“Psihologički spisi” autora Zorana Milivojevića je treća po redu knjiga u kojoj su sabrane kolumne ovog velikana psihoterapije.
Prethodnice ove knjige su “Uloviti ljubav” i “Psihologike svakodnevnog života”, takođe zbirke kolumni.
Zoran Milivojević je i autor knjiga“Formule ljubavi ili kako ne upropastiti sopstveni život tražeći pravu ljubav”, te “Emocije: psihoterapija i razumevanje emocija”
“Psihologički spisi” u svom naslovu nude i odgovor na pitanje o čemu se u njoj radi?
A radi se o tome da svako od nas ima logiku po kojoj živi.
Pošto znamo da ono što je logično nije nužno i tačno, u ovoj knjizi ćemo otkriti po kojim to netačnim logikama mi živimo i šta nam onemogućuje kvalitetniji život.
Koje to uvjerenje izgrađeno oko pogrešne logike vas spriječava da živite ispunjeniji život?
Pošto je sama psihoterapija po sebi ustvari i jedan vid poziva klijentu da preispita svoje stavove kako bi došao do promjene, tako i ova knjiga nudi mogućnost promjene, jer čitalac može naići na priču koja nudi rješenje za njegove probleme.
Zato se ove priče nazivaju i psihoterapeutskim.
ZAŠTO LJUBAV BOLI?
Autor navodi:
“Za razliku od osećanja zaljubljenosti koje je zasnovano na psihološkom mehanizmu idealizacije, osećanje ljubavi je zasnovano na mehanizmu emocionalnog vezivanja.
Formula emocionalnog vezivanja jedne osobe za drugu je dvostruka: prijatnost u prisustvu, neprijatnost u odsustvu voljene osobe.
Kada jedan od partnera umre ili odluči da raskine ljubavnu vezu ili brak, tada se pojavljuje osećanje tuge, žalost koja je takođe nerazdvojiva od ljubavi.
Zamislite kako bi izgledalo kada tuga ne bi postojala? Kakva bi to ljubav bila kada bi dugogodišnji partner ravnodušno prihvatio da ga drugi ostavlja ili da je drugi umro?
Psihološka funkcija tugovanja je u emocionalnom razvezivanju osobe koja još voli onoga koga više nema ili koji je otišao.”
Dakle, ako smo sa nekim u ljubavnom odnosu, znači da postajemo ranjivi i da se emocionalno otvaramo.
Kada se to ne bi dešavalo, takav odnos ne bi bio dovoljno prisan da bi se nazvao odnosom ljubavi.
A nakon prekida veze, javlja se tuga, koja jeste neprijatna emocija, ali i kao svaka druga neprijatna emocija – ima svoju pozitivnu funkciju.
SNAJA I ZET KAO NOVA DJECA
Svjedoci smo ili možda učesnici situacija u kojima se naši roditelji ili roditelji partnera miješajuu brak.
Često se to dešava bez ijedne loše namjere, ali ipak, takvo ponašanje roditelja šalje jednu poruku, a to je –ja znam bolje od tebe šta je bolje za tebe,čime indirektno to i jeste loša namjera, namjera da se osobi pokaže kako ona nije dovoljno sposobna da donosi dobre odluke u svom braku.
Zoran Milivojević u knjizi na ovu temu kaže sledeće:
“Kao jedan od najčešćih razloga za razvod braka u našoj zemlji navodi se “mešanje roditelja” druge strane.
Ovu pojavu porodični terapeuti nazivaju “problem sa granicama” i smatraju je posledicom što roditelji ne gledaju novu zajednicu u koju je stupila njihova ćerka ili sin kao na odvojenu celinu, već kao produžetak njihove već postojeće porodice.
Mnogi roditelji gledaju na osamostaljivanje sina ili ćerke kao na neku vrstu emotivne izdaje, kao na napuštanje, kao na poruku da su postali beskorisni.
Kada nastanu transgeneracijski konflikti pravilo je da svako treba da uredi odnose sa svojom primarnom porodicom i tako odbrani “granicu” sekundarne porodice.
Greška je kada on pokušava da bude podjednako dobar sin i dobar muž, pa se povlači i zahteva da konflikt rasprave ona i njegova mama.
U toj situaciji će se mama osećati nepoštovano od snaje, a snaja nezaštićeno od strane muža.”
STVARANJE KORISNIH NAVIKA
Navike su postale navike zato što od njih stvaramo neku dobit.
Pa čak i kad su one na prvi pogled loše navike, npr. grickanje noktiju, ta aktivnost ima svoju svrhu koja je u ovom primjeru uglavnom korisna za smanjenje anksioznosti.
Navika se održava tako što se konstantno ponavlja, te se onda ukorijeni u naš dnevni ritam. Međutim, šta je sa navikama koje su dobre za nas, ali jednostavno nikako da ih stvorimo, jer nam narušavaju prijatnost?
Tada je važno podsjećati sebe da nije sve što je neprijatno i nekorisno, kao što nije sve što je prijatno ujedno i korisno.
Milivojević u svojoj knjizi piše sledeće:
“Suština procesa razvijanja navike je u svakodnevnom ponavljanju.
Broj uzastopnih dana tokom kojih treba izvršavati ponašanje za koje želimo da pređe u naviku, zavisi od slučaja do slučaja, ali po pravilu nije manji od mesec dana.
Unapred treba znati da ćemo u prvih nekoliko dana biti veoma motivisani da steknemo novu naviku tako da ćemo sa lakoćom ponavljati dato ponašanje, ali da ćemo se posle toga suočavati sa vlastitim otporom da ga ponavljamo. ”
U knjizi koja broji 151 psihoterapeutsku priču, autor se dotiče tema roditeljstva, ljubavnih odnosa, zaljubljenosti, discipline, odnosa između učitelja i roditelja, kao i brojnih drugih tema prožimajući tako segmente skoro svačijeg života u bilo kojem uzrastu.
Ova knjiga je jedna od onih koje se mogu čitati iznova i iznova, budući da sa svakom novom neodumicom koju nose život i odrastanje – odgovor možemo potražiti u njoj.
Tekstovi Zorana Milivojevića kratki su i jasni, napisani tako da ih svako može shvatiti, utemeljeni na primjerima i situacijama iz života i svojom formom pristupačni svakome ko se interesuje za sopstveni psihološki život i kvalitetnije življenje.
Zoran Milivojević je dr medicine, pisac, aktivista i psihoterapeut čije objave na socijalnim mrežama prate hiljade ljudi, svaki dan upijajući znanje koje on dijeli na svojim profilima.
Autor: Zoran Milivojević
Naziv knjige: Psihologički spisi
Izdavač: Psihopolis institut, Novi Sad
Godina: 2017.
Cijena*: 15,57 KM / 990,00 RSD
*Informacija o cijeni je preuzeta sa Psihopolisovog sajta, te podrazumijeva da različiti distributeri imaju mogućnost izmjene iste
Photo credit: Say Cheese photography