Tag: lični rast i razvoj

Posted on

Ljutnja je dio odnosa ljubavi

Ljutnja je dio odnosa ljubavi

Postoje ljudi koji kažu da se nikad ne ljute i smatraju to svojom vrlinom, ja ih znam bar troje. A šta to ustvari znači kad neko kaže da se nikad ne ljuti?

Hajde prvo da vidimo šta je ustvari ljutnja?

Ljutnja je zahtjev za promjenom ponašanja i nikada nije usmjerena na biće i postojanje drugog, već isključivo na određen vid ponašanja.

To je ono ponašanje zbog kojeg osjećate nepravdu ili kada neko radi nešto što vi nikad ne biste i smatrate to kršenjem stavova i mišljenja iz vašeg sistema vrijednosti, tada se javlja i povrijeđenost.

Svi možemo navesti neki primjer kada smo se ovako osjećali.

Pošto je, kao što vidimo, nemoguće nikad se ne naljutiti ni na koga, tvrdnja ljudi koji govore da se nikad ne ljute, je neistinita. Nekada se neko ponaša prema nama na način koji ne želimo. Ne zato što nam želi napakostiti i uvrijediti nas, već zato što ne može da čita misli.

Budući da ne postoje dvije identične osobe na svijetu, to znači da nikad nećemo pronaći nekoga ko će se uvijek i konstantno ponašati onako kako mi želimo i kako bismo mi.

Zato može doći do konflikta i osjećaja ljutnje, pa čak i u ljubavnom odnosu dvoje ljudi, budući da se najčešće ljutimo upravo na one koje volimo, jer smatramo da oni mogu bolje od datog ponašanja.

Dakle, na neki način, ljutnja je izražavanje poštovanja prema drugome i prema sebi.

Zabluda je da pojava ljutnje znači prestanak ljubavi.

Ljudi koji kažu da se nikad ne ljute, negiraju svoja osjećanja, često osjećaju krivicu, zanemaruju sami sebe, te ih muči i osjećanje manje vrijednosti. Što često može da dovede do psihosomatskh poremećaja, budući da ta zarobljena ljutnja ostaje u njima i pronalazi način da se u njima i ispolji.

Kako ne ispoljavaju ljutnju, njhovi odnosi sa drugima su narušeni i nisu autentični. A zašto ovi ljudi ne izražavaju ljutnju?

Zato što imaju neka snažna uvjerenja, kao što su> ako se naljutim – mrziće me, konflikt se nikad neće riješiti, povrijediću nekoga itd.

Ova snažna uvjerenja imaju svoje korjene u djetinjstvu osobe.

Ponekad, kada osoba odluči da ipak izrazi svoju ljutnju, može da se javi snažan osjećaj anksioznosti, jer će uraditi nešto suprotno svom snažnom uvjerenju. A što nije nikad radila i što ne zna kako to da uradi.

Najbolji način izražavanja ljutnje je asertivni način, čije je načelo „Zastupam sebe, poštujem tebe“.

Kod asertivne komunikacije najvažnije je da drugu osobu ne dehumanizujemo, odnosno, da je ne nazivamo uvrijedljivim imenima. Zatim, da ostanemo usmjereni na isticanje određenog lošeg ponašanja i svojih povrijeđenih osjećanja. Tako imamo veću šansu da drugi zaista čuje šta nam je to zasmetalo i da to i promijeni.

Posted on

Proljetni umor: kad se sve oko nas budi, a nama se samo spava

Proljetni umor

Proljetni umor se ne smatra bolešću i za njega nema određene farmakoterapije.

Ipak, on postoji, a ljudi o njemu uglavnom ne pričaju, jer šta reći onome koji se osjeća loše u proljeće?

Sa fizičke strane proljetni umor očituje se pospanošću i gubitkom energije.

A kao uzroci se navode smanjena proizvodnja serotonina, kalorična prehrana, smanjena imunološka odbrana organizma…

Ali ja ću se ovdje fokusirati na psihološku stranu ovog fenomena.

Mnogi proljetni umor povezuju sa depresijom,obzirom da proljetni umor prate i bezvoljnost, poremećen ritam spavanja, bezenergičnost, bespomoćnost i posljedično – osoba počinje da osjeća grižnju savjesti što ne može da se pokrene.

Proljetni umor može skliznuti u kliničku depresiju, u dužim ili kraćim epizodama, međutim ne mora ni skliznuti u depresiju da bi bio dovoljno težak.

Budući da proljeće dolazi svake godine, osobe koje pate od proljetnog umora svake godine par mjeseci prolaze kroz pravo mučenje.

Smatram da je ono što se zapravo dešava kada je proljetni umor u pitanju sledeće: sve oko nas se budi, okruženje postaje ljepše, svjetlije, obojano, mirisno a temperatura vazduha je oko 25 stepeni Celzijusovih što sve izgleda kao predivno okruženje.

A šta kada ta predivnost nije i u nama? 

Sve izgleda tako lijepo, ali nama nije lijepo.

Ukratko, proljetni umor je odgovor našeg mozga na dobre uslove u kojima se ne osjećamo dobro.

Mozak se brani od tog paradoksa spavanjem.

A odgovor je da je skroz uredu osjećati se loše u dobrim uslovima.

Priča o proljetnom umoru mnogo podsjeća na priču o prazničnoj depresiji.

Kada se ljudi osjećaju loše onda kada bi se trebali osjećati dobro , veselo, srećno, praznično raspoloženo – a nisu.

Šta uraditi po pitanju proljetnog umora? 

Prije svega , dopustiti sebi da se osjećamo loše iako je vrijeme lijepo i sunčano. Nije pod moranje da sa prvim zrakom Sunca budemo u super raspoloženju. Jer raspoloženje manje ovisi od vremenskih prilika, koliko ovisi od unutrašnjeg svijeta osobe.

Ako osjećate proljetni umor i ne postoji ništa što vas trenutno muči u životu, bilo bi dobro da sklopite oči i pokušate se sjetiti kada je to loše osjećanje bilo adekvatno.

Odnosno, kada ste se prvi put osjećali tako?

Kada ste se prvi put od teškoća počeli braniti spavanjem?

Kada dođete do tog osjećaja, vaš zadatak je da budete sa njimi pustite da ono prolazi vašim umom i tijelom. Nuspojava može biti plakanje i to je okej, isplačite se. Možda vašim umom sada i prolaze slike situacija iz prošlosti koje ste potisnuli. Budite strpljivi.

Dajte sebi saosjećanje, imajte razumijevanja i što je najvažnije – imajte na umu da treba sebi da date dopuštenje da se osjećate loše u lijepom okruženju. 

 

Posted on

Sindrom sagorijevanja ili šta kada ne poštujem svoj umor?

Sindrom sagorijevanja

Počinjem pisati ovaj tekst i sjetih se Milene u pjesmi Novih fosila, rano jutro pola 6, svakog dana putuje, oči su joj pune sna, živi k’o podstanar, ruke ne pokazuje, kaže da dobro je.

Milena sasvim sigurno nije bila dobro kao što je rekla.

U dijelu gdje pjeva da ne pokazuje ruke, zaključih da je to pokazatelj njenog teškog rada, a oči pune sna – rezultat umora i nenaspavanosti.

Da li je još neko od vas Milena?

Da li još neko od vas pati od sindroma sagorijevanja?

Hajde prvo da vidimo šta je to sindrom sagorijevanja i kako ga prepoznati?

  • Osoba radi više nego što psihofizički može podnijeti

  • Budi se umorna i umor je nešto što osjeća stalno

  • Zanemaruje potrebe svog tijela za odmorom

  • Ima jak motiv zbog kojeg zanemaruje umor ( završetak fakulteta, prehranjivanje porodice..)

  • Počinje da osjeća gađenje prema datom poslu/obavezama

  • Osjeća se beskorisno kada odmara

  • Može se samooptuživati zbog umora i smatrati se slabićem

  • Zbog svega ovoga osoba može razviti depresivni poremećaj

Svaki rad zahtijeva energiju, a nadoknada energije se dešava kada odmaramo.

Problem nastaje onda kada osoba vjeruje da je slaba ako joj treba odmor ili kada ima jak motiv zbog kojeg smatra da mora da radi toliko inače neće uspjeti ništa.

Ponekad se osoba plaši i da će joj se toliko dopasti ako prestane da radi i da nikada više neće raditi.

U svakom slučaju u pitanju su netačna uvjerenja koja su vrlo snažna.

Osoba koja pati od sindroma sagorijevanja može se osjećati umorno čak i kad se naspava ili odmara neko vrijeme.

To znači da joj ipak treba više odmora nego što je sebi priuštila, jer su sve rezerve energije potrošene i potrebno je više vremena da se one nadoknade.

Najvažnije je da imate na umu da je dnevno potrebno bar 2 sata odmora i uživanja za dobro mentalno zdravlje. 

Da biste mogli dobro da obavljate svoj posao, potrebno je da odmorite, jer sam kvalitet urađenog zavisi od vašeg stepena odmornosti i spremnosti na rad.

Svaka osoba ima pravo na dnevni, sedmični, mjesečni i godišnji odmor, pa tako i vi. Drugačijim ponašanjem uskraćujete sebi jedno od osnovnih ljudskih prava.

Sindrom sagorijevanja se uspješno liječi na psihoterapiji, a ono što je zanimljivo u vezi njega jeste da je posebno rasprostranjen u modernom svijetu zbog “bitke za uspjehom”.

Ponekad kroz ovaj proces ne možemo proći sami.

U tom slučaju dobro je imati na umu da je psihoterapija uvijek dobar izbor, te ne znači da ste slabi, već upravo dovoljno jaki da potražite pomoć.

Ne morate sve sami, puno je lakše i brže sa još nekim.

Posted on

Dosada je korisna ili zašto se ona zapravo javlja i šta nam daje ?

dosada

Dosada . Nalazite se u svojoj sobi i besciljno listate po telefonu, gledate vlogove ili čitate članke, ali onda se po završetku tih aktivnosti, opet javi onaj unutrašnji osjećaj isfrustriranosti. Dosada.

Mnogi ljudi dosadu banalizuju, doživljavajući onog kojem je dosadno, kao nekog ko je nezahvalan. To je zbog toga što se dosadno shvata u neku ruku i kao ljenost. Posebno roditelji imaju običaj reći: Ako ti je dosadno, idi radi nešto, operi suđe, spremi sobu..Što se obično ne desi, jer to nije ono što će nas osloboditi osjećanja dosade, budući da je neoprano suđe i nesređena soba nisu ni prouzrokovali.

Da vidimo šta to ustvari dosada jeste ?

Dosada je zapravo ono osjećanje koje se javi kada procijenimo da ne možemo da ispunimo neku svoju želju. Dakle, nalazimo se u situaciji u kojoj ne postoji šansa da se naša želja realizuje ili da se bar nađemo na putu ka njenom ispunjenju.

Čak ako u trenucima dosade, nemate nijednu želju o kojoj razmišljate, ona je negdje u vama, skrivena i potisnuta.

Šta nam dosada daje?

Dosada je neprijatna, i ta neprijatnost u nama izaziva bujanje energije, što je odlično, jer tako energični počinjemo raditi ono što treba da radimo da bi se naša želja realizovala. To su situacije kada ležite i „smarate se“, pa onda odjednom ustanete puni snage. Sve neprijatne emocije imaju za cilj da rade za nas, da nas učine zadovoljnijima i uspješnijima, da nas pozovu i dozovu da osvjestimo ono što ne valja i to popravimo.

Međutim, šta je s onim situacijama kada ne možemo otići iz situacije, kada je dosadno na porodičnom ručku, poslu, predavanjima? To su situacije u kojima je po nas poželjno da ih istrpimo. Dakle, osjećanje dosade je neprijatno, ali nije sve što je neprijatno ujedno i nekorisno. Naprotiv, ostati na predavanjima znači više bodova kada dođe do ocjenjivanja, ostanak na poslu znači da ćete dobiti platu itd.

Ipak, postoje ljudi koji ne mogu nikako da istrpe osjećanje dosade i postanu agresivni, ljuti, osjećaju kao da neko pokušava da im napakosti.

Drugi ljudi uspijevaju nabujalu energiju potrošiti treskanjem noge, lupkanjem prstiju, zijevanjem..

A postoje i oni koji uspiju pronaći nešto zanimljivo u datoj situaciji kako bi smanjili neprijatnost koju osjećaju.

Osjećanje dosade nije tako bezazleno osjećanje kako se uglavnom predstavlja, ona ukazuje da nešto nama stvarno važno, zaista fali u našem životu i daje nam energiju da se pokrenemo, da idemo u pravcu svojih ciljeva i želja.

Šta uraditi kada sledeći put počnete osjećati dosadu?

Sa nekim bliskim, ko nema tendenciju da pronalazi rješenje za druge, porazgovarajte šta je to što biste željeli a niste ostvarili ili nemate, da li je to nešto nerealno ili ispunjivo? Koju želju možete sebi ispuniti u datom trenutku? I koliko dugo možete da istrpite dosadu? Važno je biti iskren prema sebi, što ponekad može biti teško.

Dosada u ljubavnoj vezi?

Pošto dosada podrazumijeva isfrustriranost zbog neispunjene želje, to znači da se u vezi koja postaje dosadna ne komunicira iskreno. Najkraći put da veza od dosadne postane zanimljiva, jeste da budete iskreni. Šta želite, a šta ne želite? Ukoliko čak niste sigurni šta želite, a šta ne želite, dobro je da se i to izrazi. Ne morate imati spremna rješenja za dosadu u vašoj vezi, već možete i da zajedno s partnerom dođete do toga što je vezu učinilo takvom, a šta je ono što možete napraviti da biste to izmjenili.