Dosada je korisna ili zašto se ona zapravo javlja i šta nam daje ?

dosada

Dosada . Nalazite se u svojoj sobi i besciljno listate po telefonu, gledate vlogove ili čitate članke, ali onda se po završetku tih aktivnosti, opet javi onaj unutrašnji osjećaj isfrustriranosti. Dosada.

Mnogi ljudi dosadu banalizuju, doživljavajući onog kojem je dosadno, kao nekog ko je nezahvalan. To je zbog toga što se dosadno shvata u neku ruku i kao ljenost. Posebno roditelji imaju običaj reći: Ako ti je dosadno, idi radi nešto, operi suđe, spremi sobu..Što se obično ne desi, jer to nije ono što će nas osloboditi osjećanja dosade, budući da je neoprano suđe i nesređena soba nisu ni prouzrokovali.

Da vidimo šta to ustvari dosada jeste ?

Dosada je zapravo ono osjećanje koje se javi kada procijenimo da ne možemo da ispunimo neku svoju želju. Dakle, nalazimo se u situaciji u kojoj ne postoji šansa da se naša želja realizuje ili da se bar nađemo na putu ka njenom ispunjenju.

Čak ako u trenucima dosade, nemate nijednu želju o kojoj razmišljate, ona je negdje u vama, skrivena i potisnuta.

Šta nam dosada daje?

Dosada je neprijatna, i ta neprijatnost u nama izaziva bujanje energije, što je odlično, jer tako energični počinjemo raditi ono što treba da radimo da bi se naša želja realizovala. To su situacije kada ležite i „smarate se“, pa onda odjednom ustanete puni snage. Sve neprijatne emocije imaju za cilj da rade za nas, da nas učine zadovoljnijima i uspješnijima, da nas pozovu i dozovu da osvjestimo ono što ne valja i to popravimo.

Međutim, šta je s onim situacijama kada ne možemo otići iz situacije, kada je dosadno na porodičnom ručku, poslu, predavanjima? To su situacije u kojima je po nas poželjno da ih istrpimo. Dakle, osjećanje dosade je neprijatno, ali nije sve što je neprijatno ujedno i nekorisno. Naprotiv, ostati na predavanjima znači više bodova kada dođe do ocjenjivanja, ostanak na poslu znači da ćete dobiti platu itd.

Ipak, postoje ljudi koji ne mogu nikako da istrpe osjećanje dosade i postanu agresivni, ljuti, osjećaju kao da neko pokušava da im napakosti.

Drugi ljudi uspijevaju nabujalu energiju potrošiti treskanjem noge, lupkanjem prstiju, zijevanjem..

A postoje i oni koji uspiju pronaći nešto zanimljivo u datoj situaciji kako bi smanjili neprijatnost koju osjećaju.

Osjećanje dosade nije tako bezazleno osjećanje kako se uglavnom predstavlja, ona ukazuje da nešto nama stvarno važno, zaista fali u našem životu i daje nam energiju da se pokrenemo, da idemo u pravcu svojih ciljeva i želja.

Šta uraditi kada sledeći put počnete osjećati dosadu?

Sa nekim bliskim, ko nema tendenciju da pronalazi rješenje za druge, porazgovarajte šta je to što biste željeli a niste ostvarili ili nemate, da li je to nešto nerealno ili ispunjivo? Koju želju možete sebi ispuniti u datom trenutku? I koliko dugo možete da istrpite dosadu? Važno je biti iskren prema sebi, što ponekad može biti teško.

Dosada u ljubavnoj vezi?

Pošto dosada podrazumijeva isfrustriranost zbog neispunjene želje, to znači da se u vezi koja postaje dosadna ne komunicira iskreno. Najkraći put da veza od dosadne postane zanimljiva, jeste da budete iskreni. Šta želite, a šta ne želite? Ukoliko čak niste sigurni šta želite, a šta ne želite, dobro je da se i to izrazi. Ne morate imati spremna rješenja za dosadu u vašoj vezi, već možete i da zajedno s partnerom dođete do toga što je vezu učinilo takvom, a šta je ono što možete napraviti da biste to izmjenili.

 

Da li te pretjerana samokritičnost spriječava da živiš kvalitetnije?

samokritičnost

Samokritičnost predstavlja tendenciju samokažnjavanja.

Bilo da se ove riječi izgovore naglas ili osoba “u sebi” misli, pretjerana, neadekvatna samokritičnost narušava kvalitet života i onemogućava uživanje.

Jer osoba prihvata da bude kažnjena od strane sam sebe, budući da nije dostigla neke, uglavnom – nerealne ciljeve koje je pred sebe postavila.

Kako prepoznati da li se pretjerano, neadkevatno kritikuješ?

Ukoliko se pronađeš u narednim rečenicama, onda je vrijeme da preduzmeš nešto po pitanju smanjenja samokritičnosti, ukoliko želiš da živiš ispunjeniji život.

  • Teško ti je da počneš raditi nešto novo iz straha da nećeš uspjeti u tome.

  • Odugovlačiš (prokrastiniraš) sa obavezama iz straha da nećeš uspjeti uraditi najbolje što možeš.

  • Upućuješ sebi različite uvrede kao što su npr. Glupačo, kravo.. kada pogriješiš.

  • Teško ili skoro nikad ne uspijevaš da uživaš u omiljenim aktivnostima.

  • Vjeruješ da ćeš se pokrenuti ako se samokritikuješ.

  • Vjeruješ da samokritičnost ima ulogu motivacije.

  • Kritikovali su te kao dijete i jedino tada si uspješno obavljao/la svoje obaveze.

  • Kada uspiješ ispuniti bitne ciljeve, počinješ misliti kako oni ipak nisu bili dovoljno zahtjevni.

  • Kada ne uspiješ ispuniti bitne ciljeve osjećaš se potpuno bezvrijedno.

  • Ne podnosiš pogreške.

  • U stanju si odustati nakon prve greške.

  • Teško ti je da učiš iz grešaka.

  • Imaš visoka očekivanja od drugih ljudi.

  • Ne uspijevaš osjetiti zadovoljstvo kada postigneš određeni uspjeh.

  • Skoro nikad sam/a sebe ne pohvaljuješ.

  • Kada se pohvališ ne vjeruješ u te pohvale.

  • Često se osjećaš anksiozno.

  • Imaš doživljaj da život nikako da krene pravim putem i da se stalno dešavaju stvari sa kojima se ne možeš nositi.

  • Često se upoređuješ sa drugima i kod njih uviđaš kvalitete, a kod sebe nedostatke.

  • Smatraš da je samoljubav isto što i sebičnost.

  • Strah te da će te neko drugi iskritikovati, pa to onda uradiš sam/a pred drugima, da ih preduhitriš.

  • Teško primaš pohvale ili ih odbijaš ili pronalaziš druge razloge zašto si nešto uradio/la dobro, nikako ne davajući sebi zasluge.

  • Teško zaspiš.

  • Često se osjećaš umorno.

  • Uglavnom koristiš “moram” kada pričaš o svojim obavezama, zadacima ili željama.

  • Najčešće sebe samookrivljuješ za probleme u svom životu ili čak životu drugih ljudi oko tebe.

  • Okrivljuješ se kada se ne osjećaš dobro, ne tolerišući svoje neprijatne emocije.

Ovakav način razmišljanja dovodi do toga da osoba stalno sumnja u sebe i netačno vjeruje da nije dovoljno dobra.

Kao rezultat ovakvo razmišljanje može dovesti do problema u samopouzdanju, odnosima sa drugim ljudima, pa čak i depresije.