Kako prevazići anksioznost? Nerijetko, ljudi upotreljavaju i termin “izboriti se” sa anksioznošću, što djeluje kao da je ta emocija neprijatelj kojeg treba pobijediti, što nije tačno.
Anksioznost kao i ostale neprijatne emocije – ima pozitivnu funkciju, koju je nekad teško uvidjeti.
Anksioznost se pojavljuje kao putokaz gdje to griješimo u odnosu prema sebi ili drugima.
Više na temu anksioznosti možete pogledati na ovom linku.
Željela sam da znam šta je ono što je ljudima koji se suočavaju sa njom najviše pomoglo da je prevaziđu, pa sam na svojoj Fejsbuk stranici pitala da mi pošalju poruke ili ostave u komentarima odgovore.
Nadam se da će ovi odgovori doći do onih kojima su potrebni.
Ako se trenutno suočavate sa anksioznošću, imajte na umu da rješenje postoji, milioni ljudi širom svijeta uspjeli su da je prevaziđu. Možete i vi.
Ako budemo više pričali i dijelili svoja iskustva o psihičkim teškoćama, učinićemo da one budu mnogo manje teške i nama i drugima koji ih doživljavaju.
Ovo su odgovori na pitanje: Da li ste ikad patili od anksioznosti i šta vam je pomoglo da je prevaziđete?
1.”Ja bih rekla samo jednu stvar – kod svih vrsta anksioznih poremećaja i uopšte anksioznosti radi se o tome da sadržaj podsvjesti, koja je prepunjena, izbija na van, u svijest.
Preplašeni svim tjelesnim senzacijama, neprijatnim osjećanjima koja struje kroz cijelo tijelo, negativnim mislima koja sve to prate, anksiozna osoba grčevito se bori protiv toga,te pružajući otpor, umjesto da pusti, da pusti i da prosto posmatra šta se dešava u tijelu i u umu (a to nije lako, potrebna je praksa), vrti se u začaranom krugu a strah se pojačava.
Određeni događaji, ljudi, situacije su samo okidači,nikako stvarni uzrok anksioznosti, već sva neprerađena, nepropuštena iskustva koja su potisnuta duboko u podsvjest.
Ključ je dopustiti sebi sve to osjetiti i pustiti taj, za anksiozne osobe, zastrašujući naboj da izađe.”
2. ” Potvrda od psihologa da patim od depresije i anksioznosti. Samo da mi potvrdi da ne umišljam, nego da je problem realan. Nakon toga sam nastavio sam. Plus morao sam riješiti stvari koje si mi i inicirale anksioznost.”
3. “Što se tiče anksioznosti, to je zapravo je poziv pojedincu da se pozabavi sobom na jedan teži način.
Eto to je jedan od koraka ka rešavanju, prihvatiti ga bez osuđivanja i samoosuđivanja i posmatrati ga kao crveni alarm za nakupljeni stres i presenzitivni pogled na spoljašnji svet (druge ljude i situacije) i unutrašnji (svoje telo, emocije.)
Meni su pomogle najvise knjige i proučavanje sopstvenih reakcija kao što metereolozi recimo proučavaju šta je prethodilo oluji.
Posmatrala sam telesne reakcije (nesvestice, blagi gubitak ravnoteže, znojenje ruku, čitavog tela, drhtavicu, ukočenost udova, bolove ekstremiteta, mišića…) i pokušavala da odgonetnem šta je prethodilo toj oluji u telu.
Naravno kada sve to počne javi se strah, (a anksiozne osobe više analiziraju telesne reakcije od doktora opšte prakse) pokušala sam da ostanem u prvoj reakciji a da ne kalemim strah na strah… pokušala sam da posmatram svoje telo sa što manje emotivnog ulaska u reakcije.
Tako sam smanjila dodatni strah, osvestila da me posebno remeti recimo socijalna kategorija (da li će me ljudi prihvatiti) i odgonetnula odakle tako nisko samopouzdanje, pa radila na tome da ga podignem. Vratila sam se treniranju joge, i svaka fizička aktivnost je obavezna za nas anksiozne.”
4. “Već deset godina patim od anksizonosti i napada panike.
Jedino što to nije nešto sto je konstantno, simptomi, već nešto što se periodično dešava.
Nekada brže prođe, nekada traje mesecima. Kada je tek počelo, bilo je strašno jer je bilo nepoznato. I sada je strašno, ali poznato.
Najgore su te senzacije koje telo doživljava.
Što se mog iskustva tiče, meni je u jednom momentu promena radnog mesta i ljudi mnogo pomogla.
Moram priznati da sam se tada najbolje osećala , iako sam neko ko promene ne voli.”
5. “Vezano za prevazilaženje anksioznosti, s obzirom da na mene ne deluju anksiolitici, smiruje me malo ‘jači’ čaj od majčine dušice, uz dužu konzumaciju dosta ublažava konstantnu anksioznost.
Puno, puno zagrljaja dragih i bliskih ljudi, bez pitanja zašto i kako, jednostavno kažem da mi treba da me ‘šuškaju’ i naravno razgovori sa terapeutom i traženje rešenja kroz KBT, gde je ključ ‘sadašnji trenutak’, jer kako je neko rekao, ‘no amount of guilt can change the past, and no amount of worry can change the future’. ”
6. “Patila sam od socijalne anksioznosti, to jeste, još uvjiek je imam malo ali voljela bih da svi koji su u istom problemu prevaziđu tu barijeru koja nažalost kod nas na Balkanu postoji i da pomognu sebi tako što će zatražiti stručnu pomoć.
Polako sam uz razgovor sa mojom terapeutkinjom i uz njeno ohrabrenje ulazila u situacije koje su u meni izazivale strah, malo po malo i postepeno.
Veoma je bitno i bilo posle svakog izlaganja sa tim situacijama preispitati svoje misli, da li se ostvarilo nešto čega ste se plašili?
Kako ste reagovali vi i kako okolina, itd.
Kad sami shvatimo da smo sebi napravili strah ali da ga i mi mozemo savladati, onda smo na dobrom putu. Isto tako mislim da svi koji pate trebaju da se informisu o SSRI antidepresivima i da tako sebi olakšaju borbu, uz nadoknadnu psihoterapiju.
Takođe i ja uzimam jos uvijek antidepresiv, ali ću uskoro prestati zato što sad znam da mogu sama 
Nadam se da će nešto od mog iskustva da bude korisno, i želim svima koji pate od anksioznosti da pre svega olaksaju sebi tako što će odbiti osjećaj krivice za to što prolaze.”
7. “Daa,patila sam od anksioznosti i imala sam jake panične napade.
A sa tim je došla i depresija. Još uvijek je prisutna ali u malim količinama i naučila sam da je kontrolišem. Ono što mi je pomoglo da je prevaziđem je samo prihvatanje da je imam, te suočavanje sa strahom.
Imala sam ogroman strah kad idem negdje sama da će mi se nesto desiti, makar to bio i odlazak do trgovine.
Užasno sam bila anksiozna kad su gužve u pitanju npr. izlazak u grad. E to je bio pakao.
Samo bih počela da paničarim i odem kući. Ima tu još mnogo stvari u kojima me je anksioznost spriječavala.
Isto šta mi je pomoglo da je prevaziđem je pričanje o problemima sa porodicom i najboljom drugaricom, dugo sam ćutala i držala to u sebi, a to mi je bila ogromna greška, zbog toga sam pala u tu neku depresiju.
Dugo mi je trebalo da se izvučem iz tih negativnih misli i osjećaja krivice i tenzija i sve šta sa tim dolazi.
Posvetila sam se više sebi, počela sam da se suočavam sa svim strahovima išla sam protiv svoje volje.
Koliko god mi je bilo teško, opet na kraju kad bih uspjela da uradim nešto bila bih zadovoljna i shvatila sam koliko je to sve zapravo u glavi stvoreno i koliko je psiha jaka i moćna.
Sa ovim svim smatram da sam napravila grešku sto nisam otišla psihologu na razgovore jer mislim da bih se manje patila i da bih se prije riješila anksioznosti. Ali dobro na greškama se uči.
Uspjela sam sama da se izborim i sada mogu napokon da kažem, da sam nakon 2 godine borbe napokon srećnija i zadovoljnija, imam više samopouzdanja, komunikativnija i društvenija.
Tako da moja preporuka svima koji se bore isto sa ovim je da što više razgovaraju i da potraže pomoć stručnjaka, nije sramota, i da znaju da nisu sami.”
8. “Da, već duže vreme. Anksioznost i kasnije osećaj depresivnosti.
Postigla sam većinu svojih ciljeva i uz pomoć knjige “Emocije” shvatila da treba da definišem nove želje i ciljeve.
Anksioznost se u mom slučaju javila ne samo u obliku “treme” u toku dana već je bila prisutna nesanica koja je bitno uticala na kvalitet života.
Knjiga “Emocije” od Zorana Milivojevića je najbolja koju sam u skorije vreme pročitala i koja mi je pomogla da shvatim svoje emocije i misli.”
Hvala svima koji su pisali, izuzetno sam zahvalna na svim porukama i komentarima koje sam dobila.
Nadam se će ovaj tekst biti od koristi svima koji se suočavaju sa anksioznošću i da će je uspješno prevazići.
