Šta je sreća i kako se do nje dolazi?

Osjećanje sreće se javlja onda kada je ostvarena neka od najbitnjih želja koje imamo. Kada smo srećni to je signal da živimo usklađeno sa sobom i svojim životnim vrijednostima.

Razlika između sreće i zadovoljstva je u jačini želje. Kada je ispunjena neka od najbitnijih želja, tada smo srećni. Kada je ispunjena neka od bitnih želja, tada smo zadovoljni.

Dakle, sreća nije cilj sama po sebi, već je posljedica adekvatnog djelovanja prema stvarima koje želimo.

Šta ovo u praksi znači?

Potrebno je da odredimo koje su to naše želje, šta nas spriječava da ih ostvarimo, te da osmislimo korake i načine na koje možemo da uklonimo prepreke koje postoje.

Nekada se na ovom putu dešava da čovjek izgubi kontakt sa sopstvenim htijenjima, te da ne umije da odredi šta želi, izgubi motivaciju, ne može da podnese neugodnost odricanja od nekih zadovoljstava zarad ispunjenja želje ili ne želi da izađe iz zone komfora.

U takvim situacijama – psihoterapija je uvijek dobar izbor.

Dakle, šta želite?

Imaju li te želje korake ispunjenja, radite li na njima?

Znate li sta želite ili niste sigurni uopšte?

Želje su od krucijalnog značaja za kvalitetan život, one daju smisao, ali još i više – govore o tome vama. Govore o vašem sistemu vrijednosti, i najvažnije – o tome – koliko pažnje i značaja pridajete sami sebi.

Ako imate želje znači da dopuštate sebi da se izrazite i da poštujete sebe. Da niste sebe zatrpali ispod svih onih rečenica koje znače ” Laku ću ja za sebe…”.

Želje su osnova srećnog života.

Nerijetko, svojim klijentima predlažem kao zadatak da napišu 100 svojih želja. Zvuči li vam ovo previše? Više o tome pročitajte u ovom tekstu.

Sreća nije lijepa samo dok se čeka. Možete je živjeti.

15. January 2019.15. January 2019.

Jedan od najboljih načina na koji drugima možemo ukazati poštovanje i ljubav

Jedan od najboljih načina na koji drugima možemo ukazati poštovanje i ljubav jeste – slušanje.

Kada slušamo osobu sa zanimanjem, bez prekidanja i smišljanja rješenja, upućujemo joj poruke “ti za mene vrijediš” i “ja imam vremena za tebe”.

Na taj način, osoba može isfiltrirati i olakšati sebi samim dijeljenjem svog problema sa vama, pa čak, u nekim situacijama i sama osmisliti rješenje koje nerijetko padne na pamet baš onda kada pričamo o tome šta nas muči, a imamo nekog ko nas pušta da pričamo bez stanke.

Kada nam neko priča o svom problemu, većina ljudi pribjegava akciji smišljanja rješenja.

To se radi iz dva razloga:
1. Jaka želja da se toj osobi pomogne i da izađe iz svojih teškoća.
2.Tjeskoba koja se osjeća kada neko ima problem, te jaka želja da taj neko svoj problem riješi što prije, jer je o samom problemu teško slušati i nositi se sa njim.

Kada smišljate rješenje za nekoga, provjerite prvo da li je taj neko to već pokušao uraditi, te koliko od vas želi da dobije gotovo rješenje, a koliko ustvari podršku i saslušanje.

U većini slučajeva se radi o ovom drugom.

Ponekad, sam zagrljaj može da učini više od jednog gotovog rješenja.

14. January 2019.14. January 2019.

Koja je razlika između depresije i tuge: da li tugovanje vodi u depresiju?

Stručna mišljenja su podijeljena oko toga da li je depresija psihopatološki poremećaj koji obuhvata različite znake i simptome ili je ustvari jedno od osjećanja samo za sebe iz spektra ljudske osjećajnosti.

Najvažnije je naglasiti da se ona javlja kada osoba procijeni da joj je takvoj kakva jeste nemoguće živjeti u svijetu takvom kakav jeste i da je tu nemoguće napraviti neke izmjene, te se osoba, na neki način, oprašta od života.

Mnogi depresiju doživljavaju kao ekstremni oblik tuge, što nije tačno, budući da kod tuge osoba ne osjeća samoprezir, što je, dakle, glavna razlika između ova dva aspekta ljudske emocionalnosti.

Isto tako, depresija se među studentima tumači i kao neka vrsta ravnodušnosti, što je, takođe, netačno, budući da je depresivnost snažno afektivno stanje.

Za razliku od tuge i žalovanja, koji dolaze u talasima, depresija je konstantna i surova, utiče na kognitivno i emocionalno doživljavanje i tumačenje, te je odlikuju jedna ili više depresivnih epizoda.

Ponekad se ljudi plaše tugovati kako ne bi “upali” u depresiju, te tako neprijatnost tugovanja i njen konačni pozitivni ishod – blokiraju.

Tugovanje nikad neće odvesti u depresiju samo po sebi.

Do depresije dolazi kada osoba postane izrazito samokritična – što je ključna odlika depresije, kada ruminira, i kada ima uz to sve perfekcionističke zahtjeve usmjerene ka sebi.

Prema čemu vidimo da tuga nije uslov nastanka depresije.

Ruminacija je ponavljano, negativno mišljenje, usmjereno uglavnom na sebe, okolnosti u kojima je osoba, događaje iz prošlosti, brige i depresivne simptome. Primjer ruminacije je : Zašto sam ja uvijek ovakav? Zašto nisam kao drugi? Zašto uvijek pogriješim? Što se konačno ne promijenim?

Jedna depresivna epizoda predstavlja najmanje dvije nedelje depresivnog raspoloženja ili gubitka interesovanja uz još barem četiri simptoma depresije.

S aspekta neuronauke, uočeno je da je depresija povezana sa sniženim nivoom BDNF – neurotrofnim moždanim faktorom koji predstavlja supstancu značajne uloge u održavanju dugoročne memorije.

Snižen nivo ove supstance najuočljiviji je u hipokampusu, što može imati ulogu u negativnoj pristrasnosti pažnje karakterističnoj za depresiju.

Isto tako, kod depresivnih osoba uočena je pojava povišenog nivoa hormona stresa – kortizola, koji se inače kod ljudi koji nisu depresivni povećava ujutro neprosredno prije i malo poslije buđenja.

Kako prepoznati samoprezir?

Ukratko, samoprezir znači da osoba smatra da je toliko bezvrijedna da ne zaslužuje da živi.

Depresija počinje gubitkom.

Možete izgubiti osobu ili posao, ali i ne mora biti u pitanju nešto konkretno ili opipljivo.

To može biti i izgubljena šansa, izgubljena prilika za nešto vama važno.

Ako nakon tog gubitka osoba procijeni da je ona bez izgubljene stvari/osobe/šanse bezvrijedna i da sadašnjost nema smisla, a budućnost je crna, javlja se depresija.

13. January 2019.13. January 2019.

Anksioznost u odnosu na depresiju, tremu i manjak samopouzdanja

Anksioznost je jedna vrsta straha ili strijepnje, koju osoba osjeća, kada procijeni da njena životna situacija prevazilazi njene sposobnosti, tačnije, da ona nije dovoljno sposobna da se nosi sa životnim teškoćama i izazovima koji su pred njom.

Riječ anksioznost dolazi od lat.anxietas, što u prevodu znači nespokojstvo, briga, a od lat. korijena angere, što u prevodu znači gušiti, mučiti.

Pogledajmo u kakvoj je relaciji sa nekoliko drugih psihičkih patnji: depresijom, manjkom samopouzdanja i tremom.

Anksioznost i depresija

Često se preklapaju i imaju slične korjene.

Ipak, anksioznost je dosta zdravija pozicija u odnosu na depresiju.

Anksiozna osoba je izgubila vjeru u sebe, a depresivna i u sebe i u druge ljude i svijet takav kakav jeste.

Depresivna osoba je izgubila vjeru u smisao života, a anksiozna nije.

Lako možemo vidjeti da na ovaj način anksioznost ili tjeskoba, iako manje nezdrava, može preći u depresiju, ako osoba ne pronađe adekvatne načine i resurse da je riješi.

Anksioznost i samopouzdanje

Tjeskoba je po svojoj strukturi suprotna od samopouzdanja.

Dok je samopouzdanje vjera i pouzdanost u svoje sposobnosti, anksioznost je upravo suprotno vjerovanje i mišljenje.

Samopouzdanje znači da se osoba može osloniti na svoje znanje i vještine, a anksioznost da sumnja u njih.

Dobra vijest je da se samopouzdanje sticanjem iskustva, griješenjem, učenjem, i sa dosta strpljenja može izgraditi.

Anksioznost i trema

Mnogi tremu tumače kao jedan vid anksioznosti, dok je ona ustvari jedan vid straha. čiji je mehanizam sličan kao kod nastajanja anksioznosti – zamišljanje budućih događaja koji će se loše odvijati.

Ali najvažnija razlika između anksioznosti i treme je ta da je trema mnogo uži pojam.

Onaj koji ima tremu zna tačno koju situaciju zamišlja i kada, odnosno, trema je prostorno i vremenski određena i osoba tačno zna na koji događaj se odnosi, dok kod anksioznosti – ovaj strah je mnogo uopšteniji.

Tjeskoba oduzima mnogo energije, ali je mnogo i stvara. Začarani krug kojim se osoba vrti, posebno je teško prekinuti, jer osoba vjeruje da joj svaka kritika ili održavanje straha zapravo trebaju pomoći da se osjeća bolje i da bude bolja, što nije tačno. Nažalost, nikada nije dovoljno reći samo da to nije tačno, već je potrebno sa klijentom raditi na otkrivanju tako jakih uvjerenja koja tako snažno održavaju ovaj začarani krug.

12. January 2019.

Anksiozni poremećaji: vrste i njihove karakteristike

Anksiozni poremećaji se razliku od emocije anksioznosti po tome što ugrožavaju funkcionalnost osobe, predugo traju i znatno su intenzivniji od uobičajene anksioznosti.

Više o toj razlici možete pročitati u ovom tekstu.

Ovo su anksiozni poremećaji:

Panični poremećaj

Napad panike je prepoznatljiv po kratkotrajnom osjećaju da bi nešto strašno moglo da se desi, da će se to desiti veoma brzo i da osoba vjerovatno neće biti u stanju da se zaštiti.

Osim ovakvim psihološkim tumačenjem i procjenom, napad panike manifestuje se i tjelesnim simptomima koji su veoma jaki.

U osnovi ovi simptomi simuliraju pojavu srčanog napada, početak ludila ili moždanog udara.

Neka istraživanja su utvrdila da do napada panike dolazi zbog toga što osoba svoje tjelesne senzacije tumači na katastrofičan način.

Ono što je zanimljivo jeste da se napad panike javlja upravo kod onih osoba koje se hipohondrijski plaše infarkta, gušenja ili moždanog udara.

Generalizovani anksiozni poremećaj

Neodređeno očekivanje neke katastrofe koja bi mogla da se desi osobi ili nekom njenom bliskom, ispoljava se kao pretjerano i nekontrolisano pojavljivanje simptoma.

Tada kažemo da se radi o generalizovanom anksioznom poremećaju.

Ono što je karakteristično za GAP jeste da ta osoba sve vrijeme pazi šta će joj se desiti.

Za posljedicu, ona je u izuzetnom stanju budnosti i ima problema sa spavanjem, te ne može da se usmjeri na neke poslove dugoročno, obzirom da zadržavanje pažnje na jednoj stvari, povećava strah da će joj nešto drugo, a potencijalno opasno -promaknuti.

Post – traumatski stresni poremećaj

Prema utiscima osoba koje pate od PTSP-a, on se očituje kao doživljaj paničnog napada 24/7.

PTSP se javlja kao reakcija na sjećanja na neki izuzetno traumatičan događaj, kao što je npr. rat.

Ova sjećanja su izuzetno živa u svijesti osobe i može joj djelovati kao da se upravo u datom momentu ponovo odvijaju, što za posljedicu može imati niz nekontrolisanih reakcija.

Fobije

Strahovi koji su specifični i ograničeni na nešto konkretno predstavljaju fobije.

Pošto se različiti ljudi plaše različitih stvari, danas postoji mnogo naziva za strahove od mnogo različitih stvari.

Najčešći strahovi koji se javljaju su strah od lifta, zmije, psa, letenja itd.

Ono što je karakteristično za ove strahove je da se osoba nikad ne plaši zapravo te stvari ili te konkretne situacije, već onog što bi ta stvar ili ta situacija mogla donijeti.

Radi se o mehanizmu katastrofiziranja. Npr. “Ako vidim psa, sigurno će me napasti, ujesti, prenijeti bjesnilo…”

Opsesivno – kompulsivni poremećaj

Kombinacija opsesivnih misli i kompulsivnih radnji, čini ovaj poremećaj dvostruko otežanim.

I opsesivne misli i opsesivne radnje imaju svoju pozitivnu funkciju za osobu, a to je najčešće davanje osjećaja kontrole nad neprijatnim emocijama, sjećanjima ili situacijama.

Osobe koje pate od opsesivno – kompulzivnog poremećaja znaju da to što rade nije za njih normalno ponašanje, te se pokušavaju oduprijeti, ali obično neuspješno.

Zato je u terapiji OKP-a dobro prvo raditi na potisnutim emocijama i mislima, a tek posljedično na opsesijama i kompulzijama, budući da bi obrnut proces osobi oduzeo sigurnost koji mu daju te misli i radnje i otežao proces.

Socijalna anksioznost

Osobe uplašene od društvenih situacija, bore se sa mislima o prihvatanju od strane drugih ljudi.

Njihovi strahovi su ustvari da ih drugi ljudi neće voljeti i da će o njima misliti loše.

Plaše se procjene drugog i toj istoj procjeni daju značaja više nego ona treba da ima.

Po pravilu, ove osobe su željne pažnje i pohvala, te ih strah da ih, ne samo da neće dobiti, već da će dobiti kritiku i kaznu, spriječava da budu autentični u društvu drugih ljudi.

To rezultira tjeskobom, stidom i strahom u socijalnim situacijama, a potom i izbjegavanjem druženja i socijalnih dešavanja.

11. January 2019.11. January 2019.

Kako prevazići depresiju: ovo su odgovori 10 ljudi koji su u tome uspjeli

Kako prevazići depresiju je najvažnije pitanje za ljude koji se sa njom suočavaju.

Depresija je, rame uz rame sa anksioznošću najčešća psihička patnja u 21.vijeku.

Depresija počinje gubitkom, ali ne pokreće je svaki gubitak, već onaj za koji osoba procijeni da bez njega ne vrijedi, da je sadašnjost besmislena, a budućnost crna.

Njeni glavni “motori” su samokritičnost, ruminacija i perfekcionizam.

O simptomima depresije možete više saznati iz ovog videa.

Željela sam da znam šta je ono što je ljudima koji se suočavaju sa njom najviše pomoglo da je prevaziđu, pa sam na svojoj Fejsbuk stranici pitala da mi pošalju poruke ili ostave u komentarima odgovore.

Nadam se da će ovi odgovori doći do onih kojima su potrebni.

Ako se trenutno suočavate sa depresijom, imajte na umu da rješenje postoji, milioni ljudi širom svijeta uspjeli su da je prevaziđu. Možete i vi.

Ako budemo više pričali i dijelili svoja iskustva o psihičkim teškoćama, učinićemo da one budu mnogo manje teške i nama i drugima koji ih doživljavaju.

Ovo su odgovori na pitanje: Šta vam je pomoglo da je prevaziđete?

1.”Konačno, nakon decenije batrganja, samoprezira, samoosuđivanja…. nakon što su mi svi govorili da treba da počnem cijeniti sebe…konačno sam ja to sama odlučila i shvatila da (mada sam sve suprotno mislila) ipak nešto vrijedim. Od tad se kolo zavrtilo i ja sam psihički bolje.”

2.”Podrška okoline, bez predrasuda. Ukratko, čista ljubav.”

3.”Kada sam bila trudna umro mi je tata. Pala sam u depresiju. Na poslu sam dobila slobodne dane, ali sam shvatila ubrzo da mi je sve teže i da mi samo rad može pomoći. Vratila sam se na posao, da misli zaposlim. U stanu sam stalno čistila, radila da skrenem misli… vozila sam bicikl, to mi je najviše prijalo. Ali i sada nakon tri godine i dalje mi je jako teško.”

4.”Pomogli su mi lijekovi.”

5.”Jednom sam negde čula da je lek za depresiju ŠETNJA. I to je meni ostalo ucrtano u malom mozgu. Tako da kada sam upala u depresiju ja sam se toga setila i šetala se i kretala što sam više mogla. A da ne zaboravim i da su mi knjige iz oblasti psihologije dosta pomogle. Inače niko u mojoj okolini nije znao da sam u depresiji, jer se to nije videlo.”

6.”Boks mi je mnogo pomogao, a prije svega prihvatanje činjenice da imam problem.”

7.”Razgovor sa onima koji su to prošli ili prolaze i naravno razgovori sa stručnim licima. I prvenstveno naučiti da voliš sebe i uživaš u malim stvarima koje te ispunjavaju.”

8.”Mnogo teško pitanje.Podrška najbližih, ali kada se desi nekoliko depresivnih epizoda, e to je vec začarani krug. Poseta psihoterapeutu, kombinacija lekova i psihoterapije, izlazak u šetnju, kontrolisanje misli ako je moguće. Međutim, sa mnogo iskustva kažem: osećaj koliko bio ružan, prihvatite, proći će…isto kao i lep! Ako verujete u sebe i imate bar jedan cilj, radite na njemu. Moj psihoterapeut je mene izlečio…i volja koju uspevam da održim. Nadam se da sam pomogla.Malo.”

9.”Muzika i gitara.”

10.”Meni je najveća pomoć da prevaziđem depresiju bila moja terapeutkinja koja mi je pomogla da proradim sve ovo što me dovelo do depresije. Bez nje sigurno ne bih uspjela, jer sam pokušala dosta toga i ništa nije bilo djelotvorno kao blagotvorno “teška” psihoterapija.”

Hvala svima koji su pisali, izuzetno sam zahvalna na svim porukama i komentarima koje sam dobila.

Zaista sam srećna što je odziv bio veći nego što sam očekivala, bilo je i onih poruka u kojima su ljudi navodili da i dalje pate od depresije. Od srca vam želim da uspijete naći način da je prevaziđete, jer način sigurno postoji.