Da li vam se dešava da ne možete shvatiti šta zapravo osjećate ni kako vam je u nekoj situaciji? Jedan od najvažnijih koraka u ličnom rastu i razvoju jeste upravo – razumijevanje sebe.
Kada sebe razumijemo, sve se manje osjećamo neprijatno, a samoljubav sve više raste.
Danas većina ljudi ne zna da verbalizuje ili prepozna svoje emocije, što vodi manje kvalitetnijem životu nego što je onaj u osoba koje su emocinalno pismene. Nije tajna da oko emocija i osjećanja u psihologiji postoji više teorija i rasprava o tome šta one jesu, što je i jedan od razloga činjenici da čovječanstvo danas ne umije prepoznati koja to osjećanja ima.
emocije
Knjiga Zorana Milivojevića je jedna od najboljih knjiga na ovu temu, napisana i za psihologe i one koji vole ovu nauku. Čitanjem ove knjige, saznaćete šta je to anksioznost, a šta sreća i mnoštvo drugih emocija, prijatnih ili neprijatnih, koje utiču na naše živote.
Kada prepoznamo emocije koje imamo mi ili drugi ljudi, onda više znamo o tome kako da postupimo prema sebi ili prema ostalima.
Ova knjiga je jedan od načina koje ovo možete postići, a njen autor je jedan od najpoznatijih i najuspješnijih psihoterapeuta na našim prostorima.
“Sasvim pouzdano knjiga Emocije dr Zorana Milivojevića jeste najznačajnija knjiga srpske psihologije XX veka” -Dr Draško Ređep
Životni pobjednik – svi smo rođeni za uspjeh, je knjiga koja vam može pomoći da ostvarite svoju autentičnost.
„Riječi pobjednik i gubitnik imaju mnogo značenja. Kada u kontekstu ove knjige govorimo o pobjedniku, ne mislimo na pobjednika nad nekim gubitnikom. Pobjednik je onaj ko je pouzdan, vrijedan poštovanja, osjetljiv i iskren, kao individua i član društva. Gubitnik je onaj ko ne uspijeva da se ponaša u skladu sa sobom.“
Najdraži dijelovi ove knjige su mi oni praktični. Na kraju svakog poglavlja nalaze se vježbe i pitanja kojima osvještavamo svoja iracionalna uvjerenja i prepreke na putu ka razvijanju svog punog potencijala. Važno je ne tjerati sebe da radite ove vježbe ukoliko u datom trenutku to ne želite, same autorke navode da ono što vam se čini interesantnim uradite odmah, a ono što ne smatrate relevantnim za sebe – završite kasnije.
Pošto su ove vježbe proistekle iz geštalt psihoterapije, to je dodatni plus, obzirom da ova knjiga nije još jedna iz self-help moderne literature takozvane popularne psihologije, ova knjiga je bazirana na naučno zasnovanim činjenicama poznatih psihoterapijskih pravaca, pored već navedene geštalt psihoterapije, tako i transakcione analize.
Možda bi uz ovu knjigu trebalo da stoji i upozorenje : ova knjiga će vas zainteresovati za psihologiju, psihoterapiju i teorije ličnosti, pa možda nastavite tragati za sličnom literaturom.
Ova knjiga ima 10 poglavlja i kroz njihovo navođenje , navešću i neke dijelove tih poglavlja:
1.Pobjednici i gubitnici
U kratkom, prvom poglavlju, autorke predstavljaju koncepte pobjednika i gubitnika i navode primjere, kako je jednoj ženi „tehnika vruće stolice“ pomogla da shvati zašto nema bliskih prijatelja, a drugi primjer je kako analizom sna jedan čovjek shvata zašto stalno sanja sto.
„ Autentične osobe – pobjednici ne posvećuju svoje živote izmišljenom konceptu onog što bi trebalo da budu, oni su prije svega ono što jesu i ne troše energiju na glumatanje, pretvaranje i manipulaciju drugima.
2.Pregled transakcione analize
Ovo poglavlje je važno jer njegovim razumijevanjem omogućavate daljnje razumijevanje knjige i praktičnih vježbi. Transakciona analiza sama po sebi je lako razumljiva, a ovo poglavlje daje primjere i izdvaja najbitnije koncepte ovog psihoterapijskog pravca.
„Klijent je dobio savjet da se raspita o privatnim školama za njegovog sina. Kada je prikupio informacije o školi u kojoj je nastava bila neformalna, a kreativnost ohrabrivana, mogle su se uočiti tri odvojene reakcije. Prvo se žalio govoreći: Ne razumijem kako bilo ko može išta naučiti u takvoj školi. Pod je tako prljav! Zavaljujući se u stolicu, on je rekao: Prije nego što odlučim, mislim da ću provjeriti mjesto ove škole na rang listi škola. Sledećeg momenta, široki osmjeh mu je prešao preko lica : Pa ja bih strašno volio da sam mogao ići u takvu školu!
Riječi pobjednik i gubitnik imaju mnogo značenja. Kada u kontekstu ove knjige govorimo o pobjedniku, ne mislimo na pobjednika nad nekim gubitnikom.
3.Ljudska glad za potvrdama i organizovanjem vremena
Ovo poglavlje vodi nas u djetinjstvo, jer djetinjstvo je mjesto gdje nam je rečeno da smo pobjednici ili gubitnici, te nam date tehnike da takva uvjerenja održavamo. Zato je dobro vratiti se tamo i provjeriti šta od naših dječijih zaključaka važi i danas, a šta ne.
„Dijete prima pozitivne potvrde kada roditelj, nastavnik ili prijatelj toplo kaže – zdravo, obraća se djetetu imenom, pažljivo gleda dijete u lice i, što je najvažnije, sluša bez prosuđivanja šta dijete misli i osjeća. Sve to hrani osjećanje dostojanstva.“
4.Drama životnog scenarija
Kako se razvija onaj dio naše ličnosti i spektra ponašanja kojeg u nekom trenutku postanemo nesvjesni i zatim i odrastemo, a život krene ličiti na neku ponavljajuću traku kojoj ne vidimo kraj. Odgovor je, takođe – u djetinjstvu. Šta su nas uvjerili kad smo bili mali? U šta smo to povjerovali? Da smo gubitnici ? Da nismo vrijedni ljubavi?
„Bern vjeruje da grčki mitovi sadrže prototipove scenarija savremenih ljudi, koji mogu biti psihološki interpretirani. Dva takva interesantna lika bili su Atlas i Prometej. Današnji Atlas prerušen je na više načina: preopterećeni službenik, poslovni čovjek koji odbija da podijeli autoritet i „nosi teret“ čitavog odjeljenja, ili preopterećena domaćica koja svima pokušava da bude sve. Iako Atlasi mogu da se žale, oni teže da ovjekovječe svoju ulogu Žrtve i izvuku određenu prijatnost iz svojih muka.“
5.Roditeljstvo i ego stanje Roditelja
Nakon pregleda djetinjstva u prethodna dva poglavlja, ovdje počinje priča o roditeljstvu i roditeljima, i o itekako značajnom pojmu ego stanja Roditelja. Ego stanje Roditelja imamo svi i ono se odnosi na poruke, pohvale i prije svega na zabrane koje smo od roditelja dobili i one u nama sada postoje kao dio naše ličnosti. Koliko su one kao takve validne i danas, kada smo odrasli?
„Neki ljudi nalaze da je lako biti ono što oni smatraju dobrim roditeljima. Neki misle da je to teško. Većina ima svoje svjetle i tamne trenutke. Neki roditelji uživaju u bebama, a neki ne. S vremena na vrijeme svi roditelji iskuse sva ta tri stava. Užasavajuća je činjenica u vezi s nasljeđem i sredinom da mi roditelji obezbjeđujemo oboje.“
Sadržaj
6.Djetinjstvo i ego stanje Djeteta
Ego stanje Djeteta je ono dijete koje smo nekad bili, a nosimo ga još u sebi. To dijete može biti veselo, razigrano, dobronamjerno, i radoznalo, a nekad buntovno, egocentrično ili agresivno. Kakvo ste bili i sjećate li se još tog djeteta ? Pokušavate li ga dozvati, zagrliti, umiriti? Šta je ono što mu je trebalo, a danas mu vi možete pružiti?
„Kada je Meri bila djevojčica, ako ne bi mogla da dobije ono što želi, bacila bi se na pod, lupala nogama i vrištala. Majka bi joj neizostavno ispunila zahtjev. Kao odrasla žena, Meri je bila sposobna sekretarica pred unapređenjem. Međutim, kada joj je odbijen zahtjev da uzme godišnji odmor u određenom periodu, Meri je reagovala vičući : Želim baš te dane, i ako to ne mogu da dobijem, svi možete da idete dođavola! Lupila je nogom, izmarširala iz šefove kancelarije i zalupila vrata. Nakon toga Meri ne samo da nije dobila godišnji odmor kad je željela, već nije dobila ni unapređenje.“
7.Lični i seksualni identitet
Ime i nadimak igraju veliku ulogu u tome kako će se dijete osjećati u društvu i u skladu sa tim kakvu sliku će samo o sebi da gradi. Sveznalica, pametnjaković, genijalac, možda ste ova imena već čula među djecom, ali smatrate li da su to pozitivni, lijepi nazivi i nadimci ili jednim dijelom sebe, ipak, osjećate dio ironije u njima? Kao da je neki prizvuk sarkazma u njima ili prikrivene prozivke.
„Kada se Filipu i Sari rodilo dvanaesto dijete, sveštenik Filip je nasumice otvorio Bibliju, tražeći od biblijskog stiha pomoć u odabiranju odgovarajućeh imena za novorođenog sina. Pogled mu je pao na rečenicu : Daćeš mu ime Isus. Oba roditelja su bila oduševljena, a Sara je dodala da je porođaj bio skoro bezbolan. U strahu da će im komšiluk prebaciti pretjeranu taštinu, ime Isus su pretvorili u Džozef. On je bio porodični favorit i imao tretman specijalnog djeteta koje će postići velike stvari u životu.
Džozef je imao 33 godine kada je sa ženom došao na terapiju. Ona je prijetila da će ga napustiti :On ili zahtijeva kraljevski tretman ili se vuče po kući izigravajući mučenika. Džozef je radio kao sudski službenik i omiljeni komentar mu je bio da se na poslu osjeća kao razapet na krstu.“
Životni pobjednik u izdanju Psihopolisa iz Novog Sada
8.Skupljanje markica i igranje igara
Sam naziv poglavlja se odnosi na još termina iz transakcione analize, sakupljanje markica predstavlja skupljanje osjećanja kojima dođe trenutak naplate. To može biti npr skupljanje ljutnje, svaki dan zbog nečeg osoba se naljuti na partnera i svaki dan uzme po jednu markicu, a na kraju mjeseca „plane“ i naplati sve odjednom, praksa je preuzeta iz skupljanja markica u nekim marketima i kada sakupite dovoljno ostvarujete određenu dobit. Transakciona analiza puna je jednostavnih, slikovitih prikaza ljudskog funkcionisanja, svima lako razumljivih.
„Ona se slaže sa kritičnošću svoga muža i prihvata sve zahtjeve svoje djece. Ako priređuje večeru, neće se samo zadovoljiti ulogom animatora, šefa posluge, dekoratera, glamurozne djevojke, dobrovoljno će ustati toga jutra da ispeče kolače i odvede dijete zubaru. Ako se već osjeća izmoždeno, dodatno će ubrzati. Sredinom popodneva će doživjeti opravdani kolaps i ništa neće završiti. Iznevjerila je muža, djecu i goste, i to će dodatno pojačati njen jad. Kad se sve to ponovi 2-3 puta, njen brak će zapasti u krizu, djeca će biti u konfuziji, izgubiće težinu, kosa će joj biti neuredna, lice iscrpljeno, cipele izlizane…“
9.Ego stanje Odraslog
Ovo je ego stanje koje je najrealnije, kada smo u ego stanju Odraslog, uzećemo u obzir roditeljske zabrane ali pritom razmotriti njihovu istinitost, zatim ćemo obratiti pažnju i na dječije porive, ali razmotriti njihovu prikladnost, a potom odlučiti onako kako je najbolje da reagujemo u datom trenutku uzimajući u obzir svoje limite, rizik i moć kakvu imamo.
„Većina ljudi dođe u situaciju kad im je potrebno da koriste Odraslog u dužim periodima. Mogu biti pod pritiskom zbog polaganja ispita, završavanja nekog posla ili započinjanja novog. U nekim slučajevima unutrašnje Dijete može biti ignorisano i kao pravo dijete može postati neprijatno dosadno ili vam „sjesti za vrat“. Kada biti stalno Odrasli ili Roditelj postane pretežak teret, korisno je namjerno učiniti nešto specijalno za Dijete. To može biti neka aktivnost koja vas umiruje, osvježava ili obnavlja.“
10.Autonomija i etika odraslog
Poruka ove knjige jeste da biti pravi životni pobjednik znači biti autentičan, usklađen sa samim sobom i autonoman. To nikako ne znači da ako su nas roditelji nečim zakinuli da danas nećemo biti životni pobjednici, upravo smo pobjednici kada osvjestimo ono u čemu smo zakinuti i na koji način, te kada odlučimo danas sami prema sebi postupiti drugačije.
„Dostizanje autonomije je krajnji cilj u transakcionoj analizi. Biti autonoman znači biti sam svoj vladar, određivati sopstvenu sudbinu, preuzimati odgovornost za svoje postupke i osjećanja, i odbaciti modele koji su nevažni, ili neodgovarajući za život ovdje i sada.“
Autor: Mjurijel Džejms i Doroti Džongvard
Naziv knjige: Životni pobjednik, svi smo rođeni za uspjeh
Irvin Jalom, jedan od najpoznatijih psihoterapeuta i psihijatara današnjice, napisao je svoju, kako kaže, poslednju knjigu, u kojoj se radi o – njemu samom.
“Uvijek sam radio lijepo sa Majklom. Skontali smo se već na prvom sastanku, i tu i tamo bi mi rekao kako osjeća da sam ja jedina osoba koja ga zaista razumije. Tokom prve godine terapije mnogo je govorio o svom zbrkanom identitetu. Da li je zaista bio briljantni student ili propalica koja slobodno vrijeme provodi igrajući bilijar i bacajući kockice.
Jednom, kada je lamentirao nad svojim zbrkanim identitetom, ispričao sam mu priču o tome kako sam završio srednju školu Teodor Ruzvelt u Vašingtonu.
Irvin Jalom, jedan od najvećih psihoterapeuta današnjice
Bio sam obaviješten da ću dobiti nagradu Ruzveltove škole kada je završim, a ipak sam u toku poslednje godine preduzeo mali poslovni poduhvat i vodio kladionicu za bejzbol.
Kvote su bile u moju korist i išlo mi je nejverovatno dobro.
Međutim, nekoliko dana prije mature, izgubio sam svesku sa opkladama. Gdje li se denula? Grozničavo sam tragao za njom sve do same mature. Čak i kad sam čuo da me prozivaju i dok sam išao prema bini, drhtao sam pitajući se da li ću biti nagrađen kao briljantni učenik generacije 1949. ili će me izbaciti zbog kockanja.
Kada sam svoju storiju ispričao Majklu, on mi je, prasnuvši u smijeh rekao: Psihić po mojoj mjeri. “
Irvin Jalom: O sebi, priča psihoterapeuta
Bolna sjećanja na majku i kako je odlučio upisati medicinu?
Jalom svoju majku opisuje kao krutu ženu, pred kojom se povlačio njegov otac i koji joj nikad nije proturiječio. Jedno od najtežih iskustava sa majkom je jedno veče kada je njegov otac imao srčani napad, koji je preživio, a majka je u strahu, dok se otac uvijao od bola Irvinu vikala : „ Ti – ti si ga ubio!“. Kasnije te večeri, pojavio se ljekar, a njegova pojava donijela je malom Jalomu duboko, snažno olakšanje koje naziva najboljim poklonom u životu. Te večeri, četrnaestogodišnji Jalom je na mjestu odlučio da bude kao on. Upisaće medicinu.
Ipak, iako se majke ujedno plašio i stidio, znao je da je ona svojim napornim radom svaki bogovjetni dan bila ta koja mu je zajedno sa ocem omogućila školovanje i ljetne boravke u kampovima.
Iako je u djetinjstvu smatrao da od nje mora što prije da ode kako bi se zaštitio, jedno sjećanje mu ni danas, kao starcu, ne daje mira:
“Mama je imala konfliktan odnos sa svojom majkom,koja je poslednje godine života provela u domu za stare u Njujorku. Osim što je spremala, kuvala i radila u prodavnici, mama je redovno putovala vozom četiri sata da odnese domaće kiflice svojoj majci, koja je, umjesto da joj kaže hvala, sa zanosom pričala o Simonu, maminom bratu. On joj nikad nije ništa donio sem flaše 7UP.
Mama mi je to ispričala toliko puta da sam prestao da je slušam – bilo mi je dosta njenih tirada. Ali sada su mi osjećanja drugačija. Često sebi postavljam pitanje: Zašto nisam suosjećao sa njom? Zašto nisam mogao da joj kažem: „ Baš je to nepravedno!Ti sve radiš i spremiš joj i voziš se toliko da je vidiš, a ona hvali ujka Simona što joj je donio 7UP. To mora da te je jako boljelo!“
Stvarno, koliko mi je to moglo biti teško da kažem? O, kako bih volio da sam mogao biti dovoljno dobar da joj kažem te riječi.”
Sadržaj knjige: O sebi, priča psihoterapeuta
Zbog koje svoje knjige osjeća žaljenje i kako je naučio kucati na laptopu?
Dotadašnje knjige napisao je rukom ili diktirao svojoj pomoćnici, ali knjiga kojom je htio pomoći mladim psihoterapeutima je prva napisana na laptopu. Oslobađajući pripovjedača u sebi, Jalom je odlučio u svojoj 56-oj godini naučiti koristiti laptop. Tokom jednog leta avionom, instalirao je igricuu kojoj su svemirski brod napadali vanzemaljci ispaljujući projektile u obliku slova, a od kojih si se mogao zaštititi samo pritiskom na to slovo na tastaturi. Kako sam kaže, to je bilo nevjerovatno pedagoško sredstvo. U momentu slijetanja aviona, Irvin je znao da kuca.
Ta knjiga koju je prvu napisao na laptopu bila je „Krvnik Ljubavi“. Dvadeset godina kasnije Irvin je uzeo da je pročita ponovo. Osim što se rado prisjetio svojih klijenata, osjetio je i žaljenje zbog jedne priče. Priče o „Debeloj dami“:
“Tog dana kada je Beti ušla u moju ordinaciju, u trenutku kad sam je vidio kako unosi svoje nezgrapno tijelo od 115 kila u 155 cm visine i stavlja ga na moju stolicu, znao sam da me čeka veliki kontratransferni izazov.
Storija je bila zamišljena kao poučna priča za psihoterapeute i ja sam, čak i više nego pacijent, njen glavni lik. To je priča o onim iracionalnim, ponekad gnusnim osjećanjima koja terapeut može gajiti prema pacijentu i koja mogu predstavljati gotovo nepremostivu prepreku u psihoterapiji.
Odlučio sam da napišem priču u kojoj ću bezosjećajno otkriti svoja sramna razmišljanja o gojaznosti.
Uz izvjesnu uzrujanost, dao sam Beti da pročita pripovjetku i zatražio njenu dozvolu za objavljivanje. Naravno, promijenio sam sve pojedinosti koje bi je mogle identifikovati i pitao da li da promjenim još nešto. Beti je kazala da shvata i dala mi napismeno dozvolu da se priča objavi.
Iako, možda nije mogla to da mi kaže, mislim da je priča povrijedila Beti.Ja kao da sam stavio naočale za Sunce. Bio sam pretjerano ambiciozan, nedovoljno obziran. I danas žalim zbog toga.Kada bih sad pisao tu priču, pokušao bih gojaznost da pretvorim u nešto skroz drugačije.”
Irvin Jalom
Brak sa Merilin, pomisao o razvodu i isprobavanje ekstazija
Irvin je u braku sa Merilin Jalom već 62 godine, a iz tog braka imaju 4 djece. Sa njom se upoznao još kao tinejdžer i nije ni sanjao da će u jednom momentu doživjeti ozbiljne probleme u braku.
To se dogodilo kada se Merilin zaposlila kao profesor na Stanfordu, Jalom navodi kako je odjednom stvorila potpuno novi društveni krug, zbog čega ju je sve manje viđao i istinski osjećao kako se počinju udaljavati.
Jedno veče za vrijeme večere u restoranu, rekavši joj sve to, predložio je da razmisle o razvodu,a ona je počela glasno da zavija. Ovaj trenutak Jalom predstavlja kao najnižu tačku u njihovom odnosui igrom slučaja, jednu od narednih večeri, prijatelj i kolega pozvao ih je kod sebe i svoje žene da probaju ekstazi.
Probavši ga, odjednom su se opustili i počeli ophoditi jedno prema drugom sa puno ljubavi, a u toj jednoj –jedinoj večeri svi ljubavni problemi među njima su se raspršili. Kako sam kaže ta promjena je postala trajna i nijedno od njih ne shvata kako! Nikada više nisu probali ekstazi. A njihov odnos danas opisuje na ovaj način:
“Rijetko da prođe dan, a da ne pomislim koliko sam srećan što imam takvu životnu partnerku. Mada, kao što to često govorim drugima,odnos se ne pronalazi, odnos se gradi.Tokom decenija oboje smo se predano trudili da stvorimo brak kakav danas imamo. Koje god zamjerke da sam imao u prošlosti, one su davno nestale. Uspjeli smo da dostignemo međusobno razumijevanje koje nisam mogao ni očekivati kao mlad, nepromišljen i često neosjećajan ljubavnik. Sada se najviše trudimo da jedno drugom ugodimoi brinemo se samo šta će se desiti kada jedno od nas umre prije drugog.”
Poslednja knjiga Irvina Jaloma
Koji je Jalomov najveći strah?
Možda najveći Jalomov strah jeste onaj od smrti. Oduvijek se plašio da će umrijeti sa 69 kao njegov otac, a taj strah dodatno je pojačavala porodična priča u kojoj se generacijama pripovijedalo kako su muški Jalomoviuvijek bili nježni i uvijekumirali mladi.
Irvina ovo nije zadesilo, još kao student je odlučio da se zdravo hrani i vježba, a postepeno je prešao na vegetarijansku ishranu. Kako su godine prolazile, počeo je da gubi neke od dragih ljudi. Po smrti dobrog prijatelja, Jalom se prisjetio nekih zajedničkih trenutaka sa fakulteta sa njim i postao duboko svjestan da ta sjećanja sada postoje samo u njegovoj glavi i da nema ko da im posvjedoči, a da kada njega nestane, nestaće i ona sa njim. Prvi put kada je pomislio da umire opisao je ovako:
“Krajem 2015.godine, nakon što sam izgubio sestru i 3 bliska prijatelja, nekoliko nedelja sam patio od gripa, anoreksije i gubitka težine.
Krvni pritisak mi je bio toliko opasno nizak da me je sin Rid iz San Franciska dovezao u Stanford na urgentno gdje su me zadržali dan i po dok mi se krvni pritisak nakon primljenih 7 litara intravenske tečnosti nije vratio u normalu.
Dok sam čekao rezultate abdominalnog CT skeniranja, prvi put sam imao snažan osjećaj da možda umirem.
Ćerka Iv, koja je doktorica, i moja supruga, ostale su sa mnom i olakšavale mi stvari.
Pokušao sam da se umirim mišlju za kojom sam često posezao u radu sa pacijentima: Što je veći osjećaj neproživljenog života, to je veći strah od smrti.Ova jednačina me je umirivala pošto sam izvagao da je malo toga za čime žalim u vezi sa životom koji sam proživio.”
Kako je prestao pušiti ?
Godine 1970. Jalom dobija ponudu od fakulteta da jedan semestar provede na Univerzitetu u Beču, što ga je posebno radovalo, jer je Beč mjesto u kojem je živio Frojd i predstavlja kolijevku psihoterapije.
Pred odlazak u Beč, desila su se 2 značajna, traumatična događaja,umire mu dobar prijatelj od raka, i drugi, dan prije polaska – zubar mu otkriva leziju na desnima i radi biopsiju. Jalom piše kako su se dalje odvijale stvari:
“Baš u to vrijeme sam čitao o Frojdovom fatalnom raku nepca, koji je vjerovatno izazvan stalnim pušenjem cigara, pa sam se uznemirio zbog svojih pušačkih navika, pušio sam lulu veći dio dana, svakog dana drugu lulu iz kolekcije i uživao u aromi balkanskog duvana Sobranje. Dok sam u Beču isčekivao izvještaj, krajnje me ne uznemirila pomisao da ću uskoro, možda, saznati da imam istu vrstu kancera koji je ubio Frojda.
Odmah sam zauvijek ostavio pušenje te prve nedelje u Beču i zbog toga slabo spavao, i posisao silne bombone sa ukusom kafe da bih ublažio oralnu zavisnost.
Naposljetku sam dobio telegram u kome me je zubar obavijestio da mi je biopsija negativna. Probao sam da se natjeram da radim, ali sam i dalje bio toliko uznemiren da sam odlučio da potražim pomoć i riješio da se konsultujem sa eminentnim bečkim psihoterapeutom Viktorom Franklom.”
Irvin Jalom redovno odgovara na mailove od svojih čitalaca
Na psihoterapiji kod Viktora Frankla
Velikan psihoterapije je, takođe, odlazio na psihoterapiju.Prvi odlasci su bili kod psihoterapeutkinje psihoanalitičke škole i kako Irvin kaže, nekolicina tih seansi je bila dobra, ostalima iz ove perspektive nije bio zadovoljan, a razlog tome je psihoterapeutkinjin zatvoren stav.
Međutim, nedugo nakon što je prestao pušiti, pred kraj boravka u Beču, Irvin poziva Frankla, predstavlja se kao psihijatar iz Amerike i odlazi kod njega s ciljem da mu pomogne sa ličnim problemima. U to vrijeme Jalom još uvijek nije bio poznata ličnost kao danas.
“Viktor Frankl je bio nizak, sjedokos čovjek dobrog izgleda. Srdačno me je dočekao na vratima i odmah se zainteresovao za moje naočale i pitao me za proizvođača.Nisam imao pojma ko je, pa sam ih skinuo i pokazao mu.
U pitanju je bio jeftini okvir kupljen u Kaliforniji i kada ih je na brzinu pogledao, izgubio je interesovanje. Uveo me u dnevnu sobu, pokazujući mi rukom na ogromnu policu za knjige punu prevoda njegove knjige Čovjekova potraga za smislom.
Sjeli smo u osunčani ugao dnevne sobe i Frankl je počeo rekavši da možda nećemo moći da ostanemo duže jer se prethodnog dana vratio s puta i odgovarao je na pisma fanova do 4 ujutro. To mi se činilo čudno; došao sam kod njega da zatražim pomoć, a on kao da je pokušavao da me impresionira količimom pošte svojih fanova. Uz to, nije me ni pitao za razloge što sam kontaktirao s njim, umjesto toga interesovao se za psihijatrijski kolektiv na Stanfordu i odmah zatim prešao u opisivanje rigidnosti bečke psihijatrijske zajednice, koja je odbijala da prizna njegove stručne doprinose.
Osjetio sam se kao na čajanci kod ludog šeširdžije:potražio sam ga radi terapijskih konsultacija, a umjesto toga Frankl je od mene očekivao da ga tješim zbog nepoštovanjaod strane zajednice bečkih profesionalaca.”
Posjetio Balkan, trudi se da odgovara svima na mailove
Najomiljeniji psihoterapeut današnjice, u vrijeme kada nije bio poznat kao pisac, posjetio je 70ih godina prošlog vijeka tadašnju Jugoslaviju, pridruživši se studentima na ekskurziji sa suprugom:
“Na samom kraju semestra, pridružili smo se grupi na putovanju do Zagreba, gdje smo se oprostili od njih. Pošto smo djecu ostavili sa djevojkom koja ih je pazila, Merilin i ja smo uzeli rent a car na nekoliko dana i vozali se divnom, nezaboravnom dalmatinskom obalomsve do Dubrovnika, i odande kroz mirne krajolike Srbije.”
Na samom kraju knjige od skoro 400 strana, Jalom govori o mailovima koje svakodnevno dobija:
“Svakog dana, bez izuzetka, dobijam mejlove od čitalaca sa svih strana svijeta i trudim se da odgovorim na svako pismoi obično napišem nešto jednostavno kao „Hvala Vam na javljanju“ ili „Jako mi je drago da Vam moja djela nešto znače“. Uvijek pomenem i ime osobe koja mi je pisala, tako da zna da sam pročitao njeno ime i da joj lično odgovaram.
Za ovo mi treba dosta vremena, ali sam uvjeren da činim nešto slično svakodnevnoj meditaciji ljubavi i dobrote, koju praktikuju moji prijatelji budisti.”
Ovo je knjiga u kojoj Irvin Jalom – veliki čovek i ikona humanističke psihoterapije, neko ko je tokom celog svog života zavirivao u tuđe živote – čitaocima otkriva svoje pravo Ja, svoju najdublju intimu, sebe u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
“Psihologički spisi” u svom naslovu nude i odgovor na pitanje o čemu se u njoj radi?
A radi se o tome da svako od nas ima logiku po kojoj živi.
Pošto znamo da ono što je logično nije nužno i tačno, u ovoj knjizi ćemo otkriti po kojim to netačnim logikama mi živimo i šta nam onemogućuje kvalitetniji život.
Koje to uvjerenje izgrađeno oko pogrešne logike vas spriječava da živite ispunjeniji život?
Pošto je sama psihoterapija po sebi ustvari i jedan vid poziva klijentu da preispita svoje stavove kako bi došao do promjene, tako i ova knjiga nudi mogućnost promjene, jer čitalac može naići na priču koja nudi rješenje za njegove probleme.
Zato se ove priče nazivaju i psihoterapeutskim.
ZAŠTO LJUBAV BOLI?
Autor navodi:
“Za razliku od osećanja zaljubljenosti koje je zasnovano na psihološkom mehanizmu idealizacije, osećanje ljubavi je zasnovano na mehanizmu emocionalnog vezivanja.
Formula emocionalnog vezivanja jedne osobe za drugu je dvostruka: prijatnost u prisustvu, neprijatnost u odsustvu voljene osobe.
Kada jedan od partnera umre ili odluči da raskine ljubavnu vezu ili brak, tada se pojavljuje osećanje tuge, žalost koja je takođe nerazdvojiva od ljubavi.
Zamislite kako bi izgledalo kada tuga ne bi postojala? Kakva bi to ljubav bila kada bi dugogodišnji partner ravnodušno prihvatio da ga drugi ostavlja ili da je drugi umro?
Psihološka funkcija tugovanja je u emocionalnom razvezivanju osobe koja još voli onoga koga više nema ili koji je otišao.”
Dakle, ako smo sa nekim u ljubavnom odnosu, znači da postajemo ranjivi i da se emocionalno otvaramo.
Kada se to ne bi dešavalo, takav odnos ne bi bio dovoljno prisan da bi se nazvao odnosom ljubavi.
A nakon prekida veze, javlja se tuga, koja jeste neprijatna emocija, ali i kao svaka druga neprijatna emocija – ima svoju pozitivnu funkciju.
151 psihoterapeutska priča u jednoj knjizi
SNAJA I ZET KAO NOVA DJECA
Svjedoci smo ili možda učesnici situacija u kojima se naši roditelji ili roditelji partnera miješajuu brak.
Često se to dešava bez ijedne loše namjere, ali ipak, takvo ponašanje roditelja šalje jednu poruku, a to je –ja znam bolje od tebe šta je bolje za tebe,čime indirektno to i jeste loša namjera, namjera da se osobi pokaže kako ona nije dovoljno sposobna da donosi dobre odluke u svom braku.
Zoran Milivojević u knjizina ovu temu kaže sledeće:
“Kao jedan od najčešćih razloga za razvod braka u našoj zemlji navodi se “mešanje roditelja” druge strane.
Ovu pojavu porodični terapeuti nazivaju “problem sa granicama” i smatraju je posledicom što roditelji ne gledaju novu zajednicu u koju je stupila njihova ćerka ili sin kao na odvojenu celinu, već kao produžetak njihove već postojeće porodice.
Mnogi roditelji gledaju na osamostaljivanje sina ili ćerke kao na neku vrstu emotivne izdaje, kao na napuštanje, kao na poruku da su postali beskorisni.
Kada nastanu transgeneracijski konflikti pravilo je da svako treba da uredi odnose sa svojom primarnom porodicom i tako odbrani “granicu” sekundarne porodice.
Greška je kada on pokušava da bude podjednako dobar sin i dobar muž, pa se povlači i zahteva da konflikt rasprave ona i njegova mama.
U toj situaciji će se mama osećati nepoštovano od snaje, a snaja nezaštićeno od strane muža.”
Psihologički spisi – zbirka kolumni Zorana Milivojevića
STVARANJE KORISNIH NAVIKA
Navike su postale navike zato što od njih stvaramo neku dobit.
Pa čak i kad su one na prvi pogled loše navike, npr. grickanje noktiju, ta aktivnost ima svoju svrhu koja je u ovom primjeru uglavnom korisna za smanjenje anksioznosti.
Navika se održava tako što se konstantno ponavlja, te se onda ukorijeni u naš dnevni ritam. Međutim, šta je sa navikama koje su dobre za nas, ali jednostavno nikako da ih stvorimo, jer nam narušavaju prijatnost?
Tada je važno podsjećati sebe da nije sve što je neprijatno i nekorisno, kao što nije sve što je prijatno ujedno i korisno.
Milivojević u svojoj knjizi piše sledeće:
“Suština procesa razvijanja navike je u svakodnevnom ponavljanju.
Broj uzastopnih dana tokom kojih treba izvršavati ponašanje za koje želimo da pređe u naviku, zavisi od slučaja do slučaja, ali po pravilu nije manji od mesec dana.
Unapred treba znati da ćemo u prvih nekoliko dana biti veoma motivisani da steknemo novu naviku tako da ćemo sa lakoćom ponavljati dato ponašanje, ali da ćemo se posle toga suočavati sa vlastitim otporom da ga ponavljamo. ”
U knjizi koja broji 151 psihoterapeutsku priču, autor se dotiče tema roditeljstva, ljubavnih odnosa, zaljubljenosti, discipline, odnosa između učitelja i roditelja, kao i brojnih drugih tema prožimajući tako segmente skoro svačijeg života u bilo kojem uzrastu.
Ova knjiga je jedna od onih koje se mogu čitati iznova i iznova, budući da sa svakom novom neodumicom koju nose život i odrastanje – odgovor možemo potražiti u njoj.
Tekstovi Zorana Milivojevića kratki su i jasni, napisani tako da ih svako može shvatiti, utemeljeni na primjerima i situacijama iz života i svojom formom pristupačni svakome ko se interesuje za sopstveni psihološki život i kvalitetnije življenje.
Zoran Milivojević je dr medicine, pisac, aktivista i psihoterapeut čije objave na socijalnim mrežama prate hiljade ljudi, svaki dan upijajući znanje koje on dijeli na svojim profilima.
Depresija : razumijevanje i terapija tehnikama transakcione analize, je izuzetan priručnik, čiji autor Mark Vidouson, na sjajan način približava depresiju čitaocu, objašnjavajući je kroz jednostavne koncepte transakcione analize.
Iako namijenjena, prije svega, stručnjacima iz oblasti mentalnog zdravlja, ova knjiga može biti od koristi bilo kome ko pati od depresije ili se sa njom susreće. Ponajviše iz razloga što sadrži i poglavlje o samopomoći, kao i činjenice da je rječnik transakcione analize – uvijek lako razumljiv.
Depresija psihopatološki poremećaj ili osjećanje?
Stručna mišljenja su podijeljena oko toga da li je depresija psihopatološki poremećaj koji obuhvata različite znake i simptome ili je ustvari jedno od osjećanja samo za sebe iz spektra ljudske osjećajnosti.
Kada se depresija javlja?
Depresija se javlja kada osoba procijeni da joj je takvoj kakva jeste nemoguće živjeti u svijetu takvom kakav jeste i da je tu nemoguće napraviti neke izmjene, te se osoba, na neki način, oprašta od života.
Šta je potrebno da se desi da osoba dođe do ovakve procjene?
Depresija počinje gubitkom. Možete izgubiti osobu ili posao, ali i ne mora biti u pitanju nešto konkretno ili opipljivo. To može biti i izgubljena šansa, izgubljena prilika za nešto vama važno. Ako nakon tog gubitka osoba procijeni da je ona bez izgubljene stvari/osobe/šanse bezvrijedna i da sadašnjost nema smisla, a budućnost je crna, javlja se depresija.
Razlike između depresije i tuge?
Najvažnije razlike između depresije i tuge su sledeće:
Osoba koja pati od depresije osjeća samoprezir, što ne osjeća osoba koja tuguje
Depresija je konstantna i surova, tuga se javlja u talasima
Isto tako, depresija se među studentima tumači i kao neka vrsta ravnodušnosti, što je, takođe, netačno, budući da je depresivnost snažno afektivno stanje.
Zašto se kaže “depresivna epizoda”? Šta je depresivna epizoda?
Depresija je epizodna, što znači da ukoliko se ne tretira adekvatno, može se javljati hronično. Tako jedna depresivna epizoda može da traje i do 10 godina. Ipak, najčešće jedna depresivna epizoda traje par mjeseci, nakon čega se većina simptoma povlači, pa se opet nakon nekog vremena javljaju. Zato se kaže “depresivna epizoda”.
Kako se utvrđuje radi li se o jednoj depresivnoj epizodi?
Autor navodi sledeće:
“Pet (ili više) od sledećih simptoma prisutno je tokom perioda od dve nedelje i predstavljaju promenu u odnosu na prethodno funkcionisanje; bar jedan od simptoma je (1) depresivno raspoloženje ili (gubitak interesovanja) ili osjećanja zadovoljstva.
Depresivno raspoloženjetokom većeg dela dana, skoro svakog dana, na šta ukazuje ili subjektivno izvještavanje (npr.osjeća se tužno ili prazno) ili zapažanje drugih (npr.deluje uplakano).
Primetno smanjeno interesovanje ili zadovoljstvou svim ili gotovo svim aktivnostima tokom većeg dela dana, skoro svakog dana (na osnovu subjektivnog izvještavanja ili zapažanja drugih).
Značajan gubitak težinekada nije na dijeti, ili dobijanje na težini(npr.promena telesne težine veća od pet posto za mesec dana), ili smanjenje ili povećanje apetita skoro svakog dana.
Insomnija ili hipersomnijaskoro svakog dana.
Psihomotorna agitacija ili retardacijaskoro svakog dana (primetna i za druge, a ne samo subjektivni osećaj nemira ili usporenosti).
Umor ili gubitak energijeskoro svakog dana.
Osećanje bezvrednosti ili preterane ili neadekvatne krivice(koje može biti deluzijsko), skoro svakog dana (bilo prema subjektivnom navodu ili prema zapažanjima drugih).
Smanjena sposobnost mišljenja i koncentracije, ili neodlučnost, skoro svakog dana ( bilo prema subjektivnom navodu ili prema zapažanjima drugih).
Misli o smrti( ne samo strah od umiranja) koje se ponavljaju, ponovljene suicidne ideacije bez specifičnog plana, ili pokušaj samoubistva, ili specifičan plan za izvršavanje samoubistva.
Vrste simptoma
Afektivni simptomiobuhvataju gubitak zadovoljstva ili zanimanja za život ili aktivnosti u kojima je osoba prethodno uživala (anhedonija); osećanja bezvrednosti, krivice, inferiornosti, neadekvatnosti, bespomoćnosti i slabosti; kao i preplavljujuća osećanja tuge, očaja, gubitka nade i samomržnje.
Kognitivni simptomiobuhvataju oslabljenu koncentraciju i memoriju, neodlučnost, racionalizaciju krivice i kontinuiran i intenzivan samokriticizam. Kod depresivnih osoba su česte suicidne ideacije različitog intenziteta.
Somatski simptomisu česti među ljudima sa depresijom i mogu da obuhvate umor, letargiju, poremećaj spavanja (hipersomnija ili insomnija), uznemirenost i agitaciju, glavobolje, bol u mišićima, bol u leđima, gubitak ili dobijanje na težini ( i s tim povezane promene apetita) , kao i gubitak seksualne želje. ”
Biti depresivan je teško, oduzima energiju i volju za životom, i samim tim, osoba koja je u stanju depresije ima smanjenu motivaciju za bavljenje svojim problemom. Ali, važno je imati na umu da kao i neko neprijatno osjećanje, kao što su tuga ili ljutnja, i depresija ima za cilj da nam ukaže da nešto ne radimo kako treba, i da su potrebne promjene.
Depresija : razumijevanje i terapija tehnikama transakcione analize
Terapija tehnikama transakcione analize
Jedna od najvažnijih karakteristika terapije jeste da stav terapeuta treba da prenese klijentu poruku „3P“, odnosno : protektivnosti (zaštite) čije su glavne odlike: efektivna upotreba supervizije, regulacija osjećanja itd. Potentosti ( moći), čije su glavne odlike : kredibilitet terapeuta, posvećenost radu, dosljednost riječi i akcije, emocionalni kapacitet…I permisije (dozvole), čije su glavne karakteristike: implicitnost, odsustvo osuđivanja, ohrabrivanje, prihvatanje.
NAJBITNIJI PROCESI U ODRŽAVANJU DEPRESIJE SU PERFEKCIONIZAM, RUMINACIJA I SAMOKRITICIZAM. Stoga je najvažniji dio u psihoterapiji fokusirati se na ove obrasce mišljenja i ponašanja, autor navodi sledeće:
Rad na perfekcionizmu
“Perfekcionizam je karakterna crta koja ima visoku korelaciju s povećanim rizikom za depresiju i anksioznost i čvrsto je povezana sa visokim nivoom samokritičnosti.
Povezuje se i s nizom drugih problema, uključujući nisko samopouzdanje, opsesivno – kompulzivne tendencije, beznadežnost, suicidnu ideaciju i poremećaje ishrane.
Važno je uočiti razliku između zdrave težnje ka izvrsnošću i nezdravog osećanja perfekcionizma.
Ključna razlika je u tome da li osoba svoje osećanje samovrednosti zasniva na postignuću i da li prihvata ili ne prihvata “dovoljno dobro” kao da je zaista “dovoljno dobro”; prvo predstavlja perfekcionizam, a potonje zdraviju perspektivu.
Perfekcionizam može imati veliki broj mogućih komponenti, uključujući:
nedostatak tolerancije za greške ( svoje ili tuđe);
nerealistične ili preterano visoke lične standarde;
nerealistična ili preterano visoka očekivanja od drugih ( ovo može da uključuje i nerealistična očekivanja od terapeuta);
negativnu procenu sebe u odnosu na druge;
preterano traženje potvrde od drugih;
visoka očekivanja;
visok kriticizam;
sumnju u vezi sa svojim postupcima;
organizacionu sposobnost;
Cilj terapije perfekcionizma nije da se napuste lični standardi ili težnja ka izvrsnosti, nego da se standardi i očekivanja ponovo procene i prilagode, te da se stepen doživljene samovrednosti odvoji od dostizanja savršenstva.
Ovo može podrazumevati otpuštanje neostvarivih ciljeva, što rezultira uznemirenošću.
Perfekcionizam ima posebno poguban efekat na ostvarivanje ciljeva; osoba često postavlja nerealistične ciljeve.Ako se ovi ciljevi ne ostvare, to je izvor materijala za samokritiku. Ako se ciljevi ostvare, verovatno će biti ponovo procenjeno da su bili nedovoljno zahtevni, ili da je njihovo ostvarivanje bilo slučajnost.
Kod nekih ljudi, perfekcionizam ( i povezani strah od neuspeha) rezultira odugovlačenjem i izbegavanjem aktivnosti koje bi ih izložile samokritičkom napadu za koji očekuju da će usleditizbog njihovog neuspeha da ostvare svoj nerealistični cilj.”
U terapiji perfekcionizma potrebno je pozvati klijenta da procijeni u kojem stepenu i na koje aspekte života se odnosi perfekcionizam, koja uvjerenja ga održavaju i objasniti razliku između dovoljno dobrog i savršenog.
Pored toga, podsticati njegujuće postupke i samorazumijevanje, i opraštanje samom sebi. Perfekcionizam nikog i ništa ne čini savršenim, ali zato čini da se osoba ili ono što ona radi – konstantno osjeća nedovoljno dobrim.
Rad na ruminaciji
“Ruminacija je značajan kognitivni proces u depresiji. Ruminaciju odlikuje ponavljano, negativno i procenjujuće mišljenje, koje pokazuje tendenciju da se fokusira na sebe, događaje iz prošlosti, okolnosti u kojima je osoba, na brige i depresivne simptome.
Primeri misli koje osoba može da iskusi kada ruminira obuhvataju: “Zašto se ovako osećam?, ” Zašto ne mogu da se osećam bolje?”, “Zašto ne mogu da se promenim?”, ” Zašto uvek zabrljam?”…
Ruminacija obično počinje nizom negativno polarizovanih pitanja, ili ih uključuje, i po pravilu će rezultirati nizom negativnih unutrašnjih reakcija, koje potkrepljuju depresiju i negativna uverenja osobe.
Takođe, kada ruminira, osoba je pogrešno sklona da veruje da je ruminacija korisna.
Prvo, dobro je razmisliti koju funkciju i svrhu ruminacija ima za osobu. Šta osoba veruje da će mu ona pomoći da uradi, ili da ne uradi (npr.veruje da će ga motivisati da se promeni, a takođe da će ga sprečiti da bude lenj ili sebičan).
Kada je namenjena svrha prepoznata, terapeut može da pomogne klijentu da nađe alternativne načine da ostvari nameravani ishod.
Rad na samokritičnosti
“Samokritičnost je ključna odlika depresije. Depresivni ljudi su skloni da negativno odgovaraju na svoj emocionalni distres, a česta reakcija je da osećaju bes prema sebi zbog toga što su uznemireni. Nažalost, ovo u najboljem slučaju ne pomaže smanjenju nivoa distresa, a često ga i povećava.
Postoji nekoliko metafora koje se mogu iskoristiti da pomognu klijentima da uvide vrednost smanjena samokritičnosti i povećanja samonegovanja. Npr. zatražite od klijenta sledeće:
Zamisli dvoje dece: jedno je odgajano tako što je ohrabrivano da istražuje i da eksperimentiše u svetu. Kada je bilo fizički ili emocionalno povređeno, negovano je i pružena mu je ljubav. Kada bi pogrešilo, bilo je shvaćeno i prihvaćeno bez obzira na to. Dugo dete je poraslo ismevano i kritikovano. Govoreno mu je da je glupo i jadno, posebno ako je bilo povređeno, ranjivo ili je napravilo grešku. Kakvi bi bili kao odrasle osobe?
Kod nekih ljudi aktiviranje samonegovanja uzrokuje paradoksalno bolnu reakciju. Ono može da izazove intenzivno osećanje tuge, posebno ako nisu dobijali odgovarajuću toplinu i pažnju u detinjstvu.”
Šta raditi sa samokritičnošću?
Učenje samonjegovanju, bitno je znati da upravo samonjegovanje može kod nekoga da probudi tugu ( ili možda ganutost) jer takvo nešto nisu imali u djetinjstvu.
Osvješćivanje kritičkog procesa koji se nerijetko održava nesvjesno
Osvješćivanje od koga je to osoba naučila da se toliko kritikuje
Otkrivanje pogrešnog uvjerenja o pozitivnoj funkciji samokritičnosti (npr.biću motivisaniji, budniji, praviću manje grešaka, osramotiću se prije nego što mi ti to uradiš..)
Emocionalna pismenost
Rad na zamjeni „trebalo bi i moram“ sa „biram ovako ili poželjno je“
Razvijanje samorazumijevanja ( putem razvijanja saosjećanja prema onome što su klijenti bili u prošlosti i okolnostima u kojima su odrastali)
Tehnika prijatelja ( Da li bi to rekao prijatelju?)
Uvažiti svaki napor za promjenu
Pisanje saosjećajnog pisma sebi kao djetetu od sebe kao odrasle osobe
Majndfulnes
Jedno od najznačajnijih djela autora Marka Vidousona
Samopomoć kod depresije
“Depresija je izuzetno čest problem i procenjuje se da će jedan od deset odraslih iskusiti depresiju u nekom trenutku tokom života. To je kompleksan problem i ima mnogo različitih simptoma.
Srećom, postoji niz stvari koje možete da uradite, a koje vam mogu pomoći da se osećate bolje.
Ipak, čest problem su motivacija i osećanje da će svi pokušaji da sebi pomognete biti beznadežni. To je deo funkcionisanja depresije – ostavlja ljude sa osećanjem beznađa i lišava ih bilo kakve motivacije.
Kada su ljudi depresivni, oni počinju da rade manje, jer nisu raspoloženi da rade ono što obično rade. Problem je to što to ima tendenciju da pogorša stvari, jer konačno, depresivni ljudi rade sve manje i manje i onda su nezadovoljn sobom zbog smanjenog nivoa aktivnosti.
To što manje rade, takođe znači da oni koji su deprsivni nemaju dovoljno pozitivnih i prijatnih aktivnosti u životu, koje bi pomogle da se generišu i održe dobra osećanja.
Iako se možete osećati umorno, beznadežno i bez motivacije, od suštinske je važnosti za vaš oporavak da preuzmete aktivne korake da sebi pomognete da se oporavite od depresije.
Važno je da budete realni prema sebi – svačije raspoloženje varira do određene mere, tako da ćete, čak i kada budete praktikovali ove stvari, i dalje imati loše dane.
To ne znači da stvari ne funkcionišu; samo znači da danas možda nisu toliko efikasne.
Takođe, zapamtite, nešto ćete pogrešno shvatiti, zaboravićete da uradite nešto i povremeno ćete napraviti haos – to je normalno, to znači biti osoba.
Svi ponekad zabrljamo, nešto pogrešno shvatimo ili zaboravimo ponešto.
Nemojte sebe mučiti zbog toga što grešite.
Može biti teško da nađete vremena da radite stvari od kojih će vam biti bolje. Većina ljudi vodi veoma užurbane živote i imaju veoma veliku potražnju za sopstvenim vremenom.
Svrha ovih preporuka jeste da vam pomognu da se osećate bolje u vezi sa sobom – ako se budete osećali bolje u vezi sa sobom, možda ćete otkriti da se i druge stvari u vašem životu popravljaju.
Važno je da prioritet budete VI i da se zaista posvetite oporavku.
Unošenje velikih promena u to kako se osećate zahtevaće vreme i trud sa vaše strane – preporučuje se da uložite bar 20 minuta dnevno u aktivnosti koje će doprineti vašem oporavku.
Ukoliko imate mnogo kućnih poslova ili mnogo učite, veoma je lako sagledati tu gomilu obaveza i obeshrabriti se, a onda izgubiti svaku motivaciju da se pozabavite time.
Cepkanje stvari na manje celine može da pomogne.
Primera radi, ako provodite 15 minuta baveći se sa nečim sa čime vam je teško da se suočite ( poput kućnh poslova ili učenja, ili čak nekog vežbanja) to počinje imati efekta – možda neće biti značajno isprva, ali raditi nešto bolje je nego ne raditi ništa.
Praćenje instrukcija koje su ovde navedene pomoći će vam s terapijom, kao i da se mnogo brže osećate bolje:
TELESNA VEŽBA
Mnogim ljudima koji se osećaju depresivno teško je da budu raspoloženi za vežbanje, ali vredi naterati sebe. Možete početi sa šetnjom od 10 minuta i da lagano povećavate. Ako svoje vežbanje dogurate do 45 minuta tri puta nedeljo, posle nekoliko nedelja primetićete da imate više energije i da se generalno bolje osećate…
ISHRANA
Može vam biti teško da budete motivisani da se pravilno hranite ako se osećate loše, ali je važno da sebi pružite najbolju šansu da biste se osećali bolje. Ako se osećate zdravije, to će vam pomoći da se osećate bolje u vezi sa sobom…
UPRAVLJANJE TEŠKIM MISLIMA I OSEĆANJIMA
Pokušaj da se izbegnu ili potisnu određene misli ili osećanje nisu previše efikasni kao strategija. Da bismo se osećali bolje, možda bi trebalo da preispitamo i izmenimo način na koji mislimo i kako se osećamo u vezi sa nekim stvarima.
Može biti korisno da zapamtimo da su osećanja samo osećanja – iako možda čine da se osećamo grozno, proći će, ma kako se loše osećali.
Nije realno misliti da morate da se osećate dobro sve vreme i da važne stvari možete da uradite samo ako se osećate dobro…
BRIGA O SEBI I SAMONEGOVANJE
Kada se ljudi osećaju potišteno, često zanemaruju sebe. Važno je da se dobro starate o sebi i da se bavite aktivnostima u kojima uživate i nakon kojih se osećate dobro.
Ponekad možemo i da prilagodimo pristup stvarima koje radimo svaki dan, da bismo se bolje osećali. Na primer, možemo da pretvorimo neke od svojih svakodnevnih aktivnosti u prilike da negujemo sebe ili da se brinemo o sebi, recimo odlukom ” ovo radim da bih se opustio-la” kada čitamo novine ili da se potrudimo oko svog izgleda iako nam se to baš i ne radi.
Takve stvari ne bi trebalo da oduzimaju mnogo vremena, niti da zahtevaju mnogo truda, niti da nas koštaju, ali mogu pomoći da se osećamo bolje…
DRUŠTVENI KONTAKT
Može biti teško održavati društveni kontakt kada se osećate potišteno, ali je važno da redovno kontaktirate s ljudima. Ljudi su socijalna bića i interakcija s drugim ljudima pruža nam “emotivne vitamine”, koji nam pomažu da budemo emotivno zdraviji.
Naravno, neki odnosi su štetni i i zbog njih se loše osećamo u vezi sa sobom, u takvim slučajevima najbolje je redukovati ili čak okončati kontakt s nekim zbog koga se osećamo loše.
POBOLJŠAVANJE SNA I UNUTRAŠNJEG ČASOVNIKA
Kada ste potišteni dobar noćni san je veoma važan. Nažalost, mnogi ljudi koji su depresivni, nalaze da njihovi obrasci spavanja postaju veoma poremećeni i veoma im je teško da zaspe i da spavaju dovoljno dugo..
MAJNDFULNES
U osnovi, majndfulnes podrazumeva osluškivanje sebe, treniranje uma da se na poseban način fokusira i usmeri pažnju na sadašnji trenutak, te da to radi bez rasuđivanja.
Može da bude veoma korisno upotrebljavati majndfulnes kao pomoć u upravljanju svojim emocijama. Proces korišćenja svesnosti kod osećanja obuhvata primećivanje, imenovanje, prihvatanje i istraživanje vaših emocija.
SVESNO DISANJE
Cilj svesnog disanje jeste da razvije smirenu svest koja ne rasuđuje i da dozvoli vašim mislima i osećanjima da dođu i odu, bez upetljavanja u njh.”
Sadržaj knjige
Antidepresivi
Osim u terapiji depresije, koriste se i u terapiji poremećaja ishrane, anksioznosti i opsesivno – kompulzivnog poremećaja.
Smatra se da antidepresivi djeluju dovoljno ako smanji simptome za 50%, a parcijalno tamo gdje je smanjene simptoma 25%.
Vrijeme čekanja na djelovanje farmakoterapije jeste oko četiri sedmice, a većina antidepresiva djeluje tako što spriječava preuzimanje nekih neurotransmitera tipa serotonin i noradrenalin.
Depresija je snažan alarm da trebamo postati bolji prema sebi, npr. da prestanemo sebe okrivljivati ili da pred sebe prestanemo postavljati perfekcionističke zahtjeve, što predstavlja neke od najbitnijih aspekata rada u terapiji depresije.
