Zašto predlažem zadatke klijentima? Neki klijenti ne vole zadatke i to je ono što uvijek prvo provjerim – da li klijent želi zadatak. Ukoliko želi, zadatak je uvijek prilagođen njemu.
To znači da tokom slušanja klijenta na seansi procijenim koji zadatak bi bio dobar za njegov problem.
Potom, klijentu predložim zadatak koji će on primjenjivati po svojim nahođenjima. Klijent sam odredi koliko puta sedmično ili dnevno će posvetiti vremena da ga obavi, a potom na sledećoj seansi prođemo kroz teškoće ili dobrobiti koje su se javile.
Zadaci su dobri iz više razloga:
Klijentu daju doživljaj kontinuiteta u radu na svom problemu
Naprave se ozbiljni pomaci
Klijent te pomake pravi sam, jer sam i obavlja zadatak, što je izuzetno važno za doživljaj kompetentnosti za svoj život
Zadaci osvjeste snage i slabosti
Zadaci sami po sebi donose dobrobiti za klijenta, što je i glavni cilj psihoterapije
U zavisnosti od poteškoća, zadaci su sledeći:
1. Trening asertivnosti
Kada?
Kada klijent želi da nauči da postavi lične granice prema drugima, kada želi da bolje iskomunicira svoje potrebe i težnje, kada više udovoljava drugima nego sebi…
Trening asertivnosti pruža moćne uvide i alate za bolji odnos sa drugima i sa samim sobom.
Načelo asertivnosti je “Zastupam sebe – poštujem tebe” i ustvari se uči kako da budete usklađeni sa sobom, a da istovremeno poštujete druge ljude. Vještina asertivne komunikacije zamijeniće dotad pogrešne načine komunikacije kao što su pasivna – agresija, agresija ili prosto pasivnost.
2. Pismo
Kada?
Kada klijent tuguje ili se osjeća povrijeđeno od strane ljudi sa kojima više nema kontakt.
Kada je klijent samokritičan.
Postoje dvije vrste pisma koje predlažem, jedno je pismo osobi koja vas je povrijedila ili napustila, a koje klijent nikad ne mora poslati ako ne želi.
U tom pismu, piše se na temu stvari za koje je klijent zahvalan toj osobi, šta je volio kod nje i stvari koje je zamjerio, koje mu se nisu svidjale.
Druga vrsta pisma je saosjećajno pismo sebi.
Ovo je jako ljekovito kod klijenata koji su samokritični, jer saosjećajno pismo sebi za npr. proganjanje zbog stvari iz prošlosti, čini da klijent sagleda koliko je nešto realno njegova odgovornost, koliko je štete – a koliko koristi nanio sebi samokritičnošu… itd.
3. 100 želja
Kada?
Kada se klijent osjeća nezadovoljno svojim životom, ne zna šta želi da radi, ne zna zašto se osjeća depresivno…
Lista od 100 želja zapravo vas dovodi u kontakt sa vašim ciljevima.
Ovo je jako važno, s obzirom da je definicija sreće ispunjenje najvažnije želje, a definicija zadovoljstva životom – ispunjenje želja.
Ovakva lista može biti teška za napisati, jer klijent obično nije već dugo u kontaktu sa svojim unutrašnjim djetetom, i predugo sebe stavlja na zadnje mjesto. Kada svoje želje iskristališete, veća je mogućnost da će vam se javiti životna energija koja ima pokretačku moć.
4. Čitanje Emocija
Kada?
Kada klijent ima poteškoća da definiše šta je osjećao, kada potiskuje svoja osjećanja, kada intenzivno osjeća neprijatne emocije, kada je predugo bio jak pred životnim teškoćama…
“Emocije” Zorana Milivojevića su najsveobuhvatnija knjiga o emocijama na našim prostorima.
Pružaju detaljan i konkretan uvid u to šta su emocije, koja je funkcija svake emocije pojedinačno i osvrće se na kombinacije više emocija odjednom. Ukratko, ova knjiga je pravi način da postanete emocionalno pismeni, i samim tim više upoznate sebe i druge.
5. Uživanje kao dnevna obaveza
Kada?
Kada se klijent osjeća premoreno, sagoreno, stavlja sebe na zadnje mjesto ili je radoholičar.
Uživanje je nužno za dobro mentalno zdravlje i ukoliko pravite “to do liste”, dobro bi bilo da na tom spisku obaveza bude i obaveza uživanja.
Klijent sam ili zajedno sa mnom otkriva i prisjeća se stvari u kojima je uživao, koje su mu donosile radost, a za koje nikad nije imao vremena. Takve aktivnosti primjenjuje sedmično ili dnevno, u zavisnosti od klijentove odluke. Kada sebi priuštimo vrijeme za takve stvari, postajemo odmorniji, bolji i za sebe i za druge.
Da, filmovi mogu imati psihoterapijsko dejstvo na osobu, a ja ovdje izdvajam listu od top 5 filmova za koje mislim da vam mogu pomoći u zavisnosti od toga šta vas muči.
Zašto filmovi mogu imati psihoterapijsko dejstvo?
Identifikacijom sa glavnim likom možete se osjećati kao da imate nekog svog ko vas shvata
Možete vidjeti šta je neko drugi uradio u sličnoj, teškoj situaciji u kojoj ste i vi, pa i sami pronaći slično rješenje
Mogu da pobude emocije koje potiskujete ili kojih niste bili svjesni
Prekidaju osjećaj bespomoćnosti i nude strategije i planove za suočavanje sa određenom teškoćom
Mogu da vas inspirišu i podstaknu na akcije koje dugo odlažete
obezbjeđuju vrijeme za uživanje i zabavu, a koje je nužno za dobro mentalno zdravlje
Kada se osjećate konfliktno, neodlučno i ne znate šta ustvari osjećate.
Ovaj film je animiran, a glavni likovi su emocije – svaka ima svoj oblik, izgled i ponašanje. Ove emocije smještene su u mozgu jedne djevojčice, a sam mozak predstavljen je kao jedna mašinerija, za čiji se kontrolni centar emocije bore.
Kada sumnjate u svoju moć i da ćete ikad postići uspjeh.
Snažna poruka ovog filma jeste i ta da mišljenje drugih ljudi zaista može biti ograničavajuće, ali da smo zapravo mi jedina osoba koja sebe može ograničiti ili pogurati. U filmu se radi o jednom dječaku koji je sve iznenadio, a sve uz pomoć jedne snažne žene.
U praznično vrijeme, kada želite da uživate u jednoj toploj priči i naučite više o prijateljstvu.
Jedan dječak ukrcava se na voz jedne sniježne, zimske noći, tu upoznaje drugu djecu sa kojom zajedno prevazilazi prepreke na putu do jednog cilja – kojeg? Otkrijte u filmu.
Kada vam je potrebna motivacija za učenje. I još kada se ne osjećate prihvaćeno, razmišljate drugačije od drugih, a opet – želite da postignete uspjeh u takvom okruženju.
Ovaj film govori o tri prijatelja koji su se upoznali na fakultetu i njihovim (ne)zgodama tokom studija, pa sve do momenta kada se ponovo, godinama poslije, susreću.
Adaline je djevojka koju jedna saobraćajna nesreća dovodi do promjene u tijelu. Ona odjednom više ne stari. Kakve su teškoće takvog života i šta je čeka?
Znam da neki od vas misle “pa to je samo film”, ali istina je da i stvari sa ekrana su se sasvim sigurno nekad negdje nekome desile i izborio se na sličan način. Čak i da je samo film, zašto biste uskratili sebi priliku da vas inspiriše i navede na akciju.
Okolina obično reaguje sa “samo nemoj plakati.” Ovo će reći roditelji rastuženom djetetu, prijateljica prijateljici, partner partneru.
Plakanje se često doživljava strašnijim nego što jeste. Ustvari, plakanje omogućava rasterećenje i oslobađanje od neprijatnih emocija, obično tuge i ljutnje.
Pored toga, još jedna dobrobit plakanja je i u tome što emocije koje osjećate iznesete van, ne ostanu zarobljene i neće vas mučiti poslije, jer neće biti potisnute.
Dozvoliti djetetu ili odrasloj osobi da se isplače, znači da joj dozvoljavamo da svoje emocije iznese, da bude u skladu sa svojim emocijama i da cijenimo njeno prepoznavanje onog što osjeća.
Ipak, nekim ljudima je teško da se nose sa suzama onog drugog, jer ne znaju šta da urade sa njegovim emocijama. To ne znači da imaju lošu namjeru, naprotiv, ne znaju koji je najbolji način reagovanja, pa se plaše da će pogriješiti i zato traže da ne plačete. Istina je da je sasvim uredu reći “Samo se isplači.”Ako plačete, ne znači da ste slabići, već je istina da svi imamo slabosti.
Ako plačete, onda znate šta osjećate i dajete sebi samima na važnosti.
Ako plačete, odabrali ste dobar način rasterećenja od neprijatnih emocija.
Anksioznost je prema definiciji stanje straha koje se javlja onda kada osoba procijeni da nema dovoljno sposobnosti da se nosi sa određenim životnim situacijama.
Tada kreće strah koji se manifestuje na više načina, fiziološki gledano: srce ubrzava, tjeskoba je sve veća, osjeća se pritisak, zacrveni se lice, dlanovi se znoje..
A na psihološkom nivou, osoba razmišlja previše, postavlja sebi previše pitanja ( tzv. overthinking) i osuđuje se i okrivljuje zbog tog što osjeća strah.
Prvi korak u riješavanju anksioznosti jeste da prihvatite da je osjećate i da iako je neugodna, ona vam nešto pokušava reći. Prvi korak podrazumijeva i da zamijenite osjećanje samokrivice za samorazumijevanje.
Anksioznost je stanje straha u kojem kad se nalazimo ocjenjujemo da se ne možemo nositi sa nekim određenim situacijama, da nemamo kapacitete ili sposobnosti.
Anksioznost je praćena osjećajem bespomoćnosti, kada smatramo da ništa ne možemo uraditi po tom pitanju.
Važno je tada razlučiti koliko smo zapravo bespomoćni, te šta je ono što stvarno možemo uraditi povodom situacije u kojoj osjećamo strah.
Pored toga, pružiti sebi razumijevanje i empatiju, jer postoji nešto važno u našem životu za šta se brinemo kako će ispasti.
Uredu, možda i nije, ali je rekao. Kada vas neko nazove ružnim imenom, uradi nešto protiv vas, uvrijedi vas bilo riječima ili postupcima, te se tako oštećeni obratite nekom trećem u koga imate povjerenja, a ta treća osoba kaže: NIJE ON TO TAKO MISLIO.
I ZAISTA, možda onaj koji vas je povrijedio zaista nije tako mislio, jer mi nismo samo ono što kažemo, u našoj glavi je za istu stvar ponekad više mišljenja, ali, imajte na umu da je ipak ono što je REČENO vas povrijedilo.
Niko ne može da čita misli, pa tako ni vi ne možete čitati misli, a čak i da možete, niste dužni. Ono što ste dužni jeste da uvažite svoju ljutnju na izrečeno.
Lako će taj koji vas je povrijedio da se pobrine za izvinjenje i da kaže i pokaže daljim postupcima da nije tako mislio, ako ZAISTA nije tako MISLIO. Ili ako se predomislio. I to se dešava.
Međutim, obratite pažnju na osobu koja će vam reći : NIJE ON TO TAKO MISLIO. Ona svjesno, nesvjesno iz straha ili neznanja, pomaže vama samima da podrivate svoje samopouzdanje, potiskujete ljutnju i time direktno radite na tome da vaše neprijatne emocije ostanu zaključane, a znamo da one kad-tad nađu, ne tako prijatan, način da se iskažu.
RODITELJI, obratite pažnju da svojoj djeci ne budete osoba koja će govoriti NIJE ON TO TAKO MISLIO, jer direktno radite na stvaranju bespomoćnosti i osjećaja zbunjenosti kod svog djeteta. Ono je vidjelo i čulo jedno, a sada od osobe u koju ima povjerenje, VAS, čuje da je njegova procjena loša.
Pogotovo ako su ovakve situacije ponavljajuće, pa se npr. radi o ocu koji vrijeđa svoje dijete, u kontinuitetu, misleći da je to dobra vaspitna mjera, a vi kao majka tješite dijete sa NIJE ON TO TAKO MISLIO, imajte na umu da tako na dugoročan način radite na tome da vaše dijete počinje misliti da sa njim nešto nije uredu i da je okej ako ga drugari povrijede, jer NISU ONI TAKO MISLILI.
Dakle, da sumiram, MOŽDA ON TO NIJE TAKO MISLIO, ali, mi smo ljudi i komuniciramo govorom, a ne mislima. Osim toga, govorenjem kako neko nije baš tako mislio, oduzimate sposobnost toj osobi da se izrazi drugačije, na indirektan način tvrdite da ta osoba nije kompetentna da kvalitetno iskomunicira ono što misli.
Kada vam neko sledeći put kaže NIJE ON TO TAKO MISLIO, sjetite se da je to zaista moguće, ali da svako ima pravo i da se predomisli, kao i mogućnost da se izvini.
Opravdavanjem tuđeg ponašanja na ovaj način, radite na smanjenu važnosti vaših procjena, osjećanja i mišljenja.
Kako se dogovarati sa sobom i drugima, djelo je Vilijama Jurija, autora svjetskih bestselera, među kojima je i knjiga Moć pozitivnog Ne, takođe u izdanju Psihopolisa.
Juri je svjetski stručnjak za psihologiju pregovaranja i jedan od tvoraca Hardvarske škole pregovaranja.
Jedan od najvažnijih koraka u dolasku do DA sa drugima jeste da prvo dođemo do DA sa sobom.
Ova knjiga nije sredstvo za manipulativni dolazak do odgovora “Da” od drugih, već je jedan vodič kroz prvenstveno samopoštovanje, uviđanje naših istinskih želja i poštovanja drugih i njihovih želja, kako bi obe strane bile na dobitku.
Kako se dogovarati sa sobom i drugima je knjiga podijeljena u 6 dijelova, te ću u ovom tekstu proći kroz svaki od njih.
1.STAVITE SE U SVOJU KOŽU
Mi smo sami sebi svoj najdostojniji protivnik, i ma koliko željeli da uspijemo, ponekad smo robovi svog unutrašnjeg kritičara.
Kako se dogovarati sa sobom?
Jedna od najvrijednijih poruka ove knjige jeste da se stavimo u svoju kožu.
A to ćemo uraditi tako što ćemo gledati sebe sa balkona, što u osnovi znači samoposmatranje.
A u čemu je smisao?
” Ovo je smisao: kada god vas pokrene neka misao koja vam prođe kroz glavu, emocija ili senzacija, imate izbor : da identifikujete ili da budete identifikovani.
Možete posmatrati misao i identifikovati je ili možete dopustiti da vas misao obuzme, drugim riječima – da se identifikujete sa njom.
Dok posmatrate svoje misli, osećanja i senzacije, dajte im imena – ” O, to je moj stari prijatelj Strah; evo je i Samokritika” – to će poništiti uticaj koji oni imaju na vas i pomoći vam da održite ravnotežu i smirenost.
Moja prijateljica Dona čak voli da daje smešna imena svojim reaktivnim emocijama kao što su Sima Strah, Duda Osuda ili Besna Vesna. ( Inače, humor može biti odličan saveznik i pomoći vam da se vratite na balkon.)
Čim imenujete lik iz predstave, distancirate sebe od njega.
Posmatrati sebe da ne bismo reagovali možda izgleda lako, ali je često vrlo teško, posebno u žaru nekog pregovora ili razgovora.
Ako želimo da se stalno oslanjamo na samoposmatranje kako bi nas sprečavalo da odreagujemo, od pomoći je da to vežbamo svaki dan, kao mišić.
Kako se dogovarati sa sobom i drugima
Da biste razvili naviku samoposmatranja, pomoći će vam ako njegujete naučnika u sebi. Vi ste istraživač, a predmet istraživanja ste vi sami.
Savladavanje veštine posmatranja zahteva još i to da, kao dobar naučnik, posmatrate fenomen sa distance i otvorenog uma.
To zahteva da ostavite po strani samoosuđivanje koliko god je to moguće.
Kao naučnici u nama, mi jednostavno treba da tretiramo čak i mračnije misli i osećanja kao zanimljiv materijal za istraživanje. Smatram da treba sebi stalno da postavljam jedno jednostavno, ali moćno pitanje : ZAR NIJE TO ZANIMLJIVO?
Ako vas obuzme neka misao ili osećanje ili se pojavi strogo samoosuđivanje, ponašajte se prema njima kao da je sasvim uredu što su tu.
Jednostavno primetite da su vas obuzeli i vratite se posmatranju.”
Smatram kako je ovo najmoćnije oružje koje nosi ova knjiga, ona nas uči da sebe posmatramo, bez osude, a dobrobiti koje takvo samoposmatranje nosi su velike. Kao prvo – lagano ćemo prestati potiskivati emocije, kao drugo – prepoznavaćemo šta u nama budi koju emociju, kao treće – imaćemo moć svog života u svojim rukama.
A to posljedično vodi do kvalitetnijeg života ispunjenijeg zadovoljstvom.
Takođe, ova tehnika koju Juri opisuje, u svojoj osnovi dosta liči na majndfulnes, tako moćan alat u upoznavanju i slušanju samog sebe.
————————————————————————————————–
Sledeći korak, jeste razvijanje empatije prema samom sebi.
” Empatija se često meša sa saosećanjem, ali to su dve razliličite stvari. Saosećati znači “osećati sa nekim”, znači osećati tugu zbog nečijih problema, ali ne nužno i razumeti je. Nasuprottome, empatija znači “osećati nekoga”, znači razumjeti kako je biti u takvoj situaciji.
Slušati sebe sa empatijom za jedan nivo je dublje od posmatranja.
Posmatranje vam pruža razumevanje kakvo ima naučnik kad proučava kako izgleda buba pod mikroskopom, dok vam slušanje pruža razumevanje toga kakav je osećaj biti buba.”
————————————————————————————————–
A potom, kada prema sebi pristupamo sa empatijom – dolazimo do uvida šta je ono što nam stvarno treba.
“Ako slušate svoja osećanja, posebno ona koja se ponavljaju, a izražavaju vaše nezadovoljstvo, otkrićete da vas ona usmjeravaju ka nerešenim problemima i nedostignutim ciljevima.
Ako se pravilno protumače, ona vam mogu pomoći da razotkrijete svoje najdublje potrebe.
Osećaj nezadovoljstva je jezik koji vaše potrebe koriste da bi komunicirale sa vama.Kada su vaše potrebe isfrustrirane ili neispunjene, potpuno je prirodno osećati anksioznost, strah, bes i tugu.
Neki možda brinu da će im prihvatanje sebe smanjiti motivaciju da se menjaju nabolje, ali otkrio sam da je uglavnom istinito upravo suprotno.”
Sadržaj
2.RAZVIJTE SVOJ UNUTRAŠNJI NAPOD
Kako autor navodi, naš najveći izvor moći prilikom pregovaranja sa drugima je naš unutrašnji NAPOD. Najbolja Alternativa POstignutom Dogovoru.
To u suštini znači da ako vi želite nešto od drugoga, a on vam to ne želi ispuniti, osigurajte se tako što ćete sebi osmisliti alternativu. Razumjela sam NAPOD kao onaj osjećaj kad možete sebi reći – Ok, ako ne prihvate ovo što ja mislim, onda uvijek mogu uraditi nešto drugo. Npr.sami uraditi to nešto, napustiti situaciju, pronaći nekog drugog itd.
Poenta je da vi imate moć u svojim rukama, što znači da ne ovisite o odluci nekog drugog.
To ne znači da vi trebate pristati na neki plan B, nešto manje vrijedno ili poželjno.
Ne, poenta NAPOD-a je da nam da samopouzdanje tokom pregovora.
NAPOD pruža osjećaj samopouzdanja, slobode i moći.
————————————————————————————————–
Isto tako, ne zapadamo u igru okrivljivanja sebe ili drugih, već se prihvatamo odgovornosti. A razlika između krivice i odgovornosti je velika.
” Suprotno od igre krivice je preuzimanje odgovornosti. Pod odgovornošću podrazumevam sposobnost da se odgovori konstruktivno na situaciju s kojom se suočavamo, odnoseći se prema njoj kao da je na nama da je rešimo.
Samorazumevanje bez samoodgovornosti nosi rizik od pretvaranja u samosažaljenje.
Samoodgovornost bez samorazumevanja može se srozati na samoosuđivanje.
Preuzimanje odgovornosti za sopstveni život znači biti vlasnik svojih poraza i mana, kao i uspeha i vrlina.
Potrebni su vam iskrenost i hrabrost da biste to učinili, ali tek ćete onda moći da kažete da ste se zaista stavili u svoju kožu.
Kada smo suočeni s poteškoćama, možemo ili da krivimo druge i život za okolnosti u kojim se nalazimo, ili da postanemo radoznali i zapitamo se kakvu nam život lekciju pruža.”
Vilijam Juri, jedan od najvećih svjetskih stručnjaka za psihologiju pregovaranja
3.PROMENITE UGAO GLEDANJA
Suština ovog poglavlja jeste da život posmatramo kao svog saradnika, a svijet kao prijateljsko mjesto. Vrlo je lako sve ovo posmatrati suprotno od napisanog, pa je i ovaj stav – vježba.
Kada bismo ovako posmatrali, manje bismo se plašili, a velika je razlika između plašiti se i biti u stvarnoj opasnosti. Život je zapravo na našoj strani i povezani smo prijateljskim vezama sa njim.
“Kako mi iskustvo govori, da bismo promenili ugao gledanja na život, mogu nam pomoći tri stvari.
Prvo, setite se svoje veze sa životom. Drugo, setite se da imate moć da stvarate svoju sreću. Treće, naučite da cenite lekcije koje vam život pruža.
Paradoksalno, što manje zavisimo od toga da drugi zadovolje naše potrebe za srećom, naše veze će verovatno biti zrelije i pružati nam istinsko zadovoljstvo.”
4.OSTANITE U TRENUTKU
“Kada potpuno obraćamo pažnju na sadašnji trenutak, manje su šanse da ćemo odreagovati, pre ćemo pronaći moguće prilike i pristupiti svojoj prirodnoj kreativnosti tako da možemo mnogo lakše da dođemo do dogovora koji je zadovoljavajući za obe strane.
Nije uopšte lako, međutim, možda najveća prepreka jeste unutrašnji otpor ili NE životu takvom kakav jeste: žalimo za prošlošću, brinemo o budućnosti i odbijamo sadašnje okolnosti. Ključ ostanka u trenutku jeste da odbacimo ovaj unutrašnji otpor i prihvatimo prošlost, verujemo u budućnost, i prigrlimo sadašnjost zato što su baš takve kakve jesu. Ključ je, drugim rečima da kažemo – DA životu.
Često sam posmatrao kako strah obuzima mene i druge. Ali ono što sam naučio jeste da je većina strahova neosnovana. Kako je francuski filozof Mišel de Montenj rekao pre četiri veka: ” Moj život je bio pun užasnih nevolja od kojih se većina nikad nije desila.
Na kraju, strah učini više štete nego sama opasnost koju on predstavlja.
Alternativa strahu jeste poverenje.
Pod poverenjem ne mislim na veru da neće biti izazova ili bolnih iskustava.
Pre mislim na poverenje u to da ćete moći da se nosite sa izazovima koji vam se nađu na putu.
Poverenje nije jednostruka promena u stavu, već svestan izbor s kojim se suočavamo mnogo puta u danu.”
Povjerenje u sebe i život i da se možemo nositi sa životnim preprekama je jedan od “lijekova” za anksioznost. Kada smo anksiozni onda sumnjamo u svoje sposobnosti, a donošenjem izbora da ćemo vjerovati da možemo da se nosimo s poteškoćama – “liječimo” svoj strah.
5.POŠTUJTE IH ČAK I AKO…
Ako nekog napadnete, osudite, nazovete pogrdnim imenom, smanjili ste šanse da dođete do svog DA u pregovorima za makar 70%. Svaki čovjek zaslužuje poštovanje samim svojim rođenjem, to je univerzalno ljudsko pravo.
Sjetite se da se iskontrolišete, čak iako vas taj neko jako provocira, jer burnim reagovanjem – direktno smanjujete šansu da postignete dogovor.
Primjetila sam da se ovaj peti korak ustvari odnosi na tehnike asertivnosti, isto kao što se i prvi korak stavljanja u svoju kožu odnosi ustvari na majndfulnes, što su sve sjajne tehnike koje se koriste i u psihoterapiji i edukacijama.
“Da bismo ponudili poštovanje, nije potrebno da odobravamo ponašanje druge osobe, niti je potrebno da nam se svidi ta individua.
Samo je potrebno da napravimo svestan izbor da se prema svakoj osobi odnosimo s dostojanstvom.
Poštovanje je u suštini DA drugima, ali ne njihovim zahtevima, već njihovoj ljudskosti.
U ovom smislu, poštovanje je nedeljivo. Kada pružimo poštovanje drugima, odajemo počast sopstvenom dostojanstvu.
Ako slušamo drugu osobu i ono što ona želi, prirodno će nam biti mnogo lakše da dođemo do dogovora s tom osobom.
Možda nije lako promeniti dinamiku teškog razgovora i odnosa neprijateljstva i odbijanja ka poštovanju, posebno kada se osećate napadnutim, ali nagrade su velike.
Ako pokažemo poštovanje, i nas će poštovati.”
6.DAJTE I DOBIJAJTE
Suština zadnjeg poglaavlja jeste da uočimo kako pregovore uvijek vidimo kao takmičenje u kojem jedan gubi, a drugi dobija. A zapravo, obe strane mogu dobiti, ili čak tri strane, pritom mislim na dobrobit za vas i vaše bližnje.
“Ključ za otkrivanje rešenja za trostruku pobedu koje bi koristilo svima leži u sposobnosti da se igra promeni od uzimanja ka davanju. Pod uzimanjem smatram pridavanje vrednosti samo sebi, dok pod davanjem smatram stvaranje osećaja vrednosti za druge, ne samo za sebe.
Toliko nas mami, posebno u konfliktima, da se usredsredimo na pridavanje važnosti samo sebi, a ne i drugima.
Naravno, važno je biti inteligentan u svom davanju, i svestan onih koji samo uzimaju, inače biste mogli na kraju sebi da radite o glavi.
Davanje ne znači gubitak. Davanje prvo može jednostavno da znači potragu za međusobnom koristi, pomaganje drugima dok pomažemo sebi.
Kada predajem pregovaranje, često koristim jednu staru Ezopovu basnu.
To je priča o Severcu i Suncu, koji su se jednog dana posvađali ko je moćniji. Da li je Severac moćniji ili Sunce? Pošto nisu mogli da reše ovo neslaganje raspravom, odlučili su da sprovedu test. Sa svoje pozicije visoko na nebu, pogledali su dole na Zemlju i uočili malog pastira kako prolazi ispod njih.
Severac i Sunce su se dogovorili da će titulu moćnijeg poneti onaj koji uspe da skine kaput s dečakovih ramena.
Tako je Severac krenuo prvi. Duvao je i duvao i duvao najjače što je mogao, pokušavajući da strgne kaput sa dečaka. Ali što je jače duvao, dečak se čvršće umotavao u kaput i odbijao je da ga pusti. Konačno, posle dužeg vremena Severac je napravio pauzu da dođe do vazduha.
Sada je bio red na Sunce.
Sunce je samo zasijalo, kao što to priroddno čini, i okupalo je dečaka svojom toplinom. Dečaku se to dopalo i konačno je rekao sebi : Kakav divan dan! Mislim da ću leći na trenutak na ovu livadu i samo uživati u suncu.
Dok se pripremao da legne, skinuo je svoj ogrtač i prostro ga kao ćebe. Tako je Sunce pobedilo u svojoj raspravi sa Severcem.
Smatram da ova stara basna može mnogo da nas nauči o vrednosti davanja. Ako je stav Severca bio da uzima, stav Sunca bio je da daje. ”
Kada započinjemo pregovore, važno je da se usredsredimo na ono što možemo dati jedno drugom, umjesto na ono što možemo da uzmemo jedno drugom, tako ćemo doći do rezultata gdje obe strane dobijaju.
————————————————————————————————–
“Ako naučite svoje dete da u konfliktnim situacijama bude vešt pregovarač, tokom života će imati veoma skladne privatne i poslovne odnose.” – Zoran Milivojević
Autor: Vilijam Juri
Naziv knjige: Kako se dogovarati sa sobom i drugima
