Category: Lični rast i razvoj

Posted on

Praznični vodič : Kako ostvariti novogodišnje odluke?

Kako ostvariti novogodišnje odluke

Novogodišnje odluke su postale skoro pa neizostavan dio praznične, zimske atmosfere.

Volimo ih jer tako sami sebi obećavamo svježi početak i imamo se čemu radovati. Kao da nas davanje odlučnog obećanja sebi štiti od neuspjeha.

Ja ih volim, jer kada sve stavimo na papir, znamo šta želimo, za čim žudimo i razmišljamo šta treba da radimo da dostignemo svoj cilj. Samo razmišljanje o njima ispunjava nas osjećanjem sreće.

Ali, ne volim one odluke ( a takva ih je većina) koje su na neki način kaznene prirode!

Većina novogodišnjih odluka je sledeće logike: moram prestati raditi nešto u čemu uživam, te moram početi raditi nešto u čemu ne uživam uopšte. A trebalo bi da je obrnuto!

Da li zaista želite da tako izgleda vaša Nova godina, puna kažnjavanja ili uskraćivanja?

Meni se ovo ne sviđa i glasam za neku nježniju opciju, sa više prihvatanja, samopohvaljivanja, osnaživanja, samopouzdanja i ljubaznosti prema samima sebi.

Nažalost, ljudi dolazak Nove godine doživljavaju kao novi početak( to je okej) , ali novi početak u kojem će postati sasvim drugi ljudi. Kao da nešto sa njima nije uredu i treba da se resetuju, a ustvari se radi o nadogradnji.

I pored nadogradnje, što je još važnije, radi se o prepoznavanju i prihvatanju onih dijelova sebe koji nam se ne dopadaju. A nikako o samokažnjavanju zbog istih.

Kada donosite novogodišnje odluke, gledajte da one ne budu donesene iz samokažnjavanja, tako u startu sami sebe osudite na propast, rušeći svoje samopouzdanje.

Kada je donošenje ovih odluka u pitanju, imam dva savjeta za vas:

1.Pazite da to bude nešto što trebate, a ne nešto mislite da biste trebali

Npr. mislite da biste trebali svaki dan ujutro ići na trčanje, jer ste tako zamislili svoj savršen početak dana, a ideja za to vam se javila gledajući američke filmove i kako oni svi trče po Central parku ili ste to vidjeli od nekog svog prijatelja koji obožava trčanje.

Ovdje se zaustavite.

Postavite sebi pitanje da li vam trčanje kao aktivnost odgovara, koliko biste iskreno u tome uživali, a koliko bi vam predstavljalo patnju?

Ako je cilj savršen početak dana, sigurna sam da ima i drugih načina.

2.Konkretizujte svoj cilj

Npr. želite biti aktivniji, ali ne znate na koji tačno način, pa se “zalijepite” za ideju svakojutarnjeg trčanja.

A ono vas ne ispunjava i ne radujete mu se.

I što se više tjerate na aktivnost koja u vama budi nelagodu, to ste daleko od lijepog početka dana i vjere u sebe.

Kada su aktivnosti u pitanju, danas imamo više načina na koje možemo biti aktivni. Razmislite o pilatesu, aerobiku, fitnesu… I tragajte za sebi odgovarajućim načinom bavljenjem sportom.

I zapamtite, bavljenje sportom ima za cilj da vas ispuni energijom i skrene misli sa tekućih problema, te da se osjećate dobro i srećno jer činite nešto korisno za svoje zdravlje ( a prisiljavanje i samokažnjavanje to nisu). Kada nađete takvu aktivnost, ostaćete joj vjerni i radovaćete se takvom treningu.

Posted on

Ljutnja je dio odnosa ljubavi

Ljutnja je dio odnosa ljubavi

Postoje ljudi koji kažu da se nikad ne ljute i smatraju to svojom vrlinom, ja ih znam bar troje. A šta to ustvari znači kad neko kaže da se nikad ne ljuti?

Hajde prvo da vidimo šta je ustvari ljutnja?

Ljutnja je zahtjev za promjenom ponašanja i nikada nije usmjerena na biće i postojanje drugog, već isključivo na određen vid ponašanja.

To je ono ponašanje zbog kojeg osjećate nepravdu ili kada neko radi nešto što vi nikad ne biste i smatrate to kršenjem stavova i mišljenja iz vašeg sistema vrijednosti, tada se javlja i povrijeđenost.

Svi možemo navesti neki primjer kada smo se ovako osjećali.

Pošto je, kao što vidimo, nemoguće nikad se ne naljutiti ni na koga, tvrdnja ljudi koji govore da se nikad ne ljute, je neistinita. Nekada se neko ponaša prema nama na način koji ne želimo. Ne zato što nam želi napakostiti i uvrijediti nas, već zato što ne može da čita misli.

Budući da ne postoje dvije identične osobe na svijetu, to znači da nikad nećemo pronaći nekoga ko će se uvijek i konstantno ponašati onako kako mi želimo i kako bismo mi.

Zato može doći do konflikta i osjećaja ljutnje, pa čak i u ljubavnom odnosu dvoje ljudi, budući da se najčešće ljutimo upravo na one koje volimo, jer smatramo da oni mogu bolje od datog ponašanja.

Dakle, na neki način, ljutnja je izražavanje poštovanja prema drugome i prema sebi.

Zabluda je da pojava ljutnje znači prestanak ljubavi.

Ljudi koji kažu da se nikad ne ljute, negiraju svoja osjećanja, često osjećaju krivicu, zanemaruju sami sebe, te ih muči i osjećanje manje vrijednosti. Što često može da dovede do psihosomatskh poremećaja, budući da ta zarobljena ljutnja ostaje u njima i pronalazi način da se u njima i ispolji.

Kako ne ispoljavaju ljutnju, njhovi odnosi sa drugima su narušeni i nisu autentični. A zašto ovi ljudi ne izražavaju ljutnju?

Zato što imaju neka snažna uvjerenja, kao što su> ako se naljutim – mrziće me, konflikt se nikad neće riješiti, povrijediću nekoga itd.

Ova snažna uvjerenja imaju svoje korjene u djetinjstvu osobe.

Ponekad, kada osoba odluči da ipak izrazi svoju ljutnju, može da se javi snažan osjećaj anksioznosti, jer će uraditi nešto suprotno svom snažnom uvjerenju. A što nije nikad radila i što ne zna kako to da uradi.

Najbolji način izražavanja ljutnje je asertivni način, čije je načelo „Zastupam sebe, poštujem tebe“.

Kod asertivne komunikacije najvažnije je da drugu osobu ne dehumanizujemo, odnosno, da je ne nazivamo uvrijedljivim imenima. Zatim, da ostanemo usmjereni na isticanje određenog lošeg ponašanja i svojih povrijeđenih osjećanja. Tako imamo veću šansu da drugi zaista čuje šta nam je to zasmetalo i da to i promijeni.

Posted on

Psihoterapija: ono što bih voljela da znate o njoj – I dio

psihoterapija

PSIHOTERAPIJA NIJE BRZA POPRAVKA

Ponekad se klijenti pojave i nadaju se da će se sve riješiti na par seansi, možda čak i na prvoj.

U realnosti, problem sa kojim se klijent muči traje dugo, jer ljudi obično dolaze na psihoterapiju onda kada više ne mogu da izdrže, a do tad se već svašta nakupilo. 

Ja shvatam da bol i patnju koji nosite teško podnosite i voljela bih da mogu da mahnem čarobnim štapićem i riješim sve probleme.

Ali, što je problem veći i što se više vremena klijent sam nosio sa njim to za njega treba više vremena.

Pod više vremena podrazumijevam više njege, podrške i brige.

PSIHOTERAPEUT NE MOŽE DONOSITI ODLUKE ZA KLIJENTA, ALI MU MOŽE PUNO POMOĆI

Psihoterapeutova uloga nije da kaže klijentu šta da odluči, da li da se razvede, da otkaz ili se odseli.

Psihoterapeut može davati smjernice i zadatke klijentu da dođe do prave odluke, ali ne može odlučivati za njega.

Jer bi to značilo da je psihoterapeut kompetentniji od klijenta za klijentov život, a to nije istina.

DOBIJATE ONOLIKO KOLIKO SE ULAŽETE

Ponekad klijenti misle da će psihoterapeut obaviti sav posao.

Plaćate ga, zašto biste trebali još nešto uložiti?

Nažalost, psihoterapijski posao podrazumijeva da klijent radi možda čak i više od psihoterapeuta.

Koliko ste spremni da budete otvoreni, iskreni, autentični, da se suočite sa nesvjesnim?

Od toga će zavisiti uspješnost psihoterapije.

PONEKAD NEMAMO JEDNOSTAVNA RJEŠENJA ZA PROBLEME

Ponekad izgleda jednostavno, ali nije tako. Npr. klijent se pojavi sa anksioznošću i želi da je se odmah riješi.

A ustvari, psihoterapija nije umjetnost popravljanja onog što ne valja kod čovjeka.

Možda je pravi put taj da se klijent otvori prema anksioznosti, da je proživi i čuje njenu poruku, razlog njenog održavanja i šta mu ona poručuje. Put napretka ponekad može biti onaj najnepoželjniji i najneugodniji, ali ispravan.

PSIHOTERAPIJA ĆE VAS DOVESTI LICEM U LICE SA “ČUDOVIŠTEM” IZNUTRA

Psihoterapija je proces u kojem ćete se najvjerovatnije suočiti sa onim što niste ni znali da mislite i osjećate.

Kažem najvjerovatnije, jer će to zavisiti od vaše spremnosti na to.

Ljudi se u životu prave da nemaju slabosti, ne žele da znaju za njih i kriju ih od drugih.

Ali na psihoterapiji je potrebno da ih izvedete van, naučite šta trebate raditi sa njima i čuti šta vam poručuju.

Kad se suočavate sa bolnim, gadnim stvarima – tada napredujete.

PSIHOTERAPIJU NAZIVAJU UMJETNOŠĆU POSTAVLJANJA PRAVIH PITANJA U PRAVO VRIJEME

Čak i kada vam psihoterapeut postavi pitanje koje će vam biti čudno, saslušajte svoj odgovor, šta je ono što će izaći iz vas.

To je ono što niste rekli nikome nikad.

A tako više učite o sebi.

Posebno ako imate neki unutrašnji konflikt, na psihoterapiji ćete čuti odgovore konfliktnih strana svoje ličnosti i bolje ćete razumjeti sami sebe.

 

Posted on

Kako voljeti sebe: 10 načina da sebi pokažete ljubav

Kako voljeti sebe

Kako voljeti sebe?

Napisala sam 10 jednostavnih načina na koje sebi možemo pokazati ljubav.

1.Provodite više vremena sa ljudima sa kojima se osjećate dobro, neka to budu ljudi koji vas prihvataju, podržavaju i nastrojeni su njegujuće prema vama.

 

2.Provodite manje vremena sa ljudima koji vas često kritikuju i sa kojima se ne osjećate prihvaćeno, bolje je i da ste sami nego u lošem okruženju.

 

3.Odmarajte i uživajte bar 2 sata dnevno, toliko je minimalno za dobro mentalno zdravlje. Uživajte u čemu god da vam se uživa.

 

4.Naljutite se na one čije ponašanje vam se ne dopada.

Ljutnja je prema definiciji zahtjev za promjenu ponašanja te osobe koja nas njime ljuti. Kada sebi dopustimo da se naljutimo, time uvažavamo sebe. A uvažavanje sebe jeste pokazivanje ljubavi prema sebi.

 

5.Budite nježni prema sebi.

Čak i onda kada mislite da to ne zaslužujete, upravo tada najviše i zaslužujete. Pokažite bar malo razumijevanja prema sebi povodom neobavljenih obaveza ili loše izvršenih zadataka. Ako vam se ovo čini previše teško, probajte bar 10 minuta dnevno da budete nježni prema sebi povodom stvari koje sebi zamjerate. To znači da se pokušate razumjeti za loše postupke i da se bar tih 10 minuta pustite na miru.

 

6.Udovoljite prvo sebi, a onda drugima. 

Ljudima koji teže da prije svega udovolje drugima, može biti teško da sebe stave na prvo mjesto. Uradite to jednom sedmično, za početak, jednom sedmično samo vi budite na prvom mjestu, u situacijama u kojima vam je najlakše sebe postaviti na prvo mjesto. Teško je početi sa ovim, posebno jer iza ovog ponašanja udovoljavanja drugima stoji uvjerenje da nas neće voljeti ako im ne udovoljimo. Počnite jednom sedmično sa stavljanjem sebe na prvo mjesto, tako ćete početi razbijati ovo uvjerenje, jer želite da i vi sami sebe volite pored ostalih.

 

7.Uvažite svoje doživljaje.

Ako vam se neko ne svidi, nešto ne dopadne ili imate osjećaj da nešto u odnosu sa nekim nije uredu, uvažite sebi to. Za početak, ne morate uraditi nikakav konkretan postupak po tom pitanju, samo sami sebi uvažite svoj osjećaj i recite mu da ga čujete i shvatate šta vam hoće reći.Na kraju krajeva, u dobrom mentalnom zdravlju dosta toga se svodi na iskrenost prema sebi.

 

8.Napišite listu od 100 svojih želja.

Čini vam se previše?  Klijenti na psihoterapiji često dobijaju upravo ovakav zadatak. Zašto? Zato što ispunjene želje znače sreća. Srećni smo onda kada ispunimo ono što smo željeli. Zato možda kažu da se sreća ganja i hvata, vjerovatno se misli na uloženi trud i rad prilikom ostvarenja nekog cilja. A kada brinemo o svojoj sreći, to je siguran znak da nam je stalo do nas samih.

9.Prestanite se tjerati da mislite pozitivno.

Ako jednostavno ne možete stalno razmišljati pozitivno, želim vas obradovati –  to je normalno i poželjno. Konstantno pozitivno razmišljanje definitivno znači da osoba negira neka svoja osjećanja i razmišljanja. 21. vijek je donio mnogo trenera pozitivnog razmišljanja, i hiljade ljudi koji se kunu u uspjeh ovakvog stava, ipak, ima još više onih ljudi koji misle da sa njima nešto nije uredu ako ne razmišljaju afirmativno i nailaze im teška osjećanja i misli. To je zato što uzrok njihovih loših osjećanja nije nastao zbog negativnog razmišljanja, pa da se liječi pozitivnim, već je uzrok drugačiji i vjerovatno dublji.

 

10.Razmislite o opciji da sebi oprostite.

Sjećate li se zadnjeg postupka zbog kojeg sebi “razbijate glavu”? Razmislite još malo o tome da sebi oprostite. To možda neće biti jednostavno, ali ključ je u samorazumijevanju. Ako vam se ovo čini previše zahtjevnim, zamislite sebe kao nekog drugog, nekog ko vam je posebno drag. Da li biste toj osobi  lakše oprostili taj određeni postupak?  Ili još bolje, zamislite sebe u djetinjstvu, sjetite se kakvi ste bili, opraštate li tom djetetu za loše urađen projekat na poslu?

 

Kako prepoznati da li sebi već pokazujemo ljubav ili ne? 

Ukoliko vam je bilo koji od ovih prijedloga probudio nelagodu ili odbijanje, to znači da dosad sebi niste dovoljno izražavali ljubav. Ove prijedloge možete početi sami ispunjavati uprkos nelagodi koja će sa vremenom nestajati. Ukoliko vam se ovo čini prezahtjevno, uvijek je dobro potražiti pomoć, psihoterapija je uvijek dobar izbor u takvoj situaciji.

Kako se ovo “liječi”? 

Postupno. I na psihoterapiji, i sami bez pomoći psihoterapeuta, postupno možemo biti sigurniji u dugoročne promjene u svom ponašanju. To znači da promjene uvodimo postepeno i u onim situacijama u kojima nam je najlakše da ih uvedemo, ali sa svjesnošću da će nam ipak možda biti malo neugodno i neprijatno, podsjećajući sebe da iako je neprijatno – to je dobro za nas. Jer nije sve što je prijatno korisno ( kao što je stavljanje na prvo mjesto udovoljavanja drugima, jer je tako lakše i to nam je poznat obrazac, a zapravo idemo sebi na štetu).

 

Posted on

Proljetni umor: kad se sve oko nas budi, a nama se samo spava

Proljetni umor

Proljetni umor se ne smatra bolešću i za njega nema određene farmakoterapije.

Ipak, on postoji, a ljudi o njemu uglavnom ne pričaju, jer šta reći onome koji se osjeća loše u proljeće?

Sa fizičke strane proljetni umor očituje se pospanošću i gubitkom energije.

A kao uzroci se navode smanjena proizvodnja serotonina, kalorična prehrana, smanjena imunološka odbrana organizma…

Ali ja ću se ovdje fokusirati na psihološku stranu ovog fenomena.

Mnogi proljetni umor povezuju sa depresijom,obzirom da proljetni umor prate i bezvoljnost, poremećen ritam spavanja, bezenergičnost, bespomoćnost i posljedično – osoba počinje da osjeća grižnju savjesti što ne može da se pokrene.

Proljetni umor može skliznuti u kliničku depresiju, u dužim ili kraćim epizodama, međutim ne mora ni skliznuti u depresiju da bi bio dovoljno težak.

Budući da proljeće dolazi svake godine, osobe koje pate od proljetnog umora svake godine par mjeseci prolaze kroz pravo mučenje.

Smatram da je ono što se zapravo dešava kada je proljetni umor u pitanju sledeće: sve oko nas se budi, okruženje postaje ljepše, svjetlije, obojano, mirisno a temperatura vazduha je oko 25 stepeni Celzijusovih što sve izgleda kao predivno okruženje.

A šta kada ta predivnost nije i u nama? 

Sve izgleda tako lijepo, ali nama nije lijepo.

Ukratko, proljetni umor je odgovor našeg mozga na dobre uslove u kojima se ne osjećamo dobro.

Mozak se brani od tog paradoksa spavanjem.

A odgovor je da je skroz uredu osjećati se loše u dobrim uslovima.

Priča o proljetnom umoru mnogo podsjeća na priču o prazničnoj depresiji.

Kada se ljudi osjećaju loše onda kada bi se trebali osjećati dobro , veselo, srećno, praznično raspoloženo – a nisu.

Šta uraditi po pitanju proljetnog umora? 

Prije svega , dopustiti sebi da se osjećamo loše iako je vrijeme lijepo i sunčano. Nije pod moranje da sa prvim zrakom Sunca budemo u super raspoloženju. Jer raspoloženje manje ovisi od vremenskih prilika, koliko ovisi od unutrašnjeg svijeta osobe.

Ako osjećate proljetni umor i ne postoji ništa što vas trenutno muči u životu, bilo bi dobro da sklopite oči i pokušate se sjetiti kada je to loše osjećanje bilo adekvatno.

Odnosno, kada ste se prvi put osjećali tako?

Kada ste se prvi put od teškoća počeli braniti spavanjem?

Kada dođete do tog osjećaja, vaš zadatak je da budete sa njimi pustite da ono prolazi vašim umom i tijelom. Nuspojava može biti plakanje i to je okej, isplačite se. Možda vašim umom sada i prolaze slike situacija iz prošlosti koje ste potisnuli. Budite strpljivi.

Dajte sebi saosjećanje, imajte razumijevanja i što je najvažnije – imajte na umu da treba sebi da date dopuštenje da se osjećate loše u lijepom okruženju. 

 

Posted on

Sindrom sagorijevanja ili šta kada ne poštujem svoj umor?

Sindrom sagorijevanja

Počinjem pisati ovaj tekst i sjetih se Milene u pjesmi Novih fosila, rano jutro pola 6, svakog dana putuje, oči su joj pune sna, živi k’o podstanar, ruke ne pokazuje, kaže da dobro je.

Milena sasvim sigurno nije bila dobro kao što je rekla.

U dijelu gdje pjeva da ne pokazuje ruke, zaključih da je to pokazatelj njenog teškog rada, a oči pune sna – rezultat umora i nenaspavanosti.

Da li je još neko od vas Milena?

Da li još neko od vas pati od sindroma sagorijevanja?

Hajde prvo da vidimo šta je to sindrom sagorijevanja i kako ga prepoznati?

  • Osoba radi više nego što psihofizički može podnijeti

  • Budi se umorna i umor je nešto što osjeća stalno

  • Zanemaruje potrebe svog tijela za odmorom

  • Ima jak motiv zbog kojeg zanemaruje umor ( završetak fakulteta, prehranjivanje porodice..)

  • Počinje da osjeća gađenje prema datom poslu/obavezama

  • Osjeća se beskorisno kada odmara

  • Može se samooptuživati zbog umora i smatrati se slabićem

  • Zbog svega ovoga osoba može razviti depresivni poremećaj

Svaki rad zahtijeva energiju, a nadoknada energije se dešava kada odmaramo.

Problem nastaje onda kada osoba vjeruje da je slaba ako joj treba odmor ili kada ima jak motiv zbog kojeg smatra da mora da radi toliko inače neće uspjeti ništa.

Ponekad se osoba plaši i da će joj se toliko dopasti ako prestane da radi i da nikada više neće raditi.

U svakom slučaju u pitanju su netačna uvjerenja koja su vrlo snažna.

Osoba koja pati od sindroma sagorijevanja može se osjećati umorno čak i kad se naspava ili odmara neko vrijeme.

To znači da joj ipak treba više odmora nego što je sebi priuštila, jer su sve rezerve energije potrošene i potrebno je više vremena da se one nadoknade.

Najvažnije je da imate na umu da je dnevno potrebno bar 2 sata odmora i uživanja za dobro mentalno zdravlje. 

Da biste mogli dobro da obavljate svoj posao, potrebno je da odmorite, jer sam kvalitet urađenog zavisi od vašeg stepena odmornosti i spremnosti na rad.

Svaka osoba ima pravo na dnevni, sedmični, mjesečni i godišnji odmor, pa tako i vi. Drugačijim ponašanjem uskraćujete sebi jedno od osnovnih ljudskih prava.

Sindrom sagorijevanja se uspješno liječi na psihoterapiji, a ono što je zanimljivo u vezi njega jeste da je posebno rasprostranjen u modernom svijetu zbog “bitke za uspjehom”.

Ponekad kroz ovaj proces ne možemo proći sami.

U tom slučaju dobro je imati na umu da je psihoterapija uvijek dobar izbor, te ne znači da ste slabi, već upravo dovoljno jaki da potražite pomoć.

Ne morate sve sami, puno je lakše i brže sa još nekim.