Anksiozni poremećaji se razliku od emocije anksioznosti po tome što ugrožavaju funkcionalnost osobe, predugo traju i znatno su intenzivniji od uobičajene anksioznosti.
Više o toj razlici možete pročitati u ovom tekstu.
Ovo su anksiozni poremećaji:
Panični poremećaj
Napad panike je prepoznatljiv po kratkotrajnom osjećaju da bi nešto strašno moglo da se desi, da će se to desiti veoma brzo i da osoba vjerovatno neće biti u stanju da se zaštiti.
Osim ovakvim psihološkim tumačenjem i procjenom, napad panike manifestuje se i tjelesnim simptomima koji su veoma jaki.
U osnovi ovi simptomi simuliraju pojavu srčanog napada, početak ludila ili moždanog udara.
Neka istraživanja su utvrdila da do napada panike dolazi zbog toga što osoba svoje tjelesne senzacije tumači na katastrofičan način.
Ono što je zanimljivo jeste da se napad panike javlja upravo kod onih osoba koje se hipohondrijski plaše infarkta, gušenja ili moždanog udara.
Generalizovani anksiozni poremećaj
Neodređeno očekivanje neke katastrofe koja bi mogla da se desi osobi ili nekom njenom bliskom, ispoljava se kao pretjerano i nekontrolisano pojavljivanje simptoma.
Tada kažemo da se radi o generalizovanom anksioznom poremećaju.
Ono što je karakteristično za GAP jeste da ta osoba sve vrijeme pazi šta će joj se desiti.
Za posljedicu, ona je u izuzetnom stanju budnosti i ima problema sa spavanjem, te ne može da se usmjeri na neke poslove dugoročno, obzirom da zadržavanje pažnje na jednoj stvari, povećava strah da će joj nešto drugo, a potencijalno opasno -promaknuti.
Post – traumatski stresni poremećaj
Prema utiscima osoba koje pate od PTSP-a, on se očituje kao doživljaj paničnog napada 24/7.
PTSP se javlja kao reakcija na sjećanja na neki izuzetno traumatičan događaj, kao što je npr. rat.
Ova sjećanja su izuzetno živa u svijesti osobe i može joj djelovati kao da se upravo u datom momentu ponovo odvijaju, što za posljedicu može imati niz nekontrolisanih reakcija.
Fobije
Strahovi koji su specifični i ograničeni na nešto konkretno predstavljaju fobije.
Pošto se različiti ljudi plaše različitih stvari, danas postoji mnogo naziva za strahove od mnogo različitih stvari.
Najčešći strahovi koji se javljaju su strah od lifta, zmije, psa, letenja itd.
Ono što je karakteristično za ove strahove je da se osoba nikad ne plaši zapravo te stvari ili te konkretne situacije, već onog što bi ta stvar ili ta situacija mogla donijeti.
Radi se o mehanizmu katastrofiziranja. Npr. “Ako vidim psa, sigurno će me napasti, ujesti, prenijeti bjesnilo…”
Opsesivno – kompulsivni poremećaj
Kombinacija opsesivnih misli i kompulsivnih radnji, čini ovaj poremećaj dvostruko otežanim.
I opsesivne misli i opsesivne radnje imaju svoju pozitivnu funkciju za osobu, a to je najčešće davanje osjećaja kontrole nad neprijatnim emocijama, sjećanjima ili situacijama.
Osobe koje pate od opsesivno – kompulzivnog poremećaja znaju da to što rade nije za njih normalno ponašanje, te se pokušavaju oduprijeti, ali obično neuspješno.
Zato je u terapiji OKP-a dobro prvo raditi na potisnutim emocijama i mislima, a tek posljedično na opsesijama i kompulzijama, budući da bi obrnut proces osobi oduzeo sigurnost koji mu daju te misli i radnje i otežao proces.
Socijalna anksioznost
Osobe uplašene od društvenih situacija, bore se sa mislima o prihvatanju od strane drugih ljudi.
Njihovi strahovi su ustvari da ih drugi ljudi neće voljeti i da će o njima misliti loše.
Plaše se procjene drugog i toj istoj procjeni daju značaja više nego ona treba da ima.
Po pravilu, ove osobe su željne pažnje i pohvala, te ih strah da ih, ne samo da neće dobiti, već da će dobiti kritiku i kaznu, spriječava da budu autentični u društvu drugih ljudi.
To rezultira tjeskobom, stidom i strahom u socijalnim situacijama, a potom i izbjegavanjem druženja i socijalnih dešavanja.
