Anksioznost je jedna vrsta straha ili strijepnje, koju osoba osjeća, kada procijeni da njena životna situacija prevazilazi njene sposobnosti, tačnije, da ona nije dovoljno sposobna da se nosi sa životnim teškoćama i izazovima koji su pred njom.
Riječ anksioznost dolazi od lat.anxietas, što u prevodu znači nespokojstvo, briga, a od lat. korijena angere, što u prevodu znači gušiti, mučiti.
Pogledajmo u kakvoj je relaciji sa nekoliko drugih psihičkih patnji: depresijom, manjkom samopouzdanja i tremom.
Anksioznost i depresija
Često se preklapaju i imaju slične korjene.
Ipak, anksioznost je dosta zdravija pozicija u odnosu na depresiju.
Anksiozna osoba je izgubila vjeru u sebe, a depresivna i u sebe i u druge ljude i svijet takav kakav jeste.
Depresivna osoba je izgubila vjeru u smisao života, a anksiozna nije.
Lako možemo vidjeti da na ovaj način anksioznost ili tjeskoba, iako manje nezdrava, može preći u depresiju, ako osoba ne pronađe adekvatne načine i resurse da je riješi.
Anksioznost i samopouzdanje
Tjeskoba je po svojoj strukturi suprotna od samopouzdanja.
Dok je samopouzdanje vjera i pouzdanost u svoje sposobnosti, anksioznost je upravo suprotno vjerovanje i mišljenje.
Samopouzdanje znači da se osoba može osloniti na svoje znanje i vještine, a anksioznost da sumnja u njih.
Dobra vijest je da se samopouzdanje sticanjem iskustva, griješenjem, učenjem, i sa dosta strpljenja može izgraditi.
Anksioznost i trema
Mnogi tremu tumače kao jedan vid anksioznosti, dok je ona ustvari jedan vid straha. čiji je mehanizam sličan kao kod nastajanja anksioznosti – zamišljanje budućih događaja koji će se loše odvijati.
Ali najvažnija razlika između anksioznosti i treme je ta da je trema mnogo uži pojam.
Onaj koji ima tremu zna tačno koju situaciju zamišlja i kada, odnosno, trema je prostorno i vremenski određena i osoba tačno zna na koji događaj se odnosi, dok kod anksioznosti – ovaj strah je mnogo uopšteniji.
Tjeskoba oduzima mnogo energije, ali je mnogo i stvara. Začarani krug kojim se osoba vrti, posebno je teško prekinuti, jer osoba vjeruje da joj svaka kritika ili održavanje straha zapravo trebaju pomoći da se osjeća bolje i da bude bolja, što nije tačno. Nažalost, nikada nije dovoljno reći samo da to nije tačno, već je potrebno sa klijentom raditi na otkrivanju tako jakih uvjerenja koja tako snažno održavaju ovaj začarani krug.
