Anksioznost je prema definiciji stanje straha koje se javlja onda kada osoba procijeni da nema dovoljno sposobnosti da se nosi sa određenim životnim situacijama.
Tada kreće strah koji se manifestuje na više načina, fiziološki gledano: srce ubrzava, tjeskoba je sve veća, osjeća se pritisak, zacrveni se lice, dlanovi se znoje..
A na psihološkom nivou, osoba razmišlja previše, postavlja sebi previše pitanja ( tzv. overthinking) i osuđuje se i okrivljuje zbog tog što osjeća strah.
Prvi korak u riješavanju anksioznosti jeste da prihvatite da je osjećate i da iako je neugodna, ona vam nešto pokušava reći. Prvi korak podrazumijeva i da zamijenite osjećanje samokrivice za samorazumijevanje.
Anksioznost je stanje straha u kojem kad se nalazimo ocjenjujemo da se ne možemo nositi sa nekim određenim situacijama, da nemamo kapacitete ili sposobnosti.
Anksioznost je praćena osjećajem bespomoćnosti, kada smatramo da ništa ne možemo uraditi po tom pitanju.
Važno je tada razlučiti koliko smo zapravo bespomoćni, te šta je ono što stvarno možemo uraditi povodom situacije u kojoj osjećamo strah.
Pored toga, pružiti sebi razumijevanje i empatiju, jer postoji nešto važno u našem životu za šta se brinemo kako će ispasti.
