Anksioznost je emocija i kao takva – nije poremećaj.
Postoje situacije u kojima je adekvatno i opravdano osjećati anksioznost, npr. u ratnim situacijima, ekonomskoj krizi, tehnološkoj evoluciji itd.
U domaćoj literaturi anksioznost se prevodi i kao tjeskoba. Zbog specifičnog osjećanja tijesnog u grudima, a koje prijavljuju osobe koje prolaze kroz ovu psihološku patnju.
Ova emocija se javi kada osoba procjeni da nema dovoljno sposobnosti da se nosi sa životnim situacijama.
Upravo ova procjena je jedan od ključnih aspekata u psihoterapijskom tretmanu.
Riječ je zapravo o iskrivljenoj slici o sebi.
Tjeskoba je dvostruko neprijatna, prvo sama po sebi kao osjećanje, a drugo – zbog otežanog shvatanja njene pojave i povezivanja sa konkretnim uzrokom.
Razlika između svakodnevne anksioznosti kao emocije i nekog poremećaja anksioznosti ogleda se u 3 kriterijuma:
1.Intenzitet anksioznosti (npr.napad panike)
2.Trajanje (npr.mjesecima nakon ugrožavajućeg događaja)
3.Funkcionalnost (npr.fobija koja ometa svakodnevno, uobičajeno funkcionisanje)
Anksiozni poremećaji su sledeći:
- Panični poremećaj
- Generalizovani anksiozni poremećaj
- Post – traumatski stresni poremećaj
- Fobije
- Opsesivno – kompulzivni poremećaj
- Socijalna anksioznost
Dakle, možemo govoriti o poremećajima tek onda kad tjeskoba koju osjećamo ugrožava našu svakodnevnu funkcionalnost, njen intenzitet se oteo kontroli, i traje predugo.
Naravno, uz obaveznu procjenu psihijatra.
Danas se procjenjuje da je broj ljudi koji prijavljuju da se osjećaju anksiozno ili kod kojih se utvrdi neki od ovih poremećaja – dostigao razmjere epidemije.
Možda najrasprostranjeniji oblik psihološke patnje u 21.vijeku jesu anksioznost i depresija.
Mnogo je stvari koje na to utiču.
Od straha od terorističkog napada – gdje je i primjereno osjećati se anksiozno (jer je to neodređena opasnost), pa sve do tehnološkog napretka sa kakvim se ljudski rod suočava prvi put u istoriji.
Takav tehnološki napredak, diktira brz tempo života i izuzetno brzo prilagođavanje.
A to predstavlja zahtjev za izuzetno brzom evolucijom, na kakvu ljudski rod nije navikao.
Sam imperativ brzog prilagođavanja nosi sa sobom i perfekcionističke zahtjeve i ne prašta greške.
Stoga, nerijetko ljudi sami za sebe misle da nisu dovoljno sposobni za životne situacije.
A ustvari – tehnološka evolucija brža je od evolucije na kakvu je homo sapiens navikao.
