Šta ne biste trebali govoriti osobama koje pate od depresije?

Depresija počinje gubitkom, ali ne pokreće je svaki gubitak, već onaj za koji osoba procijeni da bez njega ne vrijedi, da je sadašnjost besmislena, a budućnost crna

Njeni glavni “motori” su samokritičnost, ruminacija i perfekcionizam.

O simptomima depresije možete više saznati iz ovog videa.

Željela sam da proširim svjesnost o tome šta još više odmaže depresivnoj osobi, pa sam na Fejsbuk stranici i Instagramu postavila sledeća pitanja:

Ukoliko ste patili ili patite od depresije, koji postupci drugih su vam još više otežavali?

Šta su drugi govorili, što vam je još ustvari odmagalo?

Šta vam ne prija da čujete od drugih koji vam žele pomoći dok ste depresivni?

Poruke su povjerljive, što znači da je privatnost pošiljatelja sačuvana.

Ovo su neke od poruka koje sam dobila. Nadam se da ćete kroz ovaj tekst uvidjeti ukoliko griješite u svom pristupu prema nekome ko pati od depresije.

1. Dobijao sam odgovore kako je to sve samo u mojoj glavi,da gubim vreme sa psihologijom i da je to glupost, neki su mi govorili kako su oni stalno zauzeti nečim pa nemaju vremena za depresiju, a u firmi u kojoj radim mi preti otkaz jer sam na bolovanju trenutno i bio sam kod specijaliste.

Ljudi do te mere izkazuju nerazumevanje da sam i sam počeo da sumnjam da ja sve to možda umišljam.

2. Ja sam osoba koja boluje od depresije godinama. Konstatovana mi je u babinjama, kao postporođajna depresija. Ali, godinama se borim sa njom i bila sam na raznim lekovima.

I uvijek korak do bolničkog lečenja. Ali to sam nekako do sada uspijevala izbjeći.

Najteže što su mi ljudi govorili pa čak i bliski da bi mi pomogli su tipa …to je do mene, moram se trgnuti , to sam umislila, od nekih sam čak dobijala kritike kako tako mlada osoba može upasti u depresiju, da ja nemam volje i želje da mi bude bolje.

Ja to nisam željela, i jednostavno nisam mogla ljudima više govoriti da je to jače od mene i da se ja borim. Pijem ljekove i pokušavam da pomognem dosta sebi.

Samo smatram da mnogi ljudi ne shvataju šta je zapravo depresija i govore olako o tome i to pogotovo oni ljudi koji se nikad sa tim nisu borili.

3. Jedna od najgorih stvari, dok prolazim kroz depresiju mi je čuveno “moraš”. “Moraš da budeš pozitivna, mlada si.”, “Moraš da se pokreneš, proći će ti život ni u čemu.”

Svako njihovo moraš u meni ubije dodatno i ono malo energije što bude.

Jedan od najgorih postupaka drugih je što misle da depresivna osoba nije svesna svog stanja i pokušavaju nekim “nasilnim pozitivizmom” da nas “poprave”.

4. Mislila sam da će ljudi imati više razumijevanja, suosjećanja i strpljenja.

Šta mi je odmoglo?

Recimo šablonski odgovori biće bolje, ima i gore, šta će ti lijekovi i ono poznato sve je to u tvojoj glavi. Liječim se od maja, podijelila sam svoju bol s bliskim ljudima.

Udebljala sam se u toku liječenja, niko nije shvatao da je sve povezano, vršili su pritisak kako trebam paziti šta jedem. Neki su otišli korak dalje, pa su tražili lijekove da se i oni smire..

Pa sve do toga da sam luda, jer idem psihijatru.

Željela bih naglasiti da je moje stanje nekom poslužilo da “zbija” šale na moj račun.

Ponekad nemam snage za određene aktivnosti, ali me tjeraju da ih radim.. Tjeraju iz ljubavi, ali ne razumiju da nekad ne mogu biti na nogama koliko i oni.

Društvo nema dovoljno znanja o depresiji, zato je i prisutno mišljenje da je sve u našoj glavi i slično.

Mi trebamo razumijevanje, zagrljaj i ljubav.

5. Šta je mene dodatno opterećivalo: “proći će “, “pusti, nemoj da se sekiraš“, “ignoriši “, “nije vrijedno”.

6. Da treba da prestanem da koristim lekove (antidepresive) i da moram da se oraspoložim.

7. Najviše me pogađa to što su ljudi koji su rekli da su uz mene – vremenom počeli da izmiču.

8. “Bezobrazna si jer nećeš da izađeš”. Ne shvataju kako je kad si u sred epizode.

9. “To će proći, to je samo faza”, “samo budi srećna, nije toliko teško” i slični komentari.

10. “Imaš dobar život, dobru platu, nemaš razloga da budeš takav, ne glumi, budi normalan.”

11.” Ništa ti ne fali u životu, mlada si, zdrava, zaposlena. Nemaš razloga da budeš depresivna.”

12. Da sam lenja i da je svima teško.

Ovakvi komentari, ODMAŽU, jer stvaraju osjećaj krivice i samoprezira kod onoga koji pati. Ukoliko ne razumijete šta je depresija, budite obazrivi sa svojim riječima, ako želite biti od pomoći. Nekad je bolje ne reći ništa, pa tako pomoći, nego govoriti neke od ovih izjava.

Hvala svima koji su pisali i učinili da nastane ovaj članak. Hvala vam na ukazanom povjerenju i želji da podijelite sa mnom svoje iskustvo. Od srca sam zahvalna.

14. January 2019.14. January 2019.

Koja je razlika između depresije i tuge: da li tugovanje vodi u depresiju?

Stručna mišljenja su podijeljena oko toga da li je depresija psihopatološki poremećaj koji obuhvata različite znake i simptome ili je ustvari jedno od osjećanja samo za sebe iz spektra ljudske osjećajnosti.

Najvažnije je naglasiti da se ona javlja kada osoba procijeni da joj je takvoj kakva jeste nemoguće živjeti u svijetu takvom kakav jeste i da je tu nemoguće napraviti neke izmjene, te se osoba, na neki način, oprašta od života.

Mnogi depresiju doživljavaju kao ekstremni oblik tuge, što nije tačno, budući da kod tuge osoba ne osjeća samoprezir, što je, dakle, glavna razlika između ova dva aspekta ljudske emocionalnosti.

Isto tako, depresija se među studentima tumači i kao neka vrsta ravnodušnosti, što je, takođe, netačno, budući da je depresivnost snažno afektivno stanje.

Za razliku od tuge i žalovanja, koji dolaze u talasima, depresija je konstantna i surova, utiče na kognitivno i emocionalno doživljavanje i tumačenje, te je odlikuju jedna ili više depresivnih epizoda.

Ponekad se ljudi plaše tugovati kako ne bi “upali” u depresiju, te tako neprijatnost tugovanja i njen konačni pozitivni ishod – blokiraju.

Tugovanje nikad neće odvesti u depresiju samo po sebi.

Do depresije dolazi kada osoba postane izrazito samokritična – što je ključna odlika depresije, kada ruminira, i kada ima uz to sve perfekcionističke zahtjeve usmjerene ka sebi.

Prema čemu vidimo da tuga nije uslov nastanka depresije.

Ruminacija je ponavljano, negativno mišljenje, usmjereno uglavnom na sebe, okolnosti u kojima je osoba, događaje iz prošlosti, brige i depresivne simptome. Primjer ruminacije je : Zašto sam ja uvijek ovakav? Zašto nisam kao drugi? Zašto uvijek pogriješim? Što se konačno ne promijenim?

Jedna depresivna epizoda predstavlja najmanje dvije nedelje depresivnog raspoloženja ili gubitka interesovanja uz još barem četiri simptoma depresije.

S aspekta neuronauke, uočeno je da je depresija povezana sa sniženim nivoom BDNF – neurotrofnim moždanim faktorom koji predstavlja supstancu značajne uloge u održavanju dugoročne memorije.

Snižen nivo ove supstance najuočljiviji je u hipokampusu, što može imati ulogu u negativnoj pristrasnosti pažnje karakterističnoj za depresiju.

Isto tako, kod depresivnih osoba uočena je pojava povišenog nivoa hormona stresa – kortizola, koji se inače kod ljudi koji nisu depresivni povećava ujutro neprosredno prije i malo poslije buđenja.

Kako prepoznati samoprezir?

Ukratko, samoprezir znači da osoba smatra da je toliko bezvrijedna da ne zaslužuje da živi.

Depresija počinje gubitkom.

Možete izgubiti osobu ili posao, ali i ne mora biti u pitanju nešto konkretno ili opipljivo.

To može biti i izgubljena šansa, izgubljena prilika za nešto vama važno.

Ako nakon tog gubitka osoba procijeni da je ona bez izgubljene stvari/osobe/šanse bezvrijedna i da sadašnjost nema smisla, a budućnost je crna, javlja se depresija.

13. January 2019.13. January 2019.

Anksioznost u odnosu na depresiju, tremu i manjak samopouzdanja

Anksioznost je jedna vrsta straha ili strijepnje, koju osoba osjeća, kada procijeni da njena životna situacija prevazilazi njene sposobnosti, tačnije, da ona nije dovoljno sposobna da se nosi sa životnim teškoćama i izazovima koji su pred njom.

Riječ anksioznost dolazi od lat.anxietas, što u prevodu znači nespokojstvo, briga, a od lat. korijena angere, što u prevodu znači gušiti, mučiti.

Pogledajmo u kakvoj je relaciji sa nekoliko drugih psihičkih patnji: depresijom, manjkom samopouzdanja i tremom.

Anksioznost i depresija

Često se preklapaju i imaju slične korjene.

Ipak, anksioznost je dosta zdravija pozicija u odnosu na depresiju.

Anksiozna osoba je izgubila vjeru u sebe, a depresivna i u sebe i u druge ljude i svijet takav kakav jeste.

Depresivna osoba je izgubila vjeru u smisao života, a anksiozna nije.

Lako možemo vidjeti da na ovaj način anksioznost ili tjeskoba, iako manje nezdrava, može preći u depresiju, ako osoba ne pronađe adekvatne načine i resurse da je riješi.

Anksioznost i samopouzdanje

Tjeskoba je po svojoj strukturi suprotna od samopouzdanja.

Dok je samopouzdanje vjera i pouzdanost u svoje sposobnosti, anksioznost je upravo suprotno vjerovanje i mišljenje.

Samopouzdanje znači da se osoba može osloniti na svoje znanje i vještine, a anksioznost da sumnja u njih.

Dobra vijest je da se samopouzdanje sticanjem iskustva, griješenjem, učenjem, i sa dosta strpljenja može izgraditi.

Anksioznost i trema

Mnogi tremu tumače kao jedan vid anksioznosti, dok je ona ustvari jedan vid straha. čiji je mehanizam sličan kao kod nastajanja anksioznosti – zamišljanje budućih događaja koji će se loše odvijati.

Ali najvažnija razlika između anksioznosti i treme je ta da je trema mnogo uži pojam.

Onaj koji ima tremu zna tačno koju situaciju zamišlja i kada, odnosno, trema je prostorno i vremenski određena i osoba tačno zna na koji događaj se odnosi, dok kod anksioznosti – ovaj strah je mnogo uopšteniji.

Tjeskoba oduzima mnogo energije, ali je mnogo i stvara. Začarani krug kojim se osoba vrti, posebno je teško prekinuti, jer osoba vjeruje da joj svaka kritika ili održavanje straha zapravo trebaju pomoći da se osjeća bolje i da bude bolja, što nije tačno. Nažalost, nikada nije dovoljno reći samo da to nije tačno, već je potrebno sa klijentom raditi na otkrivanju tako jakih uvjerenja koja tako snažno održavaju ovaj začarani krug.

11. January 2019.11. January 2019.

Kako prevazići depresiju: ovo su odgovori 10 ljudi koji su u tome uspjeli

Kako prevazići depresiju je najvažnije pitanje za ljude koji se sa njom suočavaju.

Depresija je, rame uz rame sa anksioznošću najčešća psihička patnja u 21.vijeku.

Depresija počinje gubitkom, ali ne pokreće je svaki gubitak, već onaj za koji osoba procijeni da bez njega ne vrijedi, da je sadašnjost besmislena, a budućnost crna.

Njeni glavni “motori” su samokritičnost, ruminacija i perfekcionizam.

O simptomima depresije možete više saznati iz ovog videa.

Željela sam da znam šta je ono što je ljudima koji se suočavaju sa njom najviše pomoglo da je prevaziđu, pa sam na svojoj Fejsbuk stranici pitala da mi pošalju poruke ili ostave u komentarima odgovore.

Nadam se da će ovi odgovori doći do onih kojima su potrebni.

Ako se trenutno suočavate sa depresijom, imajte na umu da rješenje postoji, milioni ljudi širom svijeta uspjeli su da je prevaziđu. Možete i vi.

Ako budemo više pričali i dijelili svoja iskustva o psihičkim teškoćama, učinićemo da one budu mnogo manje teške i nama i drugima koji ih doživljavaju.

Ovo su odgovori na pitanje: Šta vam je pomoglo da je prevaziđete?

1.”Konačno, nakon decenije batrganja, samoprezira, samoosuđivanja…. nakon što su mi svi govorili da treba da počnem cijeniti sebe…konačno sam ja to sama odlučila i shvatila da (mada sam sve suprotno mislila) ipak nešto vrijedim. Od tad se kolo zavrtilo i ja sam psihički bolje.”

2.”Podrška okoline, bez predrasuda. Ukratko, čista ljubav.”

3.”Kada sam bila trudna umro mi je tata. Pala sam u depresiju. Na poslu sam dobila slobodne dane, ali sam shvatila ubrzo da mi je sve teže i da mi samo rad može pomoći. Vratila sam se na posao, da misli zaposlim. U stanu sam stalno čistila, radila da skrenem misli… vozila sam bicikl, to mi je najviše prijalo. Ali i sada nakon tri godine i dalje mi je jako teško.”

4.”Pomogli su mi lijekovi.”

5.”Jednom sam negde čula da je lek za depresiju ŠETNJA. I to je meni ostalo ucrtano u malom mozgu. Tako da kada sam upala u depresiju ja sam se toga setila i šetala se i kretala što sam više mogla. A da ne zaboravim i da su mi knjige iz oblasti psihologije dosta pomogle. Inače niko u mojoj okolini nije znao da sam u depresiji, jer se to nije videlo.”

6.”Boks mi je mnogo pomogao, a prije svega prihvatanje činjenice da imam problem.”

7.”Razgovor sa onima koji su to prošli ili prolaze i naravno razgovori sa stručnim licima. I prvenstveno naučiti da voliš sebe i uživaš u malim stvarima koje te ispunjavaju.”

8.”Mnogo teško pitanje.Podrška najbližih, ali kada se desi nekoliko depresivnih epizoda, e to je vec začarani krug. Poseta psihoterapeutu, kombinacija lekova i psihoterapije, izlazak u šetnju, kontrolisanje misli ako je moguće. Međutim, sa mnogo iskustva kažem: osećaj koliko bio ružan, prihvatite, proći će…isto kao i lep! Ako verujete u sebe i imate bar jedan cilj, radite na njemu. Moj psihoterapeut je mene izlečio…i volja koju uspevam da održim. Nadam se da sam pomogla.Malo.”

9.”Muzika i gitara.”

10.”Meni je najveća pomoć da prevaziđem depresiju bila moja terapeutkinja koja mi je pomogla da proradim sve ovo što me dovelo do depresije. Bez nje sigurno ne bih uspjela, jer sam pokušala dosta toga i ništa nije bilo djelotvorno kao blagotvorno “teška” psihoterapija.”

Hvala svima koji su pisali, izuzetno sam zahvalna na svim porukama i komentarima koje sam dobila.

Zaista sam srećna što je odziv bio veći nego što sam očekivala, bilo je i onih poruka u kojima su ljudi navodili da i dalje pate od depresije. Od srca vam želim da uspijete naći način da je prevaziđete, jer način sigurno postoji.

22. November 2018.

10 ključnih načina da izbjegnete depresiju

Depresija je teška. Osoba koja je depresivna gubi motivaciju za bilo kakve aktivnosti.

Iskreno vjeruje da nema nade za nju, a možda i najteži momenat kada je depresija u pitanju jeste onaj kada osoba počne misliti kako život nema smisla.

Sa beznadežnošću, ruku pod ruku, javljaju se i bespomoćnost, poremećen ritam spavanja, osjećaj tereta u grudima ili na leđima, bezenergičnost, osjećanje krivice, tuga i anksioznost.

Ljudi koji prolaze kroz ovo stanje voljeli bi da ga nikad nisu doživjeli i na svoje načine tragaju za njenim uzrokom.

Savremena psihologija otkrila je zašto se depresija javlja i evo načina kako da se zaštitite:

1. Izražavajte svoju ljutnju

U radu sa klijentima, mnogi od psihoterapeuta utvrdili su da ljutnja koja nije izražena ima direktne veze sa javljanjem depresije. Ljutnja se javlja najčešće u odnosima sa onima koje volimo i predstavlja emociju čiji je zadatak da nas navede da od druge osobe zatražimo promjenu ponašanja koje nam smeta. Potiskivanjem i prikrivanjem ljutnje izravno radite na uništenju svog samopouzdanja.

2. Dopustite sebi da se osjećate nesrećno onda kada se tako osjećate

Paradoksalno? Pa i nije. Sreća je kada imate kome izraziti svoje ne tako srećno stanje, i kada sebi dopuštate da se osjećate loše. Sasvim je normalno osjećati tugu kada ne uspijemo ostvariti nešto što smo zaželjeli. Niko se ne osjeća srećno svaki dan i ako budete ovo pravo sebi negirali, rizikujete da nakupite neprijatna osjećanja u svom tijelu, koja će kad tad morati negdje izaći. A depresija je jedan od načina.

3. Dozvolite sebi da manje udovoljavate drugima, a više sebi

Ljudi koji su navikli da potrebe i želje drugih stavljaju ispred svojih imaju najviše šanse za razvijanje depresije. Ali kako prekinuti takvo ponašanje? Odgovor je jednostavan, počnite polako. Počnite malim koracima, tempom koji vama odgovara, budite spremni da ćete na tom procesu pokleknuti u nekim trenucima, ali ohrabrite se da nastavite i nakon toga. Npr. danas recite „ne“ kafi koju ne želite, sutra ne morate ništa uraditi po tom pitanju, a prekosutra odbijte obavezu koja nije vaša.

4. Prestanite sebe kriviti za nešto što nije vaša krivica

Kada preuzimamo krivicu koja nije naša, namećemo sebi teret koji ne bismo trebali nositi. Ali kako? Osjećamo se krivima ako uspijemo u nečemu u čemu naš prijatelj nije, tuđe loše ponašanje prema nama shvatamo kao nešto što smo zaslužili. Kao i kod prethodne stavke, dajte sebi vremena da se tog tereta riješite. Budite svjesni da je svako odgovoran za svoje postupke, ne možete vi biti odgovorni za tuđe kada oni nisu vaš produkt.

5. Budite nježni prema sebi upravo onda kada mislite da to najmanje zaslužujete

Pogriješili ste? Ne ponašate se kako ste zamislili? Ulijenili ste se? Mnogo ljudi u ovim trenucima osjeća samoprezir, a upravo to nije rješenje, već karta za još lošije stanje. Pronađite tu nježnost u sebi za sebe, posebno onda kada nehotice učinite nešto što nije u skladu s vašim sistemom vrijednosti.

6. Svaki dan bar 2 sata radite nešto u čemu uživate

Ovo je jako važno za cjelokupno zdravlje, i mentalno i fizičko. Da biste bili raspoloženiji i efektivnije obavljali zadatke, nužno je da sebi priuštite ugodne trenutke. Ukoliko nemate vremena ili sebi ne dozvoljavate da odmorite, razmislite koliko ste sebi zapravo važni.

7. Potražite pomoć kada osjetite da ste pretrpani

Ne morate sve sami. A i zašto biste ako imate nekoga ko vam može pomoći? Bilo da je riječ o poslu ili emocijama, pozovite tu jednu osobu na koju možete računati. Nije to slabost, već svjesnost o sebi i briga za svoje psihičko i fizičko zdravlje.

8. Ne trudite se da budete nešto što niste

Ponekad se pravimo da nešto (ne) volimo jer je potrebno da se tako svidimo nekim ljudima koje smatramo važnima, a što bi nam moglo donijeti neku korist. Međutim, kod ovakvog ponašanja, uništavamo svoju autentičnost. Ovako se potiskivaju i neprijatna osjećanja, ali i prijatna, kao što je radost. U ovom procesu lako je izgubiti sebe i dovesti se u situaciju da više ne znamo šta mi ustvari volimo, a šta ne, a sve zarad želje da se nekom svidimo. Autentičnost je zapravo ono što se većini sviđa. Čak i ako se nekom ne svidite, što je sasvim normalno, veće su šanse da vas poštuje jer umijete biti svoji.

9. Tragajte za pravom porukom svojih neprijatnih osjećanja

Dosadno vam je, osjećate zavist ili ljubomoru? Pa ove emocije su saradnici koji nam ukazuju gdje „škripi“, pa tako i depresija, ako se javi, predstavlja unutrašnji vapaj da nešto morate promijeniti u odnosu prema sebi ili prema drugima, kako biste se osjećali bolje. Ona je alarm i putokaz ka kvalitetnijem i boljem životu.

10. Imajte na umu da nije sve što ne neprijatno ujedno i nekorisno

Odnosno, nisu samo prijatne stvari dobre. Npr. nije prijatno nekome reći da smo ljuti na njega i objasniti zašto, ali je sasvim sigurno korisno i za naše samopouzdanje, a i za kvalitetniji, iskreniji odnos sa tom osobom. Dajte sebi za pravo da vam bude neprijatno, ali imajte na umu da ste odrasla osoba koja će tu neprijatnost sigurno preživjeti.

22. November 2018.

Život perfekcioniste: Danas opet nisam savršen

Perfekcionisti umiju biti naporni. Oni razvlače obavljanje obaveza, a jednom kad krenu sa radom, ne prestaju dok ne dostignu savršenstvo.

A ukoliko to savršenstvo ne dostignu, biće isfrustrirani, ljuti i postiđeni.

Jedna od najtežih stvari kod perfekcionista jeste da oni rijetko kad osjećaju zadovoljstvo, jer imaju zamišljene savršene verzije sebe ili obaveza, koje je uglavnom nemoguće dostići.

Zamislite da nikad ne dostignete uspjeh kakav ste zaželjeli. Ne biste bili zadovoljni.

Osim toga, perfekcioniste karakteriše i sledeće:

Postavljaju nemoguće visoke ciljeve
Manje nesavršenosti doživljavaju kao pravu katastrofu
Odugovlače u obavljanju obaveza ( prokrastinacija) ako primjete da tu obavezu neće moći obaviti savršeno
Osjećaju se kao neuspjeh
Osjećaju se često umorno i bezenergično

Ipak, perfekcionizam ne mora da se javlja u svim oblastima života. Neko može biti perfekcionista u poslu, a da to nije u međuljudskim odnosima i obrnuto.

Perfekcionista u međuljudskim odnosima je onaj koji će se naljutiti čak i na najmanji znak nečeg što će njemu ličiti na nepoštovanje ili neprihvatanje od strane prijatelja. A što ne mora uopšte biti nešto od toga.

Perfekcionista u poslu ima visoke standarde. Ali prije će se destiti da će „zaglaviti“ na jednom zadatku čitav dan dok ga ne uradi bez greške, nego obaviti više zadataka dovoljno dobro.

Perfekcionizam se mnogo cijeni i smatra se vrlinom, a oni koji su perfekcionisti često vole to da ističu u društvu. Ipak, perfekcionizam je daleko od vrline,a bliže je poremećaju. Osoba je svakodnevno prisiljena da radi bez greške, da obavlja savršeno aktivnosti, što oduzima energiju i ostavlja malo prostora za uživanje i igru.

Drugim riječima, perfekcionista uglavnom nije u skladu sa sobom i svojim željama, već je u neprestanoj trciza idealnim standardima. To zvuči naporno, a takvo i jeste.

Perfekcionizam uzrokuje mnogo stresa, a pošto se stalno osjećate kao nedovoljno dobri, onda uništava i samopouzdanje.Ima li tu išta pozitivno?

Perfekcionisti mogu imati doživljaj kao da ne doživljavaju dovoljno svijet oko sebe, kao da njihovim životom upravlja neko drugi i kao da problemi nikad ne prestaju.

Kako se postaje perfekcionista?

Roditelj, staratelj ili nastavnik upućuje poruke djetetu kako mora biti najbolji. Sve je u osnovi ovog moranja i sve druge poruke koje su upućene djetetu su varijacija ove naredbe. Kada dijete pogriješi, odrasla bitna osoba to doživi katastrofalnim i tako se i izražava, a potom kažnjava dijete neadektavno, tj pretjerano i neusklađeno sa greškom. Npr. nema 7 dana izlazaka zbog slučajno razbijenog tanjira.

Ovo je neusklađena kazna sa pogreškom djeteta.

Istovremeno, dijete upija poruke i ponašanja, te se kasnije u odrasloj dobi ponaša prema sebi na taj isti način.

S druge strane, sam roditelj je ili perfekcionista ili se plaši da će njegovo dijete biti neuspješno, te kao prevenciju naglašava uspjeh kao najvažniji, a greške ne dozvoljava.

Kako se riješiti perfekcionizma?

Znaćete da ste se perfekcionizma riješili kada budete imali više životne energije, kada budete opraštali sebi greške, i najvažnije kada budete prihvatali sebe i kada obavite nešto dovoljno dobro ( a ne savršeno) .

Ovaj proces može potrajati, a započinje se tako što ćete imati na umu da greške donose iskustvo, da postavljate sebi realistične ciljeve, i postanete svjesni svojih dosadašnjih uspjeha.

Ako ste pravi perfekcionista, prethodna rečenica može pobuditi u vama nezadovoljstvo, jer ko još želi biti realističan, kada može biti savršen?

U tom slučaju, vaš prvi i najvažniji korak jeste da otkrijete ko vam je to rekao prvi put? Ko je i kako upućivao perfekcionističke zahtjeve prema vama? I da li danas kao odrasla osoba imate priliku da popričate sa tom osobom na tu temu, kako biste otkrili šta je ona htjela ustvari da postigne.