Nije on to tako mislio

Uredu, možda i nije, ali je rekao. Kada vas neko nazove ružnim imenom, uradi nešto protiv vas, uvrijedi vas bilo riječima ili postupcima, te se tako oštećeni obratite nekom trećem u koga imate povjerenja, a ta treća osoba kaže: NIJE ON TO TAKO MISLIO.

I ZAISTA, možda onaj koji vas je povrijedio zaista nije tako mislio, jer mi nismo samo ono što kažemo, u našoj glavi je za istu stvar ponekad više mišljenja, ali, imajte na umu da je ipak ono što je REČENO vas povrijedilo.

Niko ne može da čita misli, pa tako ni vi ne možete čitati misli, a čak i da možete, niste dužni. Ono što ste dužni jeste da uvažite svoju ljutnju na izrečeno.

Lako će taj koji vas je povrijedio da se pobrine za izvinjenje i da kaže i pokaže daljim postupcima da nije tako mislio, ako ZAISTA nije tako MISLIO. Ili ako se predomislio. I to se dešava.

Međutim, obratite pažnju na osobu koja će vam reći : NIJE ON TO TAKO MISLIO. Ona svjesno, nesvjesno iz straha ili neznanja, pomaže vama samima da podrivate svoje samopouzdanje, potiskujete ljutnju i time direktno radite na tome da vaše neprijatne emocije ostanu zaključane, a znamo da one kad-tad nađu, ne tako prijatan, način da se iskažu.

RODITELJI, obratite pažnju da svojoj djeci ne budete osoba koja će govoriti NIJE ON TO TAKO MISLIO, jer direktno radite na stvaranju bespomoćnosti i osjećaja zbunjenosti kod svog djeteta. Ono je vidjelo i čulo jedno, a sada od osobe u koju ima povjerenje, VAS, čuje da je njegova procjena loša.

Pogotovo ako su ovakve situacije ponavljajuće, pa se npr. radi o ocu koji vrijeđa svoje dijete, u kontinuitetu, misleći da je to dobra vaspitna mjera, a vi kao majka tješite dijete sa NIJE ON TO TAKO MISLIO, imajte na umu da tako na dugoročan način radite na tome da vaše dijete počinje misliti da sa njim nešto nije uredu i da je okej ako ga drugari povrijede, jer NISU ONI TAKO MISLILI.

Dakle, da sumiram, MOŽDA ON TO NIJE TAKO MISLIO, ali, mi smo ljudi i komuniciramo govorom, a ne mislima. Osim toga, govorenjem kako neko nije baš tako mislio, oduzimate sposobnost toj osobi da se izrazi drugačije, na indirektan način tvrdite da ta osoba nije kompetentna da kvalitetno iskomunicira ono što misli.

Kada vam neko sledeći put kaže NIJE ON TO TAKO MISLIO, sjetite se da je to zaista moguće, ali da svako ima pravo i da se predomisli, kao i mogućnost da se izvini.

Opravdavanjem tuđeg ponašanja na ovaj način, radite na smanjenu važnosti vaših procjena, osjećanja i mišljenja.