, sigurna sam da ima i drugih načina.

2.Konkretizujte svoj cilj

Npr. želite biti aktivniji, ali ne znate na koji tačno način, pa se “zalijepite” za ideju svakojutarnjeg trčanja.

A ono vas ne ispunjava i ne radujete mu se.

I što se više tjerate na aktivnost koja u vama budi nelagodu, to ste daleko od lijepog početka dana i vjere u sebe.

Kada su aktivnosti u pitanju, danas imamo više načina na koje možemo biti aktivni. Razmislite o pilatesu, aerobiku, fitnesu… I tragajte za sebi odgovarajućim načinom bavljenjem sportom.

I zapamtite, bavljenje sportom ima za cilj da vas ispuni energijom i skrene misli sa tekućih problema, te da se osjećate dobro i srećno jer činite nešto korisno za svoje zdravlje ( a prisiljavanje i samokažnjavanje to nisu). Kada nađete takvu aktivnost, ostaćete joj vjerni i radovaćete se takvom treningu.