Proljetni umor se ne smatra bolešću i za njega nema određene farmakoterapije.
Ipak, on postoji, a ljudi o njemu uglavnom ne pričaju, jer šta reći onome koji se osjeća loše u proljeće?
Sa fizičke strane proljetni umor očituje se pospanošću i gubitkom energije.
A kao uzroci se navode smanjena proizvodnja serotonina, kalorična prehrana, smanjena imunološka odbrana organizma…
Ali ja ću se ovdje fokusirati na psihološku stranu ovog fenomena.
Mnogi proljetni umor povezuju sa depresijom,obzirom da proljetni umor prate i bezvoljnost, poremećen ritam spavanja, bezenergičnost, bespomoćnost i posljedično – osoba počinje da osjeća grižnju savjesti što ne može da se pokrene.
Proljetni umor može skliznuti u kliničku depresiju, u dužim ili kraćim epizodama, međutim ne mora ni skliznuti u depresiju da bi bio dovoljno težak.
Budući da proljeće dolazi svake godine, osobe koje pate od proljetnog umora svake godine par mjeseci prolaze kroz pravo mučenje.
Smatram da je ono što se zapravo dešava kada je proljetni umor u pitanju sledeće: sve oko nas se budi, okruženje postaje ljepše, svjetlije, obojano, mirisno a temperatura vazduha je oko 25 stepeni Celzijusovih što sve izgleda kao predivno okruženje.
A šta kada ta predivnost nije i u nama?
Sve izgleda tako lijepo, ali nama nije lijepo.
Ukratko, proljetni umor je odgovor našeg mozga na dobre uslove u kojima se ne osjećamo dobro.
Mozak se brani od tog paradoksa spavanjem.
A odgovor je da je skroz uredu osjećati se loše u dobrim uslovima.
Priča o proljetnom umoru mnogo podsjeća na priču o prazničnoj depresiji.
Kada se ljudi osjećaju loše onda kada bi se trebali osjećati dobro , veselo, srećno, praznično raspoloženo – a nisu.
Šta uraditi po pitanju proljetnog umora?
Prije svega , dopustiti sebi da se osjećamo loše iako je vrijeme lijepo i sunčano. Nije pod moranje da sa prvim zrakom Sunca budemo u super raspoloženju. Jer raspoloženje manje ovisi od vremenskih prilika, koliko ovisi od unutrašnjeg svijeta osobe.
Ako osjećate proljetni umor i ne postoji ništa što vas trenutno muči u životu, bilo bi dobro da sklopite oči i pokušate se sjetiti kada je to loše osjećanje bilo adekvatno.
Odnosno, kada ste se prvi put osjećali tako?
Kada ste se prvi put od teškoća počeli braniti spavanjem?
Kada dođete do tog osjećaja, vaš zadatak je da budete sa njimi pustite da ono prolazi vašim umom i tijelom. Nuspojava može biti plakanje i to je okej, isplačite se. Možda vašim umom sada i prolaze slike situacija iz prošlosti koje ste potisnuli. Budite strpljivi.
Dajte sebi saosjećanje, imajte razumijevanja i što je najvažnije – imajte na umu da treba sebi da date dopuštenje da se osjećate loše u lijepom okruženju.