Nakon čitanja ostavlja osjećaj da se sve može, kad se hoće. I koliko god banalno zvučala ova rečenica, koliko god puta smo je čuli, ona je čista istina.
A ono što ova knjiga, osim ohrabrenja, nudi, jesu i činjenice.
Detaljno je prikazan put uspješnih ljudi, odakle su počeli, kako su padali i napredovali, koje su prilike iskoristili i na kraju, kako su postali eksperti.
I što je još važnije, knjiga nudi načine kako to isto može postati svako od nas.
Prepuna je primjera ljudi koji su se pokazali kao eksperti u svojim oblastima, prevenstveno sportisti, ali moć vježbe, koja se naglašava u ovoj knjizi, primjenljiva je i na sve ostale oblasti.
Mit o talentu je duboko ukorijenjen u našem sistemu, prečesto čujemo rečenice kao što su ” Nisam talenat za brojeve”, “Nikad nisam bila za jezike”, a zapravo, na takav način pothranjujemo tzvtrajni mentalni stav, uvjerenje da ostvarivanje izuzetnosti zavisi od urođenih sposobnosti, a ne od vježbanja.
Mit o talentu – sadržaj
Kako onda vježbanjem dostići ekspertski nivo?
1.Potrebno je 10.000 sati rada, kako bi se isprobalo što više mogućnosti , pomjerile granice znanja, te usavršavale sposobnosti
2.Voljeti ono što radiš, kako bi rad bio svrsishodan. To znači da to treba biti nešto što nas interesuje, a ne nešto na šta se silimo. Nešto čemu bismo se radovali, a ne nešto što bismo jedva čekali da završi. S druge strane to ne znači da je takav rad jednostavan ili uvijek ugodan, ali sasvim sigurno nosi zadovoljstvo.
Venus i Serena Vilijams
Dvije godine kako se rodila Venus Vilijams, njen otac Ričard je mijenjao televizijske kanale kada je vidio da pobjednik teniskog meča dobija ček na 40.000 američkih dolara.
Impresioniran količinom novca koji vrhunskii teniseri mogu da zarade, on i njegova supruga Orasen odlučili su da stvore teniskog šampiona. Venus je rođena 17.juna 1980. godine, a Serena godinu kasnije 26.septembra 1981.godine.
Da bi naučio kako da ih trenira, Ričard je gledao video trake čuvenih teniskih zvijezda, čitao teniske časopise u biblioteci i razgovarao sa psihijatrima i teniskim trenerima.
Takođe je naučio i sam da igra, a i suprugu je naučio, sve da bi mogli da igraju protiv ćerki.
Treninzi tenisa počeli su, zapravo, kad je Venus imala 4 i po godine i jedan dan, a Serena tri godine, i , iako su jedini dostupni tereni bili prepuni rupa i okruženi bandama, Ričard je dao izuzetnu šansu svojim kćerima.
“Moj tata vrijedno je radio na stvaranju naše tehnike.”, rekla je Venus. “Stvarno je sjajan trener. Veoma je inovativan. ”
Kada je sestrama bilo jedanaest i dvanaest godina, Ričard je pozvao profesionalnog trenera Rika Makija, koji je prije toga trenirao teniske veličine poput Meri Pirs i Dženifer Kaprijati, da dođe u Kompton i vidi kako igraju njegove kćerke.
Bio je impresioniran njihovim umijećem i kondicijom i pozvao ih da treniraju u njegovoj akademiji na Floridi, pa se ubrzo porodica preselila tamo.
Do tada su obe sestre već odradile hiljade sati vježbe.
Mit o talentu
Razbiti mit o talentu?
Od velikog je značaja razbiti ovaj mit, mislim da bi čovječanstvo napredovalo još više i brže, kada ne bismo tako iskreno vjerovali, da ono bez čega smo se rodili, ne možemo naučiti. Istina je da su neki ljudi talentovaniji od drugih, ali je još veća istina da se to može modifikovati.
Nije zapečaćeno.
Nije konačno.
Smatram da je talenat odskočna polazna daska, ali kad – tad i onaj bez talenta može odskočiti isto koliko i onaj sa talentom, a ukolik obojica nastave da rade i vježbaju, obojica mogu postati eksperti.
Poruka ove knjige koju želim da prenesem dalje, jeste da vježbom i radom od sebe stvaramo eskperta u oblasti koju volimo, bili talentovani za nju na početku ili ne.
Talenat nije sve.
Šta je važno kod vježbanja i rada ?
Kada većina nas vježba, usredsređujemo se na nešto što možemo da uradimo bez napora, eskpertsko vježbanje razlikuje se od toga.
Ono podrazumijeva značajne, specifične i dugotrajne napore da uradite nešto što ne znate dobro, ili što uopšte ne znate.
Istraživanje u ostalim oblastima, pokazuje da, samo radeći nešto što ne umijete, postajete ekspert kakav želite da postanete.
Dvije staze
Pomislite kako u životu postoje dvije staze:
Jedna koja vodi ka osrednjosti, a druga ka izuzetnosti.
Šta znamo o stazi ka osrednjosti? Pa, znamo da nema uspone i padove, da je utabana i prava. Znamo, iznad svega, da možete doći do cilja bez padova i zapinjanja.
Međutim, staza ka izuzetnosti je potpuno drugačija.
Ona je strma, naporna i iscrpljuje. Zahtijeva minimalno 10.000 sati užasnih napora da biste došli na vrh. I, što je najvažnije – na toj stazi stalno padate i zapinjete.
Paradoks izuzetnosti jeste u tome da se zasniva na temelju neophodnog neuspjeha.
Osmislite život iznova, kako prerasti sputavajuće psihičke sheme čiji su autori Džefri E. Jang i Dženet Klosko omogućava čitaocu da prepozna, ali i promijeni negativne obrasce mišljenja ponašanja.
Tako će život biti kvalitetniji i ispunjeniji.
Sadržaj: Osmislite život iznova
Životne sheme ili životne zamke, kako ih autori nazivaju, izdvojene su prvi put kada je Džefri Jang u svojoj psihoterapijskoj praksi izvdojio klijente sa kojima nije djelovao njegov psihoterapijski rad i otkrio da su upravo takvi klijenti imali manje ozbiljne simptome npr.anksioznosti, depresije itd…
Djelovalo je kao da su njihovi problemi jednostavniji od problema drugih klijenata, te je tako autor izdvojio teme o kojima je pričao sa njima.
To je bio prvi spisak shema ili obrazaca ponašanja koji će kasnije biti pretočen u knjigu “Osmislite život iznova”.
Predgovor: Osmislite život iznova
Važno je shvatiti da svaka životna shema ima razumljiv izvor u djetinjstvu.
Kada ih prepoznate kod sebe, lakše možete integrisati prošlost i sadašnjost u cjelinu.
Pogledajte o kojih to 11 životnih zamki autori govore i provjerite koja se odnosi na vas, a potom vas u knjizi čekaju praktični koraci za prevazilaženje, uz puno dodatnih informacija i primjera.
Kako da se oslobodite destruktivnih životnih zamki? Osmislite život iznova.
Kako se dogovarati sa sobom i drugima, djelo je Vilijama Jurija, autora svjetskih bestselera, među kojima je i knjiga Moć pozitivnog Ne, takođe u izdanju Psihopolisa.
Juri je svjetski stručnjak za psihologiju pregovaranja i jedan od tvoraca Hardvarske škole pregovaranja.
Jedan od najvažnijih koraka u dolasku do DA sa drugima jeste da prvo dođemo do DA sa sobom.
Ova knjiga nije sredstvo za manipulativni dolazak do odgovora “Da” od drugih, već je jedan vodič kroz prvenstveno samopoštovanje, uviđanje naših istinskih želja i poštovanja drugih i njihovih želja, kako bi obe strane bile na dobitku.
Kako se dogovarati sa sobom i drugima je knjiga podijeljena u 6 dijelova, te ću u ovom tekstu proći kroz svaki od njih.
1.STAVITE SE U SVOJU KOŽU
Mi smo sami sebi svoj najdostojniji protivnik, i ma koliko željeli da uspijemo, ponekad smo robovi svog unutrašnjeg kritičara.
Kako se dogovarati sa sobom?
Jedna od najvrijednijih poruka ove knjige jeste da se stavimo u svoju kožu.
A to ćemo uraditi tako što ćemo gledati sebe sa balkona, što u osnovi znači samoposmatranje.
A u čemu je smisao?
” Ovo je smisao: kada god vas pokrene neka misao koja vam prođe kroz glavu, emocija ili senzacija, imate izbor : da identifikujete ili da budete identifikovani.
Možete posmatrati misao i identifikovati je ili možete dopustiti da vas misao obuzme, drugim riječima – da se identifikujete sa njom.
Dok posmatrate svoje misli, osećanja i senzacije, dajte im imena – ” O, to je moj stari prijatelj Strah; evo je i Samokritika” – to će poništiti uticaj koji oni imaju na vas i pomoći vam da održite ravnotežu i smirenost.
Moja prijateljica Dona čak voli da daje smešna imena svojim reaktivnim emocijama kao što su Sima Strah, Duda Osuda ili Besna Vesna. ( Inače, humor može biti odličan saveznik i pomoći vam da se vratite na balkon.)
Čim imenujete lik iz predstave, distancirate sebe od njega.
Posmatrati sebe da ne bismo reagovali možda izgleda lako, ali je često vrlo teško, posebno u žaru nekog pregovora ili razgovora.
Ako želimo da se stalno oslanjamo na samoposmatranje kako bi nas sprečavalo da odreagujemo, od pomoći je da to vežbamo svaki dan, kao mišić.
Kako se dogovarati sa sobom i drugima
Da biste razvili naviku samoposmatranja, pomoći će vam ako njegujete naučnika u sebi. Vi ste istraživač, a predmet istraživanja ste vi sami.
Savladavanje veštine posmatranja zahteva još i to da, kao dobar naučnik, posmatrate fenomen sa distance i otvorenog uma.
To zahteva da ostavite po strani samoosuđivanje koliko god je to moguće.
Kao naučnici u nama, mi jednostavno treba da tretiramo čak i mračnije misli i osećanja kao zanimljiv materijal za istraživanje. Smatram da treba sebi stalno da postavljam jedno jednostavno, ali moćno pitanje : ZAR NIJE TO ZANIMLJIVO?
Ako vas obuzme neka misao ili osećanje ili se pojavi strogo samoosuđivanje, ponašajte se prema njima kao da je sasvim uredu što su tu.
Jednostavno primetite da su vas obuzeli i vratite se posmatranju.”
Smatram kako je ovo najmoćnije oružje koje nosi ova knjiga, ona nas uči da sebe posmatramo, bez osude, a dobrobiti koje takvo samoposmatranje nosi su velike. Kao prvo – lagano ćemo prestati potiskivati emocije, kao drugo – prepoznavaćemo šta u nama budi koju emociju, kao treće – imaćemo moć svog života u svojim rukama.
A to posljedično vodi do kvalitetnijeg života ispunjenijeg zadovoljstvom.
Takođe, ova tehnika koju Juri opisuje, u svojoj osnovi dosta liči na majndfulnes, tako moćan alat u upoznavanju i slušanju samog sebe.
————————————————————————————————–
Sledeći korak, jeste razvijanje empatije prema samom sebi.
” Empatija se često meša sa saosećanjem, ali to su dve razliličite stvari. Saosećati znači “osećati sa nekim”, znači osećati tugu zbog nečijih problema, ali ne nužno i razumeti je. Nasuprottome, empatija znači “osećati nekoga”, znači razumjeti kako je biti u takvoj situaciji.
Slušati sebe sa empatijom za jedan nivo je dublje od posmatranja.
Posmatranje vam pruža razumevanje kakvo ima naučnik kad proučava kako izgleda buba pod mikroskopom, dok vam slušanje pruža razumevanje toga kakav je osećaj biti buba.”
————————————————————————————————–
A potom, kada prema sebi pristupamo sa empatijom – dolazimo do uvida šta je ono što nam stvarno treba.
“Ako slušate svoja osećanja, posebno ona koja se ponavljaju, a izražavaju vaše nezadovoljstvo, otkrićete da vas ona usmjeravaju ka nerešenim problemima i nedostignutim ciljevima.
Ako se pravilno protumače, ona vam mogu pomoći da razotkrijete svoje najdublje potrebe.
Osećaj nezadovoljstva je jezik koji vaše potrebe koriste da bi komunicirale sa vama.Kada su vaše potrebe isfrustrirane ili neispunjene, potpuno je prirodno osećati anksioznost, strah, bes i tugu.
Neki možda brinu da će im prihvatanje sebe smanjiti motivaciju da se menjaju nabolje, ali otkrio sam da je uglavnom istinito upravo suprotno.”
Sadržaj
2.RAZVIJTE SVOJ UNUTRAŠNJI NAPOD
Kako autor navodi, naš najveći izvor moći prilikom pregovaranja sa drugima je naš unutrašnji NAPOD. Najbolja Alternativa POstignutom Dogovoru.
To u suštini znači da ako vi želite nešto od drugoga, a on vam to ne želi ispuniti, osigurajte se tako što ćete sebi osmisliti alternativu. Razumjela sam NAPOD kao onaj osjećaj kad možete sebi reći – Ok, ako ne prihvate ovo što ja mislim, onda uvijek mogu uraditi nešto drugo. Npr.sami uraditi to nešto, napustiti situaciju, pronaći nekog drugog itd.
Poenta je da vi imate moć u svojim rukama, što znači da ne ovisite o odluci nekog drugog.
To ne znači da vi trebate pristati na neki plan B, nešto manje vrijedno ili poželjno.
Ne, poenta NAPOD-a je da nam da samopouzdanje tokom pregovora.
NAPOD pruža osjećaj samopouzdanja, slobode i moći.
————————————————————————————————–
Isto tako, ne zapadamo u igru okrivljivanja sebe ili drugih, već se prihvatamo odgovornosti. A razlika između krivice i odgovornosti je velika.
” Suprotno od igre krivice je preuzimanje odgovornosti. Pod odgovornošću podrazumevam sposobnost da se odgovori konstruktivno na situaciju s kojom se suočavamo, odnoseći se prema njoj kao da je na nama da je rešimo.
Samorazumevanje bez samoodgovornosti nosi rizik od pretvaranja u samosažaljenje.
Samoodgovornost bez samorazumevanja može se srozati na samoosuđivanje.
Preuzimanje odgovornosti za sopstveni život znači biti vlasnik svojih poraza i mana, kao i uspeha i vrlina.
Potrebni su vam iskrenost i hrabrost da biste to učinili, ali tek ćete onda moći da kažete da ste se zaista stavili u svoju kožu.
Kada smo suočeni s poteškoćama, možemo ili da krivimo druge i život za okolnosti u kojim se nalazimo, ili da postanemo radoznali i zapitamo se kakvu nam život lekciju pruža.”
Vilijam Juri, jedan od najvećih svjetskih stručnjaka za psihologiju pregovaranja
3.PROMENITE UGAO GLEDANJA
Suština ovog poglavlja jeste da život posmatramo kao svog saradnika, a svijet kao prijateljsko mjesto. Vrlo je lako sve ovo posmatrati suprotno od napisanog, pa je i ovaj stav – vježba.
Kada bismo ovako posmatrali, manje bismo se plašili, a velika je razlika između plašiti se i biti u stvarnoj opasnosti. Život je zapravo na našoj strani i povezani smo prijateljskim vezama sa njim.
“Kako mi iskustvo govori, da bismo promenili ugao gledanja na život, mogu nam pomoći tri stvari.
Prvo, setite se svoje veze sa životom. Drugo, setite se da imate moć da stvarate svoju sreću. Treće, naučite da cenite lekcije koje vam život pruža.
Paradoksalno, što manje zavisimo od toga da drugi zadovolje naše potrebe za srećom, naše veze će verovatno biti zrelije i pružati nam istinsko zadovoljstvo.”
4.OSTANITE U TRENUTKU
“Kada potpuno obraćamo pažnju na sadašnji trenutak, manje su šanse da ćemo odreagovati, pre ćemo pronaći moguće prilike i pristupiti svojoj prirodnoj kreativnosti tako da možemo mnogo lakše da dođemo do dogovora koji je zadovoljavajući za obe strane.
Nije uopšte lako, međutim, možda najveća prepreka jeste unutrašnji otpor ili NE životu takvom kakav jeste: žalimo za prošlošću, brinemo o budućnosti i odbijamo sadašnje okolnosti. Ključ ostanka u trenutku jeste da odbacimo ovaj unutrašnji otpor i prihvatimo prošlost, verujemo u budućnost, i prigrlimo sadašnjost zato što su baš takve kakve jesu. Ključ je, drugim rečima da kažemo – DA životu.
Često sam posmatrao kako strah obuzima mene i druge. Ali ono što sam naučio jeste da je većina strahova neosnovana. Kako je francuski filozof Mišel de Montenj rekao pre četiri veka: ” Moj život je bio pun užasnih nevolja od kojih se većina nikad nije desila.
Na kraju, strah učini više štete nego sama opasnost koju on predstavlja.
Alternativa strahu jeste poverenje.
Pod poverenjem ne mislim na veru da neće biti izazova ili bolnih iskustava.
Pre mislim na poverenje u to da ćete moći da se nosite sa izazovima koji vam se nađu na putu.
Poverenje nije jednostruka promena u stavu, već svestan izbor s kojim se suočavamo mnogo puta u danu.”
Povjerenje u sebe i život i da se možemo nositi sa životnim preprekama je jedan od “lijekova” za anksioznost. Kada smo anksiozni onda sumnjamo u svoje sposobnosti, a donošenjem izbora da ćemo vjerovati da možemo da se nosimo s poteškoćama – “liječimo” svoj strah.
5.POŠTUJTE IH ČAK I AKO…
Ako nekog napadnete, osudite, nazovete pogrdnim imenom, smanjili ste šanse da dođete do svog DA u pregovorima za makar 70%. Svaki čovjek zaslužuje poštovanje samim svojim rođenjem, to je univerzalno ljudsko pravo.
Sjetite se da se iskontrolišete, čak iako vas taj neko jako provocira, jer burnim reagovanjem – direktno smanjujete šansu da postignete dogovor.
Primjetila sam da se ovaj peti korak ustvari odnosi na tehnike asertivnosti, isto kao što se i prvi korak stavljanja u svoju kožu odnosi ustvari na majndfulnes, što su sve sjajne tehnike koje se koriste i u psihoterapiji i edukacijama.
“Da bismo ponudili poštovanje, nije potrebno da odobravamo ponašanje druge osobe, niti je potrebno da nam se svidi ta individua.
Samo je potrebno da napravimo svestan izbor da se prema svakoj osobi odnosimo s dostojanstvom.
Poštovanje je u suštini DA drugima, ali ne njihovim zahtevima, već njihovoj ljudskosti.
U ovom smislu, poštovanje je nedeljivo. Kada pružimo poštovanje drugima, odajemo počast sopstvenom dostojanstvu.
Ako slušamo drugu osobu i ono što ona želi, prirodno će nam biti mnogo lakše da dođemo do dogovora s tom osobom.
Možda nije lako promeniti dinamiku teškog razgovora i odnosa neprijateljstva i odbijanja ka poštovanju, posebno kada se osećate napadnutim, ali nagrade su velike.
Ako pokažemo poštovanje, i nas će poštovati.”
6.DAJTE I DOBIJAJTE
Suština zadnjeg poglaavlja jeste da uočimo kako pregovore uvijek vidimo kao takmičenje u kojem jedan gubi, a drugi dobija. A zapravo, obe strane mogu dobiti, ili čak tri strane, pritom mislim na dobrobit za vas i vaše bližnje.
“Ključ za otkrivanje rešenja za trostruku pobedu koje bi koristilo svima leži u sposobnosti da se igra promeni od uzimanja ka davanju. Pod uzimanjem smatram pridavanje vrednosti samo sebi, dok pod davanjem smatram stvaranje osećaja vrednosti za druge, ne samo za sebe.
Toliko nas mami, posebno u konfliktima, da se usredsredimo na pridavanje važnosti samo sebi, a ne i drugima.
Naravno, važno je biti inteligentan u svom davanju, i svestan onih koji samo uzimaju, inače biste mogli na kraju sebi da radite o glavi.
Davanje ne znači gubitak. Davanje prvo može jednostavno da znači potragu za međusobnom koristi, pomaganje drugima dok pomažemo sebi.
Kada predajem pregovaranje, često koristim jednu staru Ezopovu basnu.
To je priča o Severcu i Suncu, koji su se jednog dana posvađali ko je moćniji. Da li je Severac moćniji ili Sunce? Pošto nisu mogli da reše ovo neslaganje raspravom, odlučili su da sprovedu test. Sa svoje pozicije visoko na nebu, pogledali su dole na Zemlju i uočili malog pastira kako prolazi ispod njih.
Severac i Sunce su se dogovorili da će titulu moćnijeg poneti onaj koji uspe da skine kaput s dečakovih ramena.
Tako je Severac krenuo prvi. Duvao je i duvao i duvao najjače što je mogao, pokušavajući da strgne kaput sa dečaka. Ali što je jače duvao, dečak se čvršće umotavao u kaput i odbijao je da ga pusti. Konačno, posle dužeg vremena Severac je napravio pauzu da dođe do vazduha.
Sada je bio red na Sunce.
Sunce je samo zasijalo, kao što to priroddno čini, i okupalo je dečaka svojom toplinom. Dečaku se to dopalo i konačno je rekao sebi : Kakav divan dan! Mislim da ću leći na trenutak na ovu livadu i samo uživati u suncu.
Dok se pripremao da legne, skinuo je svoj ogrtač i prostro ga kao ćebe. Tako je Sunce pobedilo u svojoj raspravi sa Severcem.
Smatram da ova stara basna može mnogo da nas nauči o vrednosti davanja. Ako je stav Severca bio da uzima, stav Sunca bio je da daje. ”
Kada započinjemo pregovore, važno je da se usredsredimo na ono što možemo dati jedno drugom, umjesto na ono što možemo da uzmemo jedno drugom, tako ćemo doći do rezultata gdje obe strane dobijaju.
————————————————————————————————–
“Ako naučite svoje dete da u konfliktnim situacijama bude vešt pregovarač, tokom života će imati veoma skladne privatne i poslovne odnose.” – Zoran Milivojević
Autor: Vilijam Juri
Naziv knjige: Kako se dogovarati sa sobom i drugima
Svakodnevno proživljavamo emocije kojima ni ne znamo ime, javljaju se kad ih najmanje očekujemo ili najmanje želimo, ukazuju nam na nešto bitno što se odvija, a mi ih doživljavamo kao one koje upravljaju sa nama, kao one koje nas udaljavaju od zdravog razuma, iako su, zapravo, one naši saradnici i pomoćnici na putu ka boljem življenju.
Jedna od najljepših promjena koje su stigle sa 21.vijekom jeste poziv na autentičnost!
Kako možemo biti autentični ukoliko ne znamo šta osjećamo i zašto? Teško je postići da budemo svoji ako mislimo da emocije upravljaju nama i da one imaju kontrolu.
Zoran Milivojevićje u svojoj knjizi iznio model po kojem nastaju emocije, a u specijalnom dijelu ove knjige prikazao koje to sve emocije postoje, kada se javljaju i koja je njihova definicija.
Ovo je lista tih emocija iz ove revolucionarne knjige :
Želja i sviđanje
Frustracija
Zadovoljstvo
Nada
Sreća
Dosada
Ravnodušnost
Osjećanje usamljenosti
Ljutnja i bijes
Prezir, odbačenost i neprihvaćenost
Samoprezir, inferiornost i bezvrijednost
Uvrijeđenost
Zavist
Mržnja i furor
Samomržnja i mortido
Prkos
Gađenje
Strah, panika i užas
Trema
Tjeskoba ili anksioznost
Zabrinutost
Povjerenje i sumnja
Stid ili sram
Ponos
Poštovanje i samopoštovanje
Krivica i samoljutnja
Ljubav i zaljubljenost
Ljubomora
Tuga ili žalost
Depresivnost
Osjećanje smiješnog
Osjećanja lijepog i ružnog
Već par godina unazad, psiholozi učestalo pišu i pričaju o emocionalnoj pismenosti, mnogima to već postaje dosadno, ali, mnogi ipak i dalje ne znaju šta to ustvari znači. Emocionalna pismenost predstavlja:
-Prepoznavanje emocije koju osjećamo
-Djelovanje u skladu sa njom
Npr. pred sastanak osjećam anksioznost. Anksioznost znači da smatram da nemam dovoljno sposobnosti da se izborim sa mogućim teškoćama na sastanku (npr. šef će mi dati više zadataka nego što mogu izvršiti). Ako je osoba emocionalno pismena i prepoznaje svoju anksioznost, ona će znati kako asertivno da zatraži od šefa da te zadatke da nekom drugom.
Iako ovo zvuči lako ili čak dosadno, od velikog je značaja za razvijanje sopstvene autentičnosti, ko zna gdje vas ona može odvesti ako odlučite da radite na njoj. Znamo da mnogi uspješni ljudi jesu tu gdje jesu jer su bili svoji i kada rade to što rade, mi na njima vidimo koliko vjeruju i vole to čim se bave. To je jedna od odlika autentičnosti.
Nerijetko razdvajamo razum od emocija, vjerujući kako su nam one nepotrebno date i samo nas mogu „uvući“ u neku psihološku patnju. Ali, važno je pritom znati da je dio mozga zadužen za emocije evolutivno stariji od onog zaduženog za razum. Zato je važno usmjeriti svoju pažnju na emocije, jer njihovim ignorisanjem one neće prestati postojati.
Ne samo da neće prestati postojati, već, ignorišući važne poruke koje nam emocije upućuju, mi gubimo na kvaliteti života.
„Dovoljno je spomenuti notorni rascjep između „intelektualnog“ i „afektivnog“. Rasprostranjenost ove predrasude o ljudskoj emocionalnosti čini da i danas većina ljudi razmišlja o sebi kao o nečemu što je podijeljeno da 2 dijela: na dio koji misli i koji je racionalan i na dio koji osjeća i koji je iracionalan.
Iz takvog odnosa savremenog čovjeka prema sopstvenim osjećanjima sasvim logično proizilazi njegova borba protiv njih, njegova težnja da im ne podlegne, njegovo odupiranje kako one ne bi nad njim zavladale i kako ga ne bi zavele.
Pošto u takvom kontekstu osjećanja imaju značenje nečeg iracionalnog, logičan je stid zbog sopstvene osjećajnosti zbog koga se osjećanja skrivaju pred drugim ljudima.
Nerazumijevanje sopstvene osjećajnosti nužno vodi u nerazumijevanje tuđe osjećajnosti, a ova se manifestuje kao nelagoda ili strah pred tuđim osjećanjima, odnosno, pred tuđom iracionalnošću.
Opisana zabluda da su emocije iracionalne odnosi se prvenstveno na neprijatna osjećanja“ – Navodi Zoran u uvodu u svijet emocija.
Emocije
Pronalazite li neku emociju koju trenutno osjećate na navedenoj listi? Da li nešto što vas zaokuplja veći dio dana možete prepoznati kao nešto od ovih emocija?
Sasvim sigurno biste jasnim objašnjenjem svoje emocije osjetili rasterećenje ili dobili ideju šta sa njom da radite.
Mnoge emocije danas nazivamo negativnim, čime ih označavamo kao nešto što je samo po sebi loše, međutim, u teoriji izloženoj u ovoj knjizi, te emocije su nazvane neprijatnim, a znamo da nije sve što je neprijatno ujedno i nekorisno.
Jedno od najčešćih neprijatnih osjećanja kada su ljubavni odnosi u pitanju jeste ljubomora.
Milivojević iznosi definiciju : „Ljubomora je vrsta straha koju subjekt osjeća kada procjenjuje da postoji opasnost da osoba koju on voli, zavoli nekog trećeg. Za osjećanje ljubomore je potreban trougao: prvi se plaši da će voljeni drugi zavoljeti nekog trećeg. Pozitivna funkcija osjećanja ljubomore jeste u tome što ona motiviše osobu na akciju kojom će sačuvati ljubav voljene osobe“.
Koliko puta smo se ljutili na partnera zbog ljubomore, a sada zapravo možemo znati šta je to ona! Ona je strah. I kao što vidimo, za nju je potrebno 3 ljudi. A mi smatramo da je osjećamo i onda kada neko drugi ima nešto bolje od nas. Npr. kolega je unaprijeđen i mi kažemo da osjećamo ljubomoru, a to nije tačno. U tom slučaju ustvari osjećamo zavist.
Kao što vidimo, čak i neprijatne emocije imaju svoju funkciju, tuga nije tu samo da bismo se osjećali loše i bili osamljeni. Neki ljudi se pitaju šta je sa njima i zašto su takvi, a kada bismo se svi malo više osvrtali na sopstvena osjećanja, posebno ona koja nisu prijatna, znali bismo da svako od njih ima neku funkciju, i to funkciju koja je pozitivna.
Mnogo ljudi traga za „znakovima pored puta“ čijim praćenjem će svoj život učiniti kvalitetnijim. Ja mislim da je tu riječ o praćenju onog što je u nama, a to su osjećanja ili emocije, čijim osluškivanjem svoj život činimo smislenijim i boljim. Emocije su naši „znakovi pored puta“.
Formule ljubavi ili kako ne upropastiti sopstveni život tražeći pravu ljubav – napisao je Zoran Milivojević, dr medicine i psihoterapeut, ovih dana “popljuvan” u javnosti zbog jednog teksta koji je napisao za kolumnu u Politici.
I dok sam gledala komentare koje mu ljudi upućuju jer ga nisu razumjeli, željela sam da i ja kažem nešto o njemu, ali pošto ne poznajem njega lično, a neke njegove knjige sam pročitala, među kojima je i ova o formulama ljubavi, odlučih da napišem ovaj kratki uvid u ovu knjigu.
Dodatno, iz razloga što mi je bar 20 ljudi pisalo na Instagram kad sam objavila knjigu na stories.
Smatram ovu knjigu jednim velikim psihoterapijskim maratonom od 463 strane, za svaku ljubavnu problematiku koju ste možda doživjeli ili doživljavate.
Dakle, krećemo sa predstavljanjem iskrivljenih uvjerenja o ljubavi, koja ako imate, kako je autor napisao, sačinjavaju siguran put u nesrećan ljubavni život.
“Ljubav je smisao života”
“Prava ljubav se stalno osjeća”
“U pravoj ljubavi nema konflikta i ljutnje”
“U pravoj ljubavi ne smije biti ni trenutka ravnodušnosti”
“Prava ljubav je stalna sreća”
“Prava ljubav je vječita zaljubljenost”
“Ljubav uvijek počinje zaljubljivanjem”
“U pravoj ljubavi seks je fantastičan”
“Prava ljubav je ljubav bez seksa”
“Ljubav je strast”
“Samo jednom se ljubi”
“Prava ljubav traje do kraja života”
“Prava ljubav je bezuslovna”
“Prava ljubav će voljenu osobu potpuno izmjeniti”
“U pravoj ljubavi se žrtvuje najvažnije”
“Prava ljubav je neprestana pažnja”
“Prava ljubav je potpuno predavanje drugome”
“Prava ljubav je potpuno razumijevanje”
“Telepatija je česta pojava u pravoj ljubavi”
“Prava ljubav je potpuna iskrenost”
“Prava ljubav je bol”
“Prava ljubav je potpuna ravnopravnost”
“Može se voljeti samo jedna osoba”
“Ljubav ne postoji”
“Što je veća ljubav, veća je i ljubomora”
“Vrijedi samo onaj koji je voljen”
“Niko me ne može voljeti”
“Svi me moraju voljeti”
Formule ljubavi
Bonus: U knjizi se nalazi test čijim rješavanjem detektujete koje tačno iskrivljeno uvjerenje imate, te potom u rezultatima dobijete smjernice na koju stranicu da idete i koji dio ove knjige se odnosi tačno na vas.
U rezultatima testa se navodi da ukoliko imate manje od 7 iskrivljenih predstava o ljubavi – smatrate se osobom koja ima veoma zdrav stav prema ljubavi. Normalna populacija u prosjeku ima između 7 i 15 ovakvih uvjerenja.
Udaj se za… njega! A ko je on i kako ga pronaći ili je već tu negdje?!
Šta kažu one koje su već pronašle svog pravogi kako je to izgledalo na samom početku? Mene je uvijek zanimalo kako su se srećni parovi upoznali i kako to zapravo izgleda između 4 zida kada ih ne vidim nasmijane i zadovoljne na ulici.
Ova knjiga je kafa sa tim ženama.
Ova knjiga je i kafa sa onim ženama koje još uvijek tragaju za pravim i zapravo, čitajući shvatiš zašto još uvijek tragaju, jer obično nisu ništa lošije od onih koje su već u srećnim brakovima i vezama.
Za početak imam upozorenje za tebe: Ova knjiga nije ljubavni roman i nije romantična komedija, nije vatromet i leptirići i vrlo lako može razbiti idealizovane predstave o ljubavi koje imaš. Da li misliš da je bolje da se to desi sada ili kasnije? Na tebi je da odlučiš.
Vodič za dobar izbor
Da se razumijemo, ja nemam ništa protiv idealizovanja i zaljubljenosti, stvarno umiju da budu uzbudljivi i čarobni, ali neminovno se razbiju i nestanu. I šta onda? Možeš tada da pronađeš svoj primjerak ove knjige, i to je okej.
Ali, dobra vijest je da čak i bez idealizovanja i zaljubljenosti ljudi mogu biti srećni u vezama! I još nešto – ne mora svaka veza ili brak početi zaljubljivanjem.
Sada se sigurno pitaš ima li to smisla ako ti ne klecaju koljena, jedna žena u knjizi pričajući o svom iskustvu poslije razvoda kaže kako više ne zahtijeva takav osjećaj, jer ju je jednom već prevario. Bila je udata za čovjeka zbog kojeg su joj klecala koljena. Bila.
Ne, ne znači da je klecanje koljena loša stvar, i čak i onda kada prođe, a leptirići odlepršaju, dobre vijesti su da su za vezu potrebne dvije osobe. Svako u svojoj vezi ima svojih 50% udjela. To znači da ne mora onbiti taj koji će ispunjavati sve zahtjeve i uslove.
Ali, čekaj malo, zar ja ne bih trebala biti ta koja je osvojena i očarana, a on moj princ na bijelom konju izanaliziran do beskraja, svake osobine stavljene pod lupu i svake naznake da ima manu preuveličane do zastrašujućeg osjećaja u stomaku „možda on ipak nije taj“?
Ovo me pomalo podsjeća na neki film, a da – na svaki ljubavni film! Ali bez ovog dijela gdje glavna junakinja uvidi da čovjek sa kojim je – ima mane, jer svi ih imamo. Da li ona ikad dobije taj osjećaj da on možda nije taji šta bi onda uradila? Ne vidi, to u filmu ne postoji. Žene, izdali su nas. Mi smo se toliko ugledale na sve srećne završetke i početke koji obećavaju sreću do kraja života, da ne pristajemo ni na šta manje od toga.
Još jedne dobre vijesti su da ne moramo pristati ni na šta manje od toga, nego na drugačije od toga.
Sadržaj
Autorka knjige spominjući jedan takav romantičan film u kojem glavnu junakinju pronalazi njen princ, objašnjava kako je i sama u svojim dvadesetim očekivala isto, te otkriva:
„Isto su tako razmišljale i mnoge moje drugarice. Tada bismo to, naravno, poricale, ali to bi bila laž. Pričale smo da ne vjerujemo u bajke, ali u vrijeme odluke nismo pristajale ni na šta manje od bajke. Govorile smo da želimo istinsku ljubav, ali smo tragale za romansom i miješale je sa ljubavlju. Znale smo da su filmovi bajke, ali smo ih na nekom podsvjesnom nivou gledale kao dokumentarce.“
Imate li spisak na kojem je nabrojano sve ono što želite da vaš partner ima? Nemate napisemeno, ali u glavi? E, pa vrijeme je da ga se otarasite. U većini slučajeva ono što želimo nije i ono što nam je stvarno potrebno.
….„ Ono što želiš, nije nužno i ono što ti je potrebno-„ , rekao mi je Evan. „Osim toga, kada se usredsrediš na osobu koju misliš da želiš, ignorišeš ono što ti je zaista potrebno.“
Međutim, definisanje pravih potreba nije lako. I kao da pravljenje razlike između potreba i prohtjeva nije dovoljno zbunjujuće, dodao je, ponekad su naše želje međusobno isključive: Želim nekoga sa izraženim stavovima…..ko se nikada ne raspravlja. Želim nekoga spontanog i razuzdanog….ko ima siguran posao.
Kako onda izaći iz ovog začaranog kruga? Evanov odgovor je bio da moram da napravim razliku između svojih potreba i svojih želja. Naveo mi je nekoliko primjera:
Želiš kreativnog muškarca.
Potreban ti je neko u koga možeš imati povjerenje.
Želiš muškarca koji je atletski građen i fizički aktivan.
Potreban ti je neko ko te prihvata i u najgorem izdanju.
Osjećala sam se dobro poslije pravljenja ove razlike. Znala sam da to nije magična formula, ali mi je djelovala kao bolji filter od mog uobičajenog : „Ili me privlači, ili ne.“ Svakako je bio mnogo bolji metod od upoređivanja muškaraca sa zamišljenim spiskom od 14 uslova „bez kojih se ne može.“…..
Kako izabrati pravog?
Autorka knjige se lično otvorila u ovoj knjizi i svojoj situaciji, te prepričala svu uzbudljivu potragu za pravim, te razgovore sa stručnjacima, ljudima koji se bave i brakovima i razvodima. Jedan od njih je i psihijatar Skto Holcman koji joj je prepričao slučaj jedne svoje klijentice:
Skot Holcman, psihijatar na Univerzitetu Braun, pričao mi je o jednoj ženi koja je došla kod njega i rekla mu da je svjesna da je njen muž dobar suprug i otac, da ga vole njeni roditelji, da je nikada nije prevario i da dobro izgleda, ali da ona jednostavno ništa više ne osjeća. Rekla mu je da zamišlja sebe kao razvedenu i srećniju.
Holcman joj je odgovorio: „Dobro. Zamisli sada da ga poslije razvoda sretneš na dječijoj utakmici.Zamisli da je njegova nova djevojka kraj njega. Zamisli da ga ona gleda i da su njene oči pune ljubavi i nježnosti“.
Rekla mu je da joj je lako da ovo zamisli. Onda ju je pitao „Zašto bi ga ta žena gledala na taj način?“ Odjednom je mogla da se sjeti svih dobrih osobina svog muža koje je bila zaboravila.Postoji određena mjera kod izbora gledanja nekoga sa ljubavlju u očima. Ljudi često misle da će njihov brak biti savršen zato što će ga partner takvim učiniti. Ali, u braku je dvoje ljudi. ………
I hajde sada da se zapitamo šta je to ustvari ljubav, a šta zaljubljenost?
Možda će ovo biti bolno, ali je istinito.
Ljubav je kada znamo i nečije mane, ali one gube na značaju u odnosu na vrline koje ta osoba posjeduje. Tada je volimo i vidimo onakvom kakva jeste. Ljubav je kada nam je u prisustvu te osobe lijepo i ugodno i kada nam se poklapaju životne vrijednosti i ciljevi. U ljubavnom odnosu se nekada javlja i ravnodušnost, što je potpuno normalno, ali to ne znači da ljubavi nema i da ne volite svog partnera.
Zaljubljenost je idealizovanje osobe sa kojom smo. Tada ona u našem umu nema mana i savršena je. Ali, mi nismo tada u vezi sa tom osobom, nego sa nekom slikom koju smo zamislili. Zaljubljenost je samozavaravajuća. I kada nestane, a nestane, bivamo suočeni sa realnošću, što umije da bude tužno i strašno istovremeno.
U tom trenutku se javljaju pitanja kao što su „da li ću ikada naći nekog za sebe?“ „zašto mi se ovo dešava?“ i „ da li treba da raskinem? „ Još jedan problem koji se javlja jeste što se počinjete pitati da li tamo negdje ima neko bolji. I ovaj krug se može nastaviti do momenta kada postanete samohrani roditelj u 40-oj godini, sa željom da imate partnera.
Upravo to se dogodilo autorki ove knjige, koja na njenom samom kraju piše:
„Hej ti, da, ti. U roze košulji. Obraćam se tebi. Namjera ove knjige nije da osjećaš bijedno. Trebalo bi da ti otvori oči. Ako ne budeš mislila da te sve ovo ne dotiče, bićeš samosvjesnija, a samosvijest vodi do boljih odluka. Bićeš u boljoj poziciji da dobiješ ono što želiš. Ukoliko to poričeš, nastavićeš da se upoznaješ i zabavljaš sa muškarcima na isti način kao i uvijek, što do sada nije bilo naš najbolje. Ako si neudata, a ne želiš da budeš, ovo čitaš i misliš da se ne odnosi na tebe, možda se i ne odnosi. Toliko priznajem. Ali, da li si sigurna ? „
Autor: Lori Gotlib
Naziv knjige: Udaj se za…NJEGA! Vodič za dobar izbor
