Brronie Ware je medicinska sestra koja je radila na odjelu za palijativnu njegu (sveobuhvatna njega pacijenata sa neizliječivim bolestima, čime se nastoji produžiti njihov životni vijek) .
Nakon hiljada pacijenata i 8 godina rada, ona je izdala knjigu o tom iskustvu i navela 5 glavnih stvari zbog kojih su se ljudi na klinici sa kojima je radila, svakodnevno razgovarala i pomagala – kajali.
1.Želio bih da sam imao hrabrosti živjeti život onako kako sam ja želio, a ne onako kako su drugi to od mene očekivali
- Kako uopšte do toga dođe ?
Sve što radimo proizilazi iz naših stavova i uvjerenja. Tako osobe koje žive život kako drugi očekuju od njihimaju uvjerenje da će ih drugi cijeniti i voljeti samo ako drugima ugađaju. Ove osobe često sebi pripisuju odgovornost za tuđa osjećanja, a zamenaruju svoja. Plaše se ulaska u konflikt i doslovno ga doživljavaju kao kraj svijeta. Često osjećaju grižnju savjesti i anksioznost. A pored toga ponašaju se na način koji odaje da su drugi važniji i vrijedniji od njih.
- Zašto osoba ima takva uvjerenja?
Zato što su u djetinjstvu morali da se ponašaju na takav način kako bi se osjećali bezbjedno i voljeno. Takva uvjerenja su bila značajna u tom periodu, ali kada odrastete, a zadržite te stavove, onda imate problem. Dakle, ovim osobama su roditelji ili staratelji upućivali poruke da su dobri samo kad slušaju, da ih vole kad su poslušni, da ne smiju da se raspravljaju, da ne smiju da imaju drugačije mišljenje od njih i mnoga druga i gora.
- Ukoliko se pronalazim u ovom opisu, šta mogu uraditi po tom pitanju?
Udovoljite prvo sebi. Naučite reći ne. Uđite u konflikt, vodite se asertivnom komunikacijom.
Knjiga koja vam može pomoći na tom putu : Moć pozitivnog ne, Vilijam Juri
2.Želio bih da nisam toliko puno radio
- Kako uopšte do toga dođe?
Ove osobe imaju uvjerenje da vrijede samo ako naporno rade. Vode se idejom da od rada niko nije umro i ne osjećaju se smisleno ukoliko na sebe nisu natovarili hrpu posla. Često radom ugroze zdravlje. Zabava i odmor su za njih trošenje vremena i to sebi ne dopuštaju, a kada i dopuste , onda razmišljaju o obavezama, smišljaju zadatke i prave planove.
- Zašto osoba ima takva uvjerenja?
Moguće je da su roditeji izuzetno nagrađivali ili nagrađivali dijete samo kad obavlja neke zadatke, kada je uposleno. Ovi ljudi kada su bili djeca vjerovatno su svojim roditeljima dosta pomagali i rasterećivali ih obaveza, ali su se i ugledali na roditelje koji su takođe puno radili.
- Ukoliko se pronalazim u ovom opisu, šta mogu uraditi po tom pitanju?
Radite samo onoliko koliko je potrebno i koliko vam prija.Dopustite sebi pravo na odmor i uživanje. Bez kvalitetnog odmora nema ni kvalitetnog rada.
Knjiga koja vam može pomoći na tom putu: Životni pobjednik, Mjurijel Džejms i Doroti Džongvard
3.Želio bih da sam imao hrabrosti izraziti svoja osjećanja
- Kako uopšte do toga dođe?
Ove osobe imaju uvjerenje da moraju biti snažni u svakom segmentu svog života, ne izražavaju svoje emocije, ali su i ponosni na svoju snagu i izdržljivost. Tačno je da nekada u životu treba da budemo jaki, posebno u situacijama kada preživljavamo ili se borimo za kvalitetniji život. Ali problem nastaje kada dođemo do tog kvalitetnijeg života i onda ne znamo da se snađemo u njemu.
- Zašto osoba ima takva uvjerenja?
Zato što smatraju da će biti odbačeni ukoliko pokažu slabost. Takođe, smatraju da je slabost odlika nesposobnih osoba. Pod slabošću mogu smatrati čak i imanje želja. Ove osobe vjeruju da je svijet surovo mjesto u kojem samo najjači opstaju.
- Ukoliko se prepoznajem u ovom opisu, šta mogu uraditi po tom pitanju?
Pokažite i svoju osjećajnu, mekanu stranu. Bićete uredu. Dopustite svojim emocijama da vas preplave, ne brinite, nećete izluditi ili ostati slabi zauvijek.
Knjiga koja vam može pomoći na tom putu: Emocije, Zoran Milivojević
4.Volio bih da sam ostao blizak sa svojim prijateljima
- Kako uopšte do ovoga dođe?
Postoji više razloga za ovakav ishod, a on može biti i geografska udaljenost, fizička razdvojenost itd. Ali kada su u pitanju psihološki faktori, odnosno, kada se ciljano udaljavamo od drugih, tada je u pitanju vjerovanje da nas oni mogu povrijediti i da svako svakog laže, te da na ovom svijetu nigdje nećeš pronaći pravog prijatelja, jer svi gledaju samo sebe. Sumnjaju u svakoga i u suštini nikada ne mogu biti povrijeđeni, ali im je kvalitet života kontinuirano nizak.
- Zašto osoba ima ovakva uvjerenja?
Zato što je nekada bila jako povrijeđena i tu situaciju sada ne sagledava na realan način. Moguće je i da je gledala kako su njeni roditelji bili iznevjereni od strane nekog kome su vjerovali i sa kim su bili bliski.
- Ukoliko se prepoznajem u ovom opisu, šta mogu uraditi po tom pitanju?
Dopustite sebi da budete bliski, čak iako vas je neko prevario. Istina je da opet možete biti povrijeđeni ili iznevjereni, ali uvijek možete naučiti adekvatne načine za prevazilaženje tih situacija. A ako ne naučite, gubite čovječnost udaljavajući se i osamljujući.
Knjiga koja vam može pomoći na tom putu: Ja sam OK, ti si OK, Tomas A. Haris
5.Želio bih da sam sebi dopustio da budem srećniji
- Kako uopšte dođe do ovoga ?
Osobe vjeruju da se sreća mora zaslužiti, te tako pred sebe postavljaju razne ciljeve i zadatke koje moraju ispuniti prije nego što sebi dopuste sreću. Zanemrauju svoje želje i rade previše. Smatram da je ovo peto kajanje skup svih gore navedenih, koje se manifestuje zbog zanemarivanja sebe i lošeg ponašanja prema sebi, te vjerovanja da je srećatamo negdje
- Ukoliko se prepoznajem u ovom opisu šta mogu uraditi po tom pitanju?
Budite nježniji prema sebi, ne shvatajte životne situacije previše ozbiljno, odmarajte i uživajte bar dva sata dnevno koliko psiholozi preporučuju kao minimum za dobro mentalno zdravlje. Učite da izrazite svoja osjećanja i osvjestite svoje probleme.
Ponekad kroz ovaj proces ne možemo proći sami i potrebna nam je pomoć. Psihoterapija je uvijek dobar izbor.