Top 5 filmova psihoterapijskog dejstva – II DIO

Da, filmovi mogu imati psihoterapijsko dejstvo na osobu, a ja ovdje izdvajam listu od top 5 filmova za koje mislim da vam mogu pomoći u zavisnosti od toga šta vas muči.

Zašto filmovi mogu imati psihoterapijsko dejstvo?

Identifikacijom sa glavnim likom možete se osjećati kao da imate nekog svog ko vas shvata
Možete vidjeti šta je neko drugi uradio u sličnoj, teškoj situaciji u kojoj ste i vi, pa i sami pronaći slično rješenje
Mogu da pobude emocije koje potiskujete ili kojih niste bili svjesni
Prekidaju osjećaj bespomoćnosti i nude strategije i planove za suočavanje sa određenom teškoćom
Mogu da vas inspirišu i podstaknu na akcije koje dugo odlažete
obezbjeđuju vrijeme za uživanje i zabavu, a koje je nužno za dobro mentalno zdravlje

Prvi dio ove liste nalazi se na ovom linku.

1.Inside out (2015)

Kada ga gledati ?

Kada se osjećate konfliktno, neodlučno i ne znate šta ustvari osjećate.

Ovaj film je animiran, a glavni likovi su emocije – svaka ima svoj oblik, izgled i ponašanje. Ove emocije smještene su u mozgu jedne djevojčice, a sam mozak predstavljen je kao jedna mašinerija, za čiji se kontrolni centar emocije bore.

Imdb link se nalazi ovdje, a trailer tu.

2. The blind side (2009)

Kada ga gledati?

Kada sumnjate u svoju moć i da ćete ikad postići uspjeh.

Snažna poruka ovog filma jeste i ta da mišljenje drugih ljudi zaista može biti ograničavajuće, ali da smo zapravo mi jedina osoba koja sebe može ograničiti ili pogurati. U filmu se radi o jednom dječaku koji je sve iznenadio, a sve uz pomoć jedne snažne žene.

Imdb link se nalazi ovdje, a trailer je tu.

3.The polar express (2004)

Kada ga gledati?

U praznično vrijeme, kada želite da uživate u jednoj toploj priči i naučite više o prijateljstvu.

Jedan dječak ukrcava se na voz jedne sniježne, zimske noći, tu upoznaje drugu djecu sa kojom zajedno prevazilazi prepreke na putu do jednog cilja – kojeg? Otkrijte u filmu.

Imdb link se nalazi ovdje, a trailer je tu.

4. Three idiots(2009)

Kada ga gledati?

Kada vam je potrebna motivacija za učenje. I još kada se ne osjećate prihvaćeno, razmišljate drugačije od drugih, a opet – želite da postignete uspjeh u takvom okruženju.

Ovaj film govori o tri prijatelja koji su se upoznali na fakultetu i njihovim (ne)zgodama tokom studija, pa sve do momenta kada se ponovo, godinama poslije, susreću.

Imdb link se nalazi ovdje, a trailer je tu.

5.The age of Adaline (2015)

Kada ga gledati?

Ako ste uplašeni od starenja.

Adaline je djevojka koju jedna saobraćajna nesreća dovodi do promjene u tijelu. Ona odjednom više ne stari. Kakve su teškoće takvog života i šta je čeka?

Imdb link se nalazi ovdje, a trailer je tu.

Šta je važno imati na umu?

Znam da neki od vas misle “pa to je samo film”, ali istina je da i stvari sa ekrana su se sasvim sigurno nekad negdje nekome desile i izborio se na sličan način. Čak i da je samo film, zašto biste uskratili sebi priliku da vas inspiriše i navede na akciju.

4. December 2018.4. December 2018.

SAMO NEMOJ PLAKATI

Plačete li kad osjetite da vam se plače?

Okolina obično reaguje sa “samo nemoj plakati.” Ovo će reći roditelji rastuženom djetetu, prijateljica prijateljici, partner partneru.

Plakanje se često doživljava strašnijim nego što jeste. Ustvari, plakanje omogućava rasterećenje i oslobađanje od neprijatnih emocija, obično tuge i ljutnje.

Pored toga, još jedna dobrobit plakanja je i u tome što emocije koje osjećate iznesete van, ne ostanu zarobljene i neće vas mučiti poslije, jer neće biti potisnute.

Dozvoliti djetetu ili odrasloj osobi da se isplače, znači da joj dozvoljavamo da svoje emocije iznese, da bude u skladu sa svojim emocijama i da cijenimo njeno prepoznavanje onog što osjeća.

Ipak, nekim ljudima je teško da se nose sa suzama onog drugog, jer ne znaju šta da urade sa njegovim emocijama. To ne znači da imaju lošu namjeru, naprotiv, ne znaju koji je najbolji način reagovanja, pa se plaše da će pogriješiti i zato traže da ne plačete. Istina je da je sasvim uredu reći “Samo se isplači.”Ako plačete, ne znači da ste slabići, već je istina da svi imamo slabosti.
Ako plačete, onda znate šta osjećate i dajete sebi samima na važnosti.
Ako plačete, odabrali ste dobar način rasterećenja od neprijatnih emocija.

22. November 2018.

Kako se osloboditi loših navika?

Prije svega, VAŽNO je razmotriti u kojoj mjeri je ta navika koje se želite osloboditi, ustvari loša za vas?

Da li vam je neko rekao da je loša ili zaista i vi tako smatrate?

Pitam vas ovo zato što navika ne bi postala navika da nemate neku dobrobit od nje.

Ne navikavamo se tako lako na nešto loše.

U osnovi svake navike nalazi se neka dobrobit za vas, jer je ne biste inače ponavljali i učvrstili.

Neka navika vam smanjuje anksioznost ( npr.grickanje noktiju), a neka navika je tu da bi spriječila vaš strah, recimo od samoće (npr. upaljen televizor sve vrijeme dok ste kući).

Kada otkrijete dobrobit koja stoji iza vaše loše navike, znaćete šta vam to ustvari fali i šta to nadoknađujete sebi kroz tu lošu naviku.

To je dakle prvi i najvažniji korak.

1.Šta to nadoknađujem sebi ovom navikom, od čega se spašavam?

Kada otkrijete od čega se štitite, automatski biste trebali osjetiti saosjećanje prema sebi i imati više razumijevanja. Kada otkrijete da vaše grickanje noktiju znači da se vi zapravo plašite nečega, i da tako taj strah pokušavate smanjiti, nije li to pokazatelj da vi zapravo želite sebi dobro?

Nije li to pokazatelj da ste pokušali naći pravi način i da upravo zato što vam je stalo do vas samih, vi ste razvili ovu naviku?

2.Odlučite da ovaj proces bude proces za koji ćete sebi dati vrijeme, ljubav i razumijevanje

Kada ovo odlučite istinski, onda se nećete proganjati, a oslobađanje je zagarantovano uspješno. Onog momenta kad se počnete proganjati i sebe doživljavati kao slab karakter koji nešto ne može obaviti, sjetite se prvog koraka, sjetite se, da ste vi ustvari uplašeni, anksiozni itd. I da je proganjanje najmanje što vam treba. A pritom sigurno vodi do neuspjeha.Jer uplašenom čovjeku najmanje treba proganjanje zbog tog što se plaši.

3. Budite spremni da ćete u nekom momentu posrnuti

Zato što stvaranje nove navike zahtijeva energiju. Stara navika je automatizovana i donosi korist. Ne zvuči kao lak posao. Osim što stvaranje nove navike zahtijeva ulaganje vremena , truda i energije. Isto tako neobavljanje stare navike zahtijeva energiju. To je dupli posao. Budite strpljivi.

4. Nastavite tamo gdje ste posrnuli

Stara navika se nije stvorila odjednom. Onaj koji je jednom u životu grickao nokte, neće to nastaviti raditi svaki dan odjednom, tako i vi ne morate da se vratite na stare staze zbog jednog posrnuća.

5. Uporedo tragajte za načinima koji će riješiti pravi uzrok nastanka navike

U primjeru grickanja noktiju, pravi uzrok je anksioznost. Oslobodite se anksioznosti, pored razgovora sa psihoterapeutom, to možete obaviti i pisanjem dnevnika, dubokim disanjem, i najvažnije – razgovaranjem sa nekim u koga imate povjerenja o vašem strahu.

22. November 2018.

10 ključnih načina da izbjegnete depresiju

Depresija je teška. Osoba koja je depresivna gubi motivaciju za bilo kakve aktivnosti.

Iskreno vjeruje da nema nade za nju, a možda i najteži momenat kada je depresija u pitanju jeste onaj kada osoba počne misliti kako život nema smisla.

Sa beznadežnošću, ruku pod ruku, javljaju se i bespomoćnost, poremećen ritam spavanja, osjećaj tereta u grudima ili na leđima, bezenergičnost, osjećanje krivice, tuga i anksioznost.

Ljudi koji prolaze kroz ovo stanje voljeli bi da ga nikad nisu doživjeli i na svoje načine tragaju za njenim uzrokom.

Savremena psihologija otkrila je zašto se depresija javlja i evo načina kako da se zaštitite:

1. Izražavajte svoju ljutnju

U radu sa klijentima, mnogi od psihoterapeuta utvrdili su da ljutnja koja nije izražena ima direktne veze sa javljanjem depresije. Ljutnja se javlja najčešće u odnosima sa onima koje volimo i predstavlja emociju čiji je zadatak da nas navede da od druge osobe zatražimo promjenu ponašanja koje nam smeta. Potiskivanjem i prikrivanjem ljutnje izravno radite na uništenju svog samopouzdanja.

2. Dopustite sebi da se osjećate nesrećno onda kada se tako osjećate

Paradoksalno? Pa i nije. Sreća je kada imate kome izraziti svoje ne tako srećno stanje, i kada sebi dopuštate da se osjećate loše. Sasvim je normalno osjećati tugu kada ne uspijemo ostvariti nešto što smo zaželjeli. Niko se ne osjeća srećno svaki dan i ako budete ovo pravo sebi negirali, rizikujete da nakupite neprijatna osjećanja u svom tijelu, koja će kad tad morati negdje izaći. A depresija je jedan od načina.

3. Dozvolite sebi da manje udovoljavate drugima, a više sebi

Ljudi koji su navikli da potrebe i želje drugih stavljaju ispred svojih imaju najviše šanse za razvijanje depresije. Ali kako prekinuti takvo ponašanje? Odgovor je jednostavan, počnite polako. Počnite malim koracima, tempom koji vama odgovara, budite spremni da ćete na tom procesu pokleknuti u nekim trenucima, ali ohrabrite se da nastavite i nakon toga. Npr. danas recite „ne“ kafi koju ne želite, sutra ne morate ništa uraditi po tom pitanju, a prekosutra odbijte obavezu koja nije vaša.

4. Prestanite sebe kriviti za nešto što nije vaša krivica

Kada preuzimamo krivicu koja nije naša, namećemo sebi teret koji ne bismo trebali nositi. Ali kako? Osjećamo se krivima ako uspijemo u nečemu u čemu naš prijatelj nije, tuđe loše ponašanje prema nama shvatamo kao nešto što smo zaslužili. Kao i kod prethodne stavke, dajte sebi vremena da se tog tereta riješite. Budite svjesni da je svako odgovoran za svoje postupke, ne možete vi biti odgovorni za tuđe kada oni nisu vaš produkt.

5. Budite nježni prema sebi upravo onda kada mislite da to najmanje zaslužujete

Pogriješili ste? Ne ponašate se kako ste zamislili? Ulijenili ste se? Mnogo ljudi u ovim trenucima osjeća samoprezir, a upravo to nije rješenje, već karta za još lošije stanje. Pronađite tu nježnost u sebi za sebe, posebno onda kada nehotice učinite nešto što nije u skladu s vašim sistemom vrijednosti.

6. Svaki dan bar 2 sata radite nešto u čemu uživate

Ovo je jako važno za cjelokupno zdravlje, i mentalno i fizičko. Da biste bili raspoloženiji i efektivnije obavljali zadatke, nužno je da sebi priuštite ugodne trenutke. Ukoliko nemate vremena ili sebi ne dozvoljavate da odmorite, razmislite koliko ste sebi zapravo važni.

7. Potražite pomoć kada osjetite da ste pretrpani

Ne morate sve sami. A i zašto biste ako imate nekoga ko vam može pomoći? Bilo da je riječ o poslu ili emocijama, pozovite tu jednu osobu na koju možete računati. Nije to slabost, već svjesnost o sebi i briga za svoje psihičko i fizičko zdravlje.

8. Ne trudite se da budete nešto što niste

Ponekad se pravimo da nešto (ne) volimo jer je potrebno da se tako svidimo nekim ljudima koje smatramo važnima, a što bi nam moglo donijeti neku korist. Međutim, kod ovakvog ponašanja, uništavamo svoju autentičnost. Ovako se potiskivaju i neprijatna osjećanja, ali i prijatna, kao što je radost. U ovom procesu lako je izgubiti sebe i dovesti se u situaciju da više ne znamo šta mi ustvari volimo, a šta ne, a sve zarad želje da se nekom svidimo. Autentičnost je zapravo ono što se većini sviđa. Čak i ako se nekom ne svidite, što je sasvim normalno, veće su šanse da vas poštuje jer umijete biti svoji.

9. Tragajte za pravom porukom svojih neprijatnih osjećanja

Dosadno vam je, osjećate zavist ili ljubomoru? Pa ove emocije su saradnici koji nam ukazuju gdje „škripi“, pa tako i depresija, ako se javi, predstavlja unutrašnji vapaj da nešto morate promijeniti u odnosu prema sebi ili prema drugima, kako biste se osjećali bolje. Ona je alarm i putokaz ka kvalitetnijem i boljem životu.

10. Imajte na umu da nije sve što ne neprijatno ujedno i nekorisno

Odnosno, nisu samo prijatne stvari dobre. Npr. nije prijatno nekome reći da smo ljuti na njega i objasniti zašto, ali je sasvim sigurno korisno i za naše samopouzdanje, a i za kvalitetniji, iskreniji odnos sa tom osobom. Dajte sebi za pravo da vam bude neprijatno, ali imajte na umu da ste odrasla osoba koja će tu neprijatnost sigurno preživjeti.

22. November 2018.

Kako da se riješite neprijatnih emocija na pravi način i učinite da one rade za vas?

Kako da se riješite neprijatnih emocija na pravi načina

Počeli ste se osjećati tužno, anksiozno ili ljuto i želite da se izborite sa tim emocijama, jer zbog njih ne funkcionišete na način na koji biste htjeli.

Možda vas ometaju, usporavaju i zato pribjegavate potiskivanju, prisiljenom razvedravanju ili pozitivnom razmišljanju. Ne, ne i ne.

Šta su emocije?

Emocije su naša reakcija na one događaje koje smatramo važnima, dakle, ako osjećamo tugu, nešto nama jako važno je pošlo po zlu.

Ako osjećamo ljutnju, neko nama važan radi nešto što mislimo da je pogrešno.

Emocije se uvijek javljaju onda kada se nešto VAŽNO dešava za nas i naš sistem vrijednosti.

Kako nastaju?

Iza svake emocije postoji logika.

Nakon što shvatimo šta se desilo i uvidimo da se desilo nešto nama važno, naša logika će dovesti do emocije.

Npr. čovjek koji je pogriješio pri izgovaranju neke rečenice na izlaganju pred većim brojem ljudi može reagovati na nekoliko načina, u zavisnosti od logike kojom se vodi.

Onaj koji je perfekcionista, osjećaće stid i ljutnju. Onaj koji je autentičan i svjestan da je čovjek pogriješiv, neće ni razmišljati o tome, odnosno, ostaće ravnodušan.

Kako se riješiti neprijatnih emocija na pravi način?

1.Pustite se da ih osjećate

Ovo dopuštenje ne mogu svi odmah da naprave za sebe.

A jako je važno, zato što se tako te emocije istroše i nestaju. Ako dopustimo sebi da osjećamo tugu, za maksimalno 6 sedmica mi više nećemo tugovati.

Obrnuto – ako potiskujemo tugu, ona će u nama ostati, i ne samo ostati, već vjerovatno i rasti, a onda ćete jednog dana doći do momenta kada ćete shvatiti da se duže vrijeme osjećate melanholično i ne znate tome razlog.

A, ne znate, jer ste razlog tuge davno potisnuli.

2.Reagujte u skladu sa njima

Ako ste tužni, plačite.

Ako ste ljuti, izjasnite se.

Ako ste anskiozni, zaštitite se i maknite se iz situacije koja vas plaši.

Postoji još veliki broj reakcija koje možete uskladiti sa vašim emocijama, npr. ako ste tužni, možete odmarati, ako ste ljuti, možete krenuti na trčanje, ako ste anksiozni, možete vježbati disanje, ali ne odgovara svakome svaki prijedlog.

Ono što je najvažnije jeste da akcija koju preduzmete bude ona koja će biti vaša i vama autentično odgovarati.

Vi ćete možda plakati 15 minuta, a vaš prijatelj 2 sata.

VAŽNO je da to bude reakcija kojom ćete ostati vjerni sebi.

Kako da emocije rade za vas?

Svrha neprijatnih emocija zapravo i jeste da rade za nas.

Iako se čini kao da idemo sami protiv sebe i sami sebi škodimo sa njima, cilj neprijatnih osjećanja je upravo suprotan.

Mnogi ljudi se plaše da će zauvijek ostati u lošem raspoloženju ako ih jednom puste, a to nije tačno.

Kako ćemo iskoristiti pojavu neprijatne emocije?

Tako što ćemo se upitati : Šta nam to ona pokušava prenijeti? Npr. tuga šalje poruku, hej ovdje mi nije dobro, moje želje nisu ispunjene, uradi nešto drugačije.

Neprijatne emocije su kao temperatura i bol tokom prehlade, one nisu ugodne, ali govore nam šta nije uredu sa našim tijelom, u kom pravcu da djelujemo i kako da se izliječimo kako bismo ojačali naš imunitet.

Isto je i sa emocijama.

One su putokazi koje ponekad ne otkrivamo brzo i lako, ali ako se nakon pitanja upućenog samima sebi ne sjetimo odgovora šta je to cilj te neprijatne emocije, upitajte se ponovo i sačekajte.

Ako ne nađete odgovor ni tada, pokušajte se sjetiti kad ste se prvi put osjećati tako, odnosno, kada je ta emocija bila istinita, možda neki potisnuti događaj od prije par godina?

Kada sledeći put poželite potisnuti neprijatnu emociju, prije te odluke, razmislite bar na tren, šta je njen cilj, šta vam ona nosi, šta vam želi reći i imajte na umu da, zapravo, neprijatne emocije predstavljaju priliku da se razvijemo i radimo na sebi.

21. November 2018.

Vodič: Kako upisati psihologiju ?

Budući da me često neko pita ili mi piše kako upisati psihologiju, odlučila sam napisati ovaj tekst.

Sve konkretne informacije koje će biti navedene se odnose na odsjek za psihologiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci, jer sam ja na tom odsjeku završila psihologiju i za njega vam mogu dati najviše informacija.

Obzirom da sam upisivala 2010.godine, do danas je bilo nekih izmjena, te sam ja bila na fakultetu i tražila sve te informacije koje bi vas mogle zanimati u vezi logistike.

Ali, obzirom da se nećemo baviti samo logistikom, ovaj tekst može biti od koristi i za one koji planiraju upisivati psihologiju na drugim Univerzitetima.

Psihologija je postala jako popularna i kad kažem jako, mislim BAŠ jako. U mojoj generaciji je bilo 200 kandidata na prijemnom, a mjesta na odsjeku za samo 45!

Zašto je psihologija toliko popularna? Možda zbog filmova. Onih američkih gdje psiholog sjedi u fotelji i samo sluša, možda i zbog one rečenice „ Oni tamo ( misli se na inostranstvo) imaju svako po svog psihologa“, pa je velika nada položena u to da ćete se sigurno zaposliti.

Najvažnija stvar koju za početak trebate znati jeste da ćete se na fakultetu najvjerovatnije razočarati.

Prije svega, niko vas neće učiti kako da čitate (misli) namjere drugih ljudi, kako da utičete na tuđe ponašanje, kako da shvatite tuđa ponašanje.

A nećete biti ni obučeni, ni osposobljeni za psihoterapijski rad sa ljudima ( to je onaj psiholog iz američkih filmova).

Dakle, odsjek za psihologiju nije mjesto gdje ćete naučiti kako biti psihoterapeut.

Ovdje je trenutak da napravimo razliku između psihologa i psihoterapeuta, možemo dodati i psihijatra.

1.Koja je razlika između psihologa i psihoterapeuta ?

Psiholog je završio fakultet na odsjeku za psihologiju i sa tom diplomom on može da radi psihološke testove, kao što su npr oni što dobijate kada vam treba potvrda od psihologa da možete dobiti vozačku dozvolu.

On može da radi i istraživanjai zna puno o istoriji psihologije.

Zapamtite ovo o istoriji psihologije, objasniću kasnije zašto.

Diplomirani psiholog može da radi i psihološko savjetovanje, pod mentorstvom nekog sa iskustvom.

Psihoterapeut je sa druge strane završio psihologiju i pored psihologije neku od psihoterapijskih škola.

Neke od tih škola su transakciona analiza, psihoanaliza, kognitivno – bihejvioralna terapija i tako dalje.

Šta je psihoterapeut radio dodatno što psiholog nije?

Psihoterapeut je imao svog psihoterapeuta.

Dakle, prvo vi odlazite na seanse, otrkivaju se vaša nerealna uvjerenja o životu, vaši načini funkcionisanja koji nisu korisni, vaši problemi i sve što vas koči u vašem napretku.

Dakle, izvrnete se naizvrat , i nastavite sa tim sve dok ne bude vama lično dovoljno i dobro, ili dovoljno dobro.

U svakoj psihoterapijskoj školi postoji određen broj sati ličnog rada koje morate ispuniti kako biste dobili dozvolu da radite sa ljudima.

Psihoterapeut je, dakle, onaj lik kojeg viđamo u američkim filmovima, spomenut na početku teksta.

Kad on prođe svoje lično iskustvo rada na svojim problemima i školu psihoterapije, on zna kako će izgledati proces seanse, kako se vodi psihoterapija ili psihoterapijsko savjetovanje i najvažnije – u ovoj školi je naučio tehnike i načine kako da stvarno nekom pomogne. Tako dobija dozvolu za rad i voilà.

Psihijatar je ljekar.

Dakle, završio medicinu, a potom se specijalizovao za psihijatriju.

On može da propisuje ljekove i daje psihijatrijske dijagnoze.

Ni psiholog, niti psihoterapeut ne mogu da propisuju ljekove, koji su nekad od suštinskog značaja i velike pomoći za oporavak osobe.

Sad kad smo završili ove osnovne razlike ( ako vam je nejasno ili vas zanima više, ostavite pitanje u komentaru ili inboksu.) nastavljamo dalje i sve smo bliže konkretnim informacijama o upisu. Evo nas:

2.Šta je potrebno za upis?

Potrebno je podnijeti prijavu za upis, za to je potrebno posjetiti fakultet.

Zatim izvod iz matične knjige rođenih, originalna svjedočanstva o završenim razredima srednje škole i original diplome o položenom maturskom ispitu, te dokaz o uplati za izlazak na prijemni.

3.Kakvi su kriterijumi?

Osnovni uslov je završena četvorogodišnja srednja škola. Sveukupno na prijemnom možeš osvojiti maksimalno 100 bodova. Od tih 100 bodova, 50 nosi sam prijemni ispit ( test sposobnosti + test znanja), a ostalih 50 se odnosi na ocjene iz srednje škole. To se računa tako što se prosječna ocjena iz svih predmeta u 4 godine srednje škole množi sa 10. Npr, onaj ko je sve 4 godine srednje škole imao prosjek 4,5 – on dobija 45 bodova na osnovu toga.

4.Kako izgleda prijemni ispit?

Prijemni ispit se sastoji iz dva dijela, jedan dio je opšte znanje koje imate o psihologiji i taj dio spremate iz knjige Petra Stojakovića: Psihologija za drugi razred gimnazije.Ovaj dio prijemnog nosi 30 bodova.

Drugi dio prijemnog je test sposobnosti, dobijete pitanja poredana od najlakših do najtežih. Npr jedno pitanje koje je bilo meni na prijemnom je izgledalo ovako: patka je ____ isto što i tele ___. Dakle, pače i krava su odgovori. To je bilo možda prvo pitanje. Dakle, jedno od najlakših. Pred kraj testa će vas očekivati i biranje oblika koji bi se uklopio u neki već zadati oblik. Viđali ste takve testove na internetu. Ovaj dio prijemnog nosi 20 bodova. I obavezno je ponijeti neki od ličnih dokumenata ( lična karta, pasoš)

5.Koje grane psihologije su dostupne kod nas ?

Na osnovnim studijima ne postoji opredjeljivanje, već je u pitanju opšti smjer. Na masteru postoje smjerovi, i to 2: kličnički i školski smjer.

6.Šta se može raditi po završetku faksa?

Obzirom da je u pripremi zakon o psihološkoj djelatnosti, dok diplomiraš, on će biti usvojen i najbolje je da se o tome informišeš na ovom linku. Ako ti se ne da, ukratko je objašnjeno u dijelu o tome šta je psiholog, a šta psihoterapeut.

7.Koliko košta školarina?

Školarina iznosi 440KM, dakle 220KM po semestru. Za one koji su na budžetu, školarina iznosi 80KM, dakle 40KM po semestru. Banjalučki Univerzitet ima vjerovatno najniže cijene školarina u regionu. Redovni studenti ( to su oni koji nisu obnavljali i neće, a ni ne studiraju vanredno) iz porodica sa 2 ili više studenata plaćaju 50% iznosa od školarine, ali do navršene 26.godine života.

8.Da li master iz psihologije može da upiše neko ko je završio osnovne studije na nekom drugom fakultetu ?

Prema bolonjskom sistemu školovanja predviđeno je da se može završiti master drugog fakulteta,međutim, do danas, to nije realizovano. Možda se prave ustupci za neke srodne nauke. Ovu informaciju planiram još jednom provjeriti.

9.Koliko se cijeni diploma?

Cijeniće je tvoji roditelji, i svi oni ljudi kojima je psihologija zanimljiva nauka. Neće je cijeniti oni koji smatraju da je psihologija ustvari samo filozofija. Koliko je cijenjena na tržištu rada? Ja bih rekla – sve cjenjenija. Treba još vremena da zaživi kod nas, ali mi smo tu da radimo na tome zajedno. Sasvim sigurno ćeš lakše pronaći posao ako si inženjer mašinstva ili eketrotehnike, ali imaj na umu da je psihologija nauka koja će svoj puni sjaj doživjeti tek za neko vrijeme.

10.Da li možeš da se snađeš ako nemaš osnovu, tj završio si srednju u kojoj nije bilo psihologije kao predmeta?

Sasvim sigurno. Znam puno gimnazijalaca koji su uspješno diplomirali ekonomiju, a bez ikakvog dodira sa njom su bili sve vrijeme do fakulteta. Dakle, bilo bi dobro da imaš neke osnove iz anatomije, fiziologije, biologije ( odnosno, humane genetike), ali ako nemaš – pretpostaviću da onda imaš predznanje iz statistike, što je super, jer je statistika jedan od predmeta u oba semestra prve godine. Pitate se zašto? Zbog gorenavedenih istraživanja. Onih istraživanja kojima su profesori sa nekog Univerziteta utvrdili da ljudi nešto vole ili ne vole. Slična istraživanja ćeš i ti moći raditi. Ali polako.

11.Koliko ljudi upada na budžet?

Sveukupno na odsjek se prima 35 kandidata, od toga 10 na budžet, 20 samofinansiranje i 5 mjesta za strane državljane. Ne postoji mogućnost vanrednog studiranja.

12.Da li je profitabilno?

Zavisi gdje se zaposliš. Bavljenje psihoterapijomjeste profitabilno, ali u samo školovanje u ovom domenu isto tako treba prvo puno uložiti ( edukacije, supervizije, seanse, radni prostor). Ako se zaposliš u školi, plate su školske, i ne znam koliko tačno iznose, to je vjerovatno platakakvu ima i pedgog, ali zavisi od škole do škole. Psiholog u zdravstvu, javnim ustanovama i sličnim državnim institucijama ima profit kakav je određen zakonom. Zaposlenje u privatnom sektoru već zavisi od stava privatnika koji vas zapošljava. Ja smatram da je najprofitabilnije biti samozaposlen i preduzetan ( bez obzira čime se bavite).

13.Na koje predmete na prvoj godini da posebno obratim pažnju?

Bez izuzetka, na kognitivnu psihologiju. Bez obzira na kojem Univerzitetu studiraš i ko ti predaje, kognitivna je ono što je rim na pravnom. Ubacila bih tu još anatomiju i fiziologiju CNS-a. Mogla bi ovdje upasti i statistika.

14.Šta da uzmem od izbornih ?

Ovo zavisi od tvojih preferencija, ali onda kad ne zavisi od njih – zavisi od fakulteta, tj da li ćeš moći stvarno birati, iako zvanično imaš izbor. U većini situacija izborniti se dodjeljuje.

15.Koliko je vremena potrebno za učenje za prijemni ispit?

Temeljno i detaljno da pređeš knjigu Petra Stojakovića iz koje se sprema za prijemni ispit, treba ti maksimalno mjesec dana. Vidjećeš poslije da ćeš knjige tog obima prelaziti za otprilike dvije sedmice, ali dok si još na srednjoškolskom tempu, uzmi sebi mjesec dana.

16.Da li je to za mene ?

Ako si stigao/stigla do ovog pitanja, a pritom sve prethodne odgovore pročitao/la, onda jeste sigurno.

Ako te zanima kako pomoći drugima i sebi, onda jeste sigurno.

Ako te zanima kako uraditi neko istraživanje, na neku temu koja te jako zanima, onda jeste.

Ako planiraš poslije osnovnih studija upisati master, onda jeste.

Ako želiš nastaviti da se edukuješ i poslije fakulteta, onda jeste.

Psihologija je jedna stalna edukacija, ako se spremiš na to da će te stalno pitati ljudi kakve sad imaš edukacije opet, onda jeste za tebe.

Ako te zanima više o istoriji psihologije, koje godine je nastala, eksperiment sa malim Albertom i klasično uslovljavanje, onda jeste. Ako ne znaš šta je ovo što sam navela, ali ćeš izguglati, onda jeste.

Kad sam već spomenula istoriju psihologije,sjećate li se kad sam rekla da zapamtite, e pa tu smo – ko završi osnovne studije, on je istoričar psihologije.

Nigdje ovo ne piše i ne postoji takav zvaničan naziv, ali se odnosi na moje mišljenje. Diplomirani psiholog zna baš puno o tome kako se počela razvijati psihologija, kako su se nekad nazivali neki poremećaji, a šta to danas više nije poremećaj ( izguglaj: histerija kod žena dijagnoza) .

ZAŠTO ja to tako mislim? Zato što sam tek upisivanjem psihoterapijske škole ( transakcione analize) dobila ono za čim sam žudila na fakultetu, konkretne tehnike, riječi i rečenice, način rada, uvide, definicije emocija i način njihovog prepoznavanja, dobila sam psihologiju koja je primjenljiva, da ne kažem psihologiju 21.vijeka.

I ne, nisam po završetku osnovnih studija mislila da znam raditi, osjećala sam baš kako ne znam i kako sam neosposobljena za direktan rad sa ljudima, jedan na jedan.

Ako želiš naučiti čitati misli, biti zagovornik pozitivne psihologijei držati seminare tematski iste ili slične onima Ane Bučević, onda nije

SAVJET PLUS: VOLONTIRAJ.

Na osnovim studijima psihologije nema prakse, ne očekujte je, možete imati par posjeta nekim ustanovama i par radova na tu temu, ali prakse nema, i besmisleno je govoriti o tome koliko je ona nužna kada je ovo zanimanje u pitanju. Dakle – volontiraj. Puno je dobrobiti volontiranja, od besplatnih edukacija preko upoznavanja sa ljudima koji žele isto što i ti, do konkretnog rada i prakse. Ja sam volontirala u Dnevnom centru za djecu žrtve nasilja i na Plavom telefonu ( savjetodavna linija za djecu i mlade), i u GLE- glas ludila u eteru (druženje sa osobama koje imaju neku od psihijatrijskih dijagnoza i zajednički rad na snimanju radio-emisije)

još jedan savjet:

UPIŠI MASTER. U pripremi je zakon o psihološkoj djelatnosti i dok ti završiš, već će biti na snazi. Spremi se na to da će ti master studije biti neophodne. Ne znam zašto psihologija nije kao farmacija, pa da je sve odjednom 5 godina i gotova priča. ALI, na papiru nije tako, ali kad pogledaš drugi papir ( zakon, oglase za posao), onda jeste tako. Dakle, odmah računaj 5 godina u paketu.

Kontakti Filozofskog fakulteta u Banjoj Luci:

Telefon: 051/322-780

E-mail: fil.fakultet@blic.net

Adresa: Bulevar Vojvode Petra Bojovića 1A (Studentski grad-Kampus)

Studentska služba: kancelarija broj 102 ( za psihologiju Vukosava Dakić)