10 ključnih načina da izbjegnete depresiju

prevencija depresije

Depresija je teška. Osoba koja je depresivna gubi motivaciju za bilo kakve aktivnosti.

Iskreno vjeruje da nema nade za nju, a možda i najteži momenat kada je depresija u pitanju jeste onaj kada osoba počne misliti kako život nema smisla.

Sa beznadežnošću, ruku pod ruku, javljaju se i bespomoćnost, poremećen ritam spavanja, osjećaj tereta u grudima ili na leđima, bezenergičnost, osjećanje krivice, tuga i anksioznost.

Ljudi koji prolaze kroz ovo stanje voljeli bi da ga nikad nisu doživjeli i na svoje načine tragaju za njenim uzrokom.

Savremena psihologija otkrila je zašto se depresija javlja i evo načina kako da se zaštitite:

1. Izražavajte svoju ljutnju

U radu sa klijentima, mnogi od psihoterapeuta utvrdili su da ljutnja koja nije izražena ima direktne veze sa javljanjem depresije. Ljutnja se javlja najčešće u odnosima sa onima koje volimo i predstavlja emociju čiji je zadatak da nas navede da od druge osobe zatražimo promjenu ponašanja koje nam smeta. Potiskivanjem i prikrivanjem ljutnje izravno radite na uništenju svog samopouzdanja.

2. Dopustite sebi da se osjećate nesrećno onda kada se tako osjećate

Paradoksalno? Pa i nije. Sreća je kada imate kome izraziti svoje ne tako srećno stanje, i kada sebi dopuštate da se osjećate loše. Sasvim je normalno osjećati tugu kada ne uspijemo ostvariti  nešto što smo zaželjeli. Niko se ne osjeća srećno svaki dan i ako budete ovo pravo sebi negirali, rizikujete da nakupite neprijatna osjećanja u svom tijelu, koja će kad tad morati negdje izaći. A depresija je jedan od načina.

3. Dozvolite sebi da manje udovoljavate drugima, a više sebi

Ljudi koji su navikli da potrebe i želje drugih stavljaju ispred svojih imaju najviše šanse za razvijanje depresije. Ali kako prekinuti takvo ponašanje? Odgovor je jednostavan, počnite polako. Počnite malim koracima, tempom koji vama odgovara, budite spremni da ćete na tom procesu pokleknuti u nekim trenucima, ali ohrabrite se da nastavite i nakon toga. Npr. danas recite „ne“ kafi koju ne želite, sutra ne morate ništa uraditi po tom pitanju, a prekosutra odbijte obavezu koja nije vaša.

4. Prestanite sebe kriviti za nešto što nije vaša krivica

Kada preuzimamo krivicu koja nije naša, namećemo sebi teret koji ne bismo trebali nositi. Ali kako? Osjećamo se krivima ako uspijemo u nečemu u čemu naš prijatelj nije, tuđe loše ponašanje prema nama shvatamo kao nešto što smo zaslužili. Kao i kod prethodne stavke, dajte sebi vremena da se tog tereta riješite. Budite svjesni da je svako odgovoran za svoje postupke, ne možete vi biti odgovorni za tuđe kada oni nisu vaš produkt.

5. Budite nježni prema sebi upravo onda kada mislite da to najmanje zaslužujete

Pogriješili ste? Ne ponašate se kako ste zamislili? Ulijenili ste se? Mnogo ljudi u ovim trenucima osjeća samoprezir, a upravo to nije rješenje, već karta za još lošije stanje. Pronađite tu nježnost u sebi za sebe, posebno onda kada nehotice učinite nešto što nije u skladu s vašim sistemom vrijednosti.

6. Svaki dan bar 2 sata radite nešto u čemu uživate

Ovo je jako važno za cjelokupno zdravlje, i mentalno i fizičko. Da biste bili raspoloženiji i efektivnije obavljali zadatke, nužno je da sebi priuštite ugodne trenutke. Ukoliko nemate vremena ili sebi ne dozvoljavate da odmorite, razmislite koliko ste sebi zapravo važni.

7. Potražite pomoć kada osjetite da ste pretrpani

Ne morate sve sami. A i zašto biste ako imate nekoga ko vam može pomoći? Bilo da je riječ o poslu ili emocijama, pozovite tu jednu osobu na koju možete računati. Nije to slabost, već svjesnost o sebi i briga za svoje psihičko i fizičko zdravlje.

8. Ne trudite se da budete nešto što niste

Ponekad se pravimo da nešto (ne) volimo jer je potrebno da se tako svidimo nekim ljudima koje smatramo važnima, a što bi nam moglo donijeti neku korist. Međutim, kod ovakvog ponašanja, uništavamo svoju autentičnost. Ovako se potiskivaju i neprijatna osjećanja, ali i prijatna, kao što je radost. U ovom procesu lako je izgubiti sebe i dovesti se u situaciju da više ne znamo šta mi ustvari volimo, a šta ne, a sve zarad želje da se nekom svidimo. Autentičnost je zapravo ono što se većini sviđa. Čak i ako se nekom ne svidite, što je sasvim normalno, veće su šanse da vas poštuje jer umijete biti svoji.

9. Tragajte za pravom porukom svojih neprijatnih osjećanja

Dosadno vam je, osjećate zavist ili ljubomoru? Pa ove emocije su saradnici koji nam ukazuju gdje „škripi“, pa tako i depresija, ako se javi, predstavlja unutrašnji vapaj da nešto morate promijeniti u odnosu prema sebi ili prema drugima, kako biste se osjećali bolje. Ona je alarm i putokaz ka kvalitetnijem i boljem životu.

10. Imajte na umu da nije sve što ne neprijatno ujedno i nekorisno

Odnosno, nisu samo prijatne stvari dobre. Npr. nije prijatno nekome reći da smo ljuti na njega i objasniti zašto, ali je sasvim sigurno korisno i za naše samopouzdanje, a i za kvalitetniji, iskreniji odnos sa tom osobom. Dajte sebi za pravo da vam bude neprijatno, ali imajte na umu da ste odrasla osoba koja će tu neprijatnost sigurno preživjeti.

Kako znati da li ste odabrali dobrog psihoterapeuta za sebe?

psihoterapija

Imate problem i odlučili ste potražiti profesionalnu pomoć?

Kako znati da je osoba kojoj ste se obratili ona koja će vam zaista pomoći da razriješite ono što vas muči?

Ovih nekoliko smjernica je značajno imati na umu onda kada posumnjate da li ste pronašli psihoterapeuta / savjetnika za sebe:

1. Osjećate se prihvaćeno na seansama, psihoterapeut je prijatan i saosjećajan prema vama i vašim tegobama

2.Ne osjećate sram ukoliko ste nenašminkani, u staroj odjeći ili bilo šta drugo za šta biste u javnosti osjetili sram

3.Vaš psihoterapeut/savjetnik aktivno sluša o čemu pričate, ne prekida vas i dopušta da se izrazite

4.Vaš psihoterapeut/savjetnik zajedno sa vama provjerava potencijalne akcije koje biste mogli preduzeti

5.Vaš psihoterapeut/savjetnik ne donosi odluke umjesto vas

6.Osjećate slobodu da ga pitate ako nešto niste razumjeli ili sa nečim niste saglasni

7.Vaš psihoterapeut/savjetnik odgovara na Vaša pitanja o njegovim kompetencijama i iskustvu

Važno je da se osjećate prihvaćeno i slobodno u odnosu psihoterapeut – klijent. Ukoliko ovdje nešto ne štima, velike su šanse da psihoterapija neće biti uspješna.

U tom slučaju možete mu reći kako se osjećate i potražiti da i on podijeli osjećanja sa vama.

Ako se desi da čak ni nakon razgovora o potencijalnim problemima na psihoterapiji vi ne osjetite napredak, vaše je pravo da sledeću seansu – otkažete.

Iako su mnogi od nas edukovani u istom psihoterapijskom pravcu, ne znači da svi radimo isto. Važno je pronaći onog koji će vam najviše odgovarati, kako bi psihoterapija imala puni efekat.

Život perfekcioniste: Danas opet nisam savršen

perfekcionizam

Perfekcionisti umiju biti naporni. Oni razvlače obavljanje obaveza, a jednom kad krenu sa radom, ne prestaju dok ne dostignu savršenstvo.

A ukoliko to savršenstvo ne dostignu, biće isfrustrirani, ljuti i postiđeni.

Jedna od najtežih stvari kod perfekcionista jeste da oni rijetko kad osjećaju zadovoljstvo, jer imaju zamišljene savršene verzije sebe ili obaveza, koje je uglavnom nemoguće dostići.

Zamislite da nikad ne dostignete uspjeh kakav ste zaželjeli. Ne biste bili zadovoljni.

Osim toga, perfekcioniste karakteriše i sledeće:

  1. Postavljaju nemoguće visoke ciljeve

  2. Manje nesavršenosti doživljavaju kao pravu katastrofu

  3. Odugovlače u obavljanju obaveza ( prokrastinacija) ako primjete da tu obavezu neće moći obaviti savršeno

  4. Osjećaju se kao neuspjeh

  5. Osjećaju se često umorno i bezenergično

Ipak, perfekcionizam ne mora da se javlja u svim oblastima života. Neko može biti perfekcionista u poslu, a da to nije u međuljudskim odnosima i obrnuto.

Perfekcionista u međuljudskim odnosima je onaj koji će se naljutiti čak i na najmanji znak nečeg što će njemu ličiti na  nepoštovanje ili neprihvatanje od strane prijatelja. A što ne mora uopšte biti nešto od toga.

Perfekcionista u poslu ima visoke standarde. Ali prije će se destiti da će „zaglaviti“ na jednom zadatku čitav dan dok ga ne uradi bez greške, nego obaviti više zadataka dovoljno dobro.

Perfekcionizam se mnogo cijeni i smatra se vrlinom, a oni koji su perfekcionisti često vole to da ističu u društvu. Ipak, perfekcionizam je daleko od vrline,a bliže je poremećaju. Osoba je svakodnevno prisiljena da radi bez greške, da obavlja savršeno aktivnosti, što oduzima energiju i ostavlja malo prostora za uživanje i igru.

Drugim riječima, perfekcionista uglavnom nije u skladu sa sobom i svojim željama, već je u neprestanoj trciza idealnim standardima. To zvuči naporno, a takvo i jeste.

Perfekcionizam uzrokuje mnogo stresa, a pošto se stalno osjećate kao nedovoljno dobri, onda uništava i samopouzdanje.Ima li tu išta pozitivno?

Perfekcionisti mogu imati doživljaj kao da ne doživljavaju dovoljno svijet oko sebe, kao da njihovim životom upravlja neko drugi i kao da problemi nikad ne prestaju.

Kako se postaje perfekcionista?

Roditelj, staratelj ili nastavnik upućuje poruke djetetu kako mora biti najbolji. Sve je u osnovi ovog moranja i sve druge poruke koje su upućene djetetu su varijacija ove naredbe. Kada dijete pogriješi, odrasla bitna osoba to doživi katastrofalnim i tako se i izražava, a potom kažnjava dijete neadektavno, tj pretjerano i neusklađeno sa greškom. Npr. nema 7 dana izlazaka zbog slučajno razbijenog tanjira.

Ovo je neusklađena kazna sa pogreškom djeteta.

Istovremeno, dijete upija poruke i ponašanja, te se kasnije u odrasloj dobi ponaša prema sebi na taj isti način.

S druge strane, sam roditelj je ili perfekcionista ili se plaši da će njegovo dijete biti neuspješno, te kao prevenciju naglašava uspjeh kao najvažniji, a greške ne dozvoljava.

Kako se riješiti perfekcionizma?

Znaćete da ste se perfekcionizma riješili kada budete imali više životne energije, kada budete opraštali sebi greške, i najvažnije kada budete prihvatali sebe i kada obavite nešto dovoljno dobro ( a ne savršeno) .

Ovaj proces može potrajati, a započinje se tako što ćete imati na umu da greške donose iskustvo, da postavljate sebi realistične ciljeve, i postanete svjesni svojih dosadašnjih uspjeha.

Ako ste pravi perfekcionista, prethodna rečenica može pobuditi u vama nezadovoljstvo, jer ko još želi biti realističan, kada može biti savršen?

U tom slučaju, vaš prvi i najvažniji korak jeste da otkrijete ko vam je to rekao prvi put? Ko je i kako upućivao perfekcionističke zahtjeve prema vama? I da li danas kao odrasla osoba imate priliku da popričate sa tom osobom na tu temu, kako biste otkrili šta je ona htjela ustvari da postigne.

Kako iskoristiti tremu na pravi način i riješiti je se?

Kako se riješiti treme

Godina je 2000., Metju Sajid, vrhunski stonoteniser stoji iza zavjese i čeka da ga prozovu da izađe. Olimpijske igre za njega znače mnogo, a pošto već ima 29 godina, ovo su sigurno poslednje igre na kojima će učestvovati i ovo bi mogao biti najvažniji meč u njegovoj karijeri.

Kada su ga najavili na razglasu, a on izašao na teren tražeći pogledom britansku publiku, te se susreo oči u oči sa svojim kolegom i suparnikom sa druge strane mreže, meč koji će mu promijeniti život mogao je počne.

Međutim, ono što je slijedilo, Metju nije mogao ni da sanja. Njegove ruke kao da nisu bile njegove, prvi set je izgubio i to sa rezultatom 21-8, a njegov trener je bio izbezumljen. Metju je igrao kao početnik. Hiljade sati vježbe kao da su nestale, i sve ono što je naučio o tenisu kao da je isparilo, a radnje i udarci reketom koje je upornom vježbom automatizovao, sada je vježbao ponovo.

Metju je previše želio da pobijedi, ali je pritisak pobijedio njega. Na kraju meča, trener mu je rekao „Eto, Metju, zagušio si se.“

Šta je trema?

Trema je jedna vrsta straha, poprilično slična anksioznosti, ali usko vezana za tačno određeni događaj. Npr. javni nastup, ispit ili veoma bitan meč kao u prethodno opisanom primjeru. Osoba se plaši jer misli da takva situacija prevazilazi njene sposobnosti i da neće biti u stanju da se pokaže u najboljem svjetlu.

Za šta je trema dobra?

Funkcija treme je da tijelo osobe pripremi za uzbudljivu situaciju, da podigne adrenalin i tako obezbijedi što bolji performans. Osim toga, funkcija treme je da osoba preispita svoje znanje, da utvrdi da li zaista ima dovoljno sposobnosti ili nema, a ukoliko otkrije rupe u svom znanju, da ih nadomjesti i još više vježba i uči. A ako procijeni da ipak ne može nadomjestiti nedostatke, bilo da joj fali vremena ili načina, da onda odustaneod ulaska u takvu situaciju.

Trema je okej

Postoje osobe koje smatraju da čak ne bi uopšte smjele da imaju tremu i samo njeno postojanje ih čini još više uplašenim, pa čak i ljutim. Međutim, kada ovako sagledamo tremu, shvatamo da je ona naš saradnik, a samo njeno postojanje znači da nam je stalo. Znači, da ono što slijedi smatramo jako bitnim u svom životu i da želimo da ispadne najbolje moguće.

Trema koja nestane

Ukoliko osoba ima tremu pred ispit i zamišlja najgore situacije koje je mogu zadesiti, a potom samim početkom ispita, trema nestane, to je sasvim logično. Ona zna da je ispit otpočeo i da strah nestaje jer može prestati zamišljati šta će biti na tom ispitu , budući da se on upravo sada i odvija. Međutim, neki ljudi nastave da imaju tremu i tokom odvijanja događaja za koji su se plašili. A to rade tako što neprestano zamišljaju šta je sledeće što će se desiti i prvenstveno se plaše da će se osramotiti. U osnovi ovakve treme nalazi se socijalna anksioznost.

Šta se desilo sa Metjuom Sajidom?

Metju je imao preveliku želju koja je stvorila veliki pritisak, nešto „pod moranje“, nešto od čega zavisi sve ostalo, ali pošto nije bio zadovoljan objašnjenjem „zagušenja“ koje je vladalo u sprotskim klubovima, počeo je da istražuje šta se to zapravo dogodilo. Otkrio je, kontaktirajući profesore psihologije i razne istraživače, da mu se mozak prebacio na početnička podešavanja.

Pokušaću to da objasnim ukratko: kada dijete počne da vježba tenis, ono nije u stanju da odmah napravi neke zahtijevne pokrete, ali kada satima vježba svaki dan, a dani se pretvore u godine i prođe 10.000 sati vježbe ili više, onda mnoge komplikovane radnje postaju automatske. Kada postane ekspert, ono više ne mora da razmišlja o tome kako treba držati reket ili pod kojim uglom udara lopticu, to sve već zna i nalazi se u njegovoj dugoročnoj memoriji. Međutim, problem je što je u ljudskoj prirodi da kada je pred nečim važnim, pokušava da analizira svoje postupke. Tako je i Metju na onom važnom meču u Sidneju, pokušao da izanalaizira svaki korak, što se pokazalo pogrešnim. Jer je analizom složenu vještinu pokušao raščlaniti na sitne korake.

Svjestan nadzor je prekinuo nesputan rad automatski usavršenih radnji. Sekvenciranje motornih funkcija i odloženo vrijeme reakcije bili su fragmentirani, kao kod početnika. A tako je i odigrao.

Kada ekspert ima tremu

Prethodno opisano „zagušenje“ se dešava samo ekspertima, ljudima koji vladaju materijom, a pokušavaju da je raščlane na dijelove. Ono što je interesantno je da ovakvo raščlanjivanje na dijelove početnicima pomaže. Kada početnik pokušava da se sjeti svega u detalje, on sebi pomaže, kasnije, kada postane ekspert, to mu odmaže. Kao i uvijek, tajna je u našem naučenom ponašanju koje se prvo pokazalo dobrim,pa smatramo da će nam opet koristiti, što se nekad pokaže netačnim.

Kako se riješiti treme?

Kada je situacija akutna, postoje dva načina:

1.Tremu sebi predstaviti kao uzbuđenje, npr. „Samo sam jako uzbuđen zbog ispita“

2.Banalizovati sebi događaj zbog kojeg imamo tremu, npr. „To je samo jedan usmeni ispit“

Da je Metju iskoristio ovaj drugi način, vjerovatno bi dobro odigrao meč. Tek kasnije je upoznao jednu djevojčicu, klizačicu na ledu, koja se spremala za nastup na Olimpijskim igrama i minute prije nastupa provodila u svlačionici ponavljajući sebi rečenicu“ To je samo klizanje na ledu. To je samo klizanje na ledu.“ Iako je provela sate trenirajući i spremajući se za ono što joj život znači, ključni momenat je bio taj prije izlaska iz svlačionice, kada se ubjeđivala kako to nije toliko važno, upravo zato da ne bi došlo do sekvenciranja svakog pokreta, a samim tim i „zagušenja“.

Kada imate vremena do događaja koji vam izaziva tremu, psihoterapija je najbolji izbor , važno je uvidjeti šta stoji iza takvog straha, da li je u pitanju (socijalna) anksioznost i zašto, te prihvatiti da je trema sasvim normalna, onda kada nas ne parališe i ne stvara blokade, i kada sa njom radimo na predstojećem događaju.

Zaljubljenost je prijatna, ali…

zaljubljenost je prijatna, ali...

Zaljubljenost je prijatna, ali… zapravo, možemo je predstaviti kao neku vrstu samozavaravanja.

Šta je zaljubljenost?

Kada upoznate nekoga ko ima neke osobine koje smatrate izuzetno vrijednim, npr. uvidjeli ste da osoba ima 6 od 10 osobina koje vi cijenite, a zatim pretpostavite da ima i ostale 4, dogodiće se zaljubljivanje.

Zaljubljivanje je naša projekcija savršene osobe na nekog ko je tome približan.

Ovaj izuzetno prijatan osjećaj je zapravo karakteristika adolescencije i odrastanja.

Zrela osoba se ne može zaljubiti.

Zaljubljivanje je negacija ljubavi

Ljubav je odnos u kojem je jedna od najvažnijih stavki autentičnost, što znači da u tom odnosu možemo iskazati i svoje neprijatne emocije i neprijatna iskustva. Budući da je kod zaljubljivanja riječ o idealizaciji, osoba u koju smo zaljubljeni pokazivanjem svog pravog ja ruši našu predstavu o sebi kao savršenoj osobi.

Kada zaljubljenost prođe, ima li šanse da se stvori ljubavni odnos?

Kažu da zaljubljenost može trajati i do pola godine, ali, ona neminovno prolazi.

Kada ona prođe, pitanje je šta uraditi sa nezadovoljstvom koje se javi.

Nezadovoljstvo se javi, jer osoba uvidi da njen partner ipak nije tako savršen kao što je ona mislila i tu počinju problemi. Osoba smatra kako je njena veza loša i kako dati partner nije pravi za nju.

Međutim, iako neko nije savršena osoba, ne znači da nije dobar partner i da je veza loša.

Iako mnogi smatraju da je zaljubljenost prva faza ljubavi, to nije tačno. Nakon zaljubljenosti može nastati ljubav, koja predstavlja emocinalno vezivanje za drugog i stvaranje intimnog odnosa. Ali, ljubav može nastati i bez zaljubljivanja, objekivnim pogledom na drugu osobu, što je karakterstika zrelih ličnosti.

Kako ovo provjeriti?

Postavite sebi sledeća pitanja:

1. Šta je to što smatram manama kod svog partnera?

2. Da li te mane mogu prihvatiti?

3. Da li su one zanemarljive u odnosu na vrline koje moj partner posjeduje?

4. Dobijam li saosjećanje kad mi je potrebno, dobijam li utjehu kada patim, da li se moja ljutnja uvažava?

5. Da li pretežno osjećam prijatnost u ovom odnosu?

Ukoliko smo svjesni mana našeg partnera, ali ih smatramo zanemarljivim u odnosu na ono što predstavlja njegove dobre osobine koje smatramo vrlinama, a pritom naše emocije bivaju uvažene u tom odnosu u kojem preovladavaju prijatna osjećanja, ljubav može nastati.

Ljubavni odnos, nažalost mnogih, nije onakav kakav se prikazuje u filmovima i romanima ( otud i naziv romantična ljubav), već je odnos u kojem se sasvim normalno javljaju i ljutnja i ravnodušnost,  manjak strasti i problemi.

Stvar je samo u tome, da li znamo zbog čega se trudimo da taj odnos uspije, šta je ono što smatramo vrijednim kod te osobe, zbog čega ćemo pronalaziti načine da te probleme riješimo, jer nekog kao što je naš partner želimo zadržati u svom intimnom svijetu.

Ovo i nisu tako loše vijesti, jer dok god budemo naš partnerski odnos upoređivali sa idejama odnosa kakve dobijamo gledajući romantične filmove i čitajući ljubavne romane, bićemo nezadovoljni sopstvenim ljubavnim životom, vjerujući da nešto kod nas nije uredu i da neprijatnih emocija u vezi ne smije biti.

Smije ih biti, to je sasvim normalno.

Kako da se riješite neprijatnih emocija na pravi način i učinite da one rade za vas?

Kako da se riješite neprijatnih emocija na pravi načina

Počeli ste se osjećati tužno, anksiozno ili ljuto i želite da se izborite sa tim emocijama, jer zbog njih ne funkcionišete na način na koji biste htjeli.

Možda vas ometaju, usporavaju i zato pribjegavate potiskivanju, prisiljenom razvedravanju ili pozitivnom razmišljanju. Ne, ne i ne.

Šta su emocije?

Emocije su naša reakcija na one događaje koje smatramo važnima, dakle, ako osjećamo tugu, nešto nama jako važno je pošlo po zlu.

Ako osjećamo ljutnju, neko nama važan radi nešto što mislimo da je pogrešno.

Emocije se uvijek javljaju onda kada se nešto VAŽNO dešava za nas i naš sistem vrijednosti.

Kako nastaju?

Iza svake emocije postoji logika.

Nakon što shvatimo šta se desilo i uvidimo da se desilo nešto nama važno, naša logika će dovesti do emocije.

Npr. čovjek koji je pogriješio pri izgovaranju neke rečenice na izlaganju pred većim brojem ljudi može reagovati na nekoliko načina, u zavisnosti od logike kojom se vodi.

Onaj koji je perfekcionista, osjećaće stid i ljutnju. Onaj koji je autentičan i svjestan da je čovjek pogriješiv, neće ni razmišljati o tome, odnosno, ostaće ravnodušan.

Kako se riješiti neprijatnih emocija na pravi način?

1.Pustite se da ih osjećate

Ovo dopuštenje ne mogu svi odmah da naprave za sebe.

A jako je važno, zato što se tako te emocije istroše i nestaju. Ako dopustimo sebi da osjećamo tugu, za maksimalno 6 sedmica mi više nećemo tugovati.

Obrnuto – ako potiskujemo tugu, ona će u nama ostati, i ne samo ostati, već vjerovatno i rasti, a onda ćete jednog dana doći do momenta kada ćete shvatiti da se duže vrijeme osjećate melanholično i ne znate tome razlog.

A, ne znate, jer ste razlog tuge davno potisnuli.

2.Reagujte u skladu sa njima

Ako ste tužni, plačite.

Ako ste ljuti, izjasnite se.

Ako ste anskiozni, zaštitite se i maknite se iz situacije koja vas plaši.

Postoji  još veliki broj reakcija koje možete uskladiti sa vašim emocijama, npr. ako ste tužni, možete odmarati, ako ste ljuti, možete krenuti na trčanje, ako ste anksiozni, možete vježbati disanje, ali ne odgovara svakome svaki prijedlog.

Ono što je najvažnije jeste da akcija koju preduzmete bude ona koja će biti vaša i vama autentično odgovarati.

Vi ćete možda plakati 15 minuta, a vaš prijatelj 2 sata.

VAŽNO je da to bude reakcija kojom ćete ostati vjerni sebi.

Kako da emocije rade za vas?

Svrha neprijatnih emocija zapravo i jeste da rade za nas.

Iako se čini kao da idemo sami protiv sebe i sami sebi škodimo sa njima, cilj neprijatnih osjećanja je upravo suprotan.

Mnogi ljudi se plaše da će zauvijek ostati u lošem raspoloženju ako ih jednom puste, a to nije tačno.

Kako ćemo iskoristiti pojavu neprijatne emocije?

Tako što ćemo se upitati : Šta nam to ona pokušava prenijeti? Npr. tuga šalje poruku, hej ovdje mi nije dobro, moje želje nisu ispunjene, uradi nešto drugačije.

Neprijatne emocije su kao temperatura i bol tokom prehlade, one nisu ugodne, ali govore nam šta nije uredu sa našim tijelom, u kom pravcu da djelujemo i kako da se izliječimo kako bismo ojačali naš imunitet.

Isto je i sa emocijama.

One su putokazi koje ponekad ne otkrivamo brzo i lako, ali ako se nakon pitanja upućenog samima sebi ne sjetimo odgovora šta je to cilj te neprijatne emocije, upitajte se ponovo i sačekajte.

Ako ne nađete odgovor ni tada, pokušajte se sjetiti kad ste se prvi put osjećati tako, odnosno, kada je ta emocija bila istinita, možda neki potisnuti događaj od prije par godina?

Kada sledeći put poželite potisnuti neprijatnu emociju, prije te odluke, razmislite bar na tren, šta je njen cilj, šta vam ona nosi, šta vam želi reći i imajte na umu da, zapravo, neprijatne emocije predstavljaju priliku da se razvijemo i radimo na sebi.