Irvin Jalom, jedan od najpoznatijih psihoterapeuta današnjice, napisao je brojne knjige koje su dotakle mnoštvo čitatelja širom svijeta.
Jedan od njegovih najvećih strahova, što je obznanio u svojoj knjizi “O sebi – priča psihoterapeuta” jeste strah od smrti.
Tako se knjiga Smisao života naslanja na tematiku življenja i istovremene svijesti o tome da smrt čeka svakog od nas i šta možemo uraditi kako nas taj strah ne bi paralisao od istinskog življenja života.
Jedna od glavnih poruka Jalomovih djela je sledeća: Što je veći osjećaj neproživljenog života, to je veći strah od smrti.
Stoga, iako ćemo svi umrijeti, potrebno je pronaći smisao u životu, kako bismo iskoristili dobro dane koju su nam dani, kako ne bismo žalili za protraćenim vremenom.
Ova knjiga sastoji se od 6 priča.
Priče međusobno nisu povezane, osim što svaka nosi poruku o smislu života ili suočavanju sa smrću.
1. Mama i smisao života
Prva priča je autobiografska, u drugim, pa i u ovoj knjizi, Jalom se dotiče svog odnosa sa majkom koju opisuje kao hladnu, suzdržanu ženu pred kojom se njegov otac povlačio. Prva priča opisuje san koji je autor usanjao, a u njemu, glavni lik je njegova majka. Dijalog u ovoj priči je izmišljen, ali emocija koju nosi je snažna.
“Sumrak. Možda umirem. Nejasni obrisi okružuju moj krevet: monitori za rad srca, boce sa kiseonikom, infuzije koje lagano kaplju, mnoštvo plastičnih čevčica – prethodnici smrti. Spuštam kapke i plovim u mrak.
Ali tada skačem iz kreveta i izlećem iz bolničke sobe pravo u blještav, Suncem obasjan zabavni park Glen Eko, gde sam davnih dana provodio mnoga nedeljna popodneva.
Plativši ulaznicu, čekam dok sledeći vagončić zaokrene u krivini i glasnim zveketom se zaustavi ispred mene. Pošto se ukrcam i spustim sigurnosnu prečku smestivši se udobno i bezbedno, još jednom se osvrćem oko sebe, kad najednom, među omanjom grupom posmatrača, ugledam nju.
Mašem obema rukama i vičem, dovoljno glasno da me svi čuju: “Mama! Mama!”
Baš tada vagončić naglo krene napred i udari u dvostruka vrata koja se otvaraju ka bezdanu čeljusti mračnog tunela. Naslanjam se koliko god mogu, i pre nego što me proguta mrak ponovo viknem: “Mama! Kakav sam bio, Mama? Kakav sam bio?”
2. Putovanje s Paulom
Ova priča, kao i naredne dvije su u potpunosti istinite, s tim što su imena izmišljena kako bi se zaštitio identitet klijenata.
Nije rijedak slučaj da klijenti zapravo edukuju svoje psihoterapeute, tjerajući ih da u sebi pronađu još znanja, uvida i drugačijih doživljaja. Paula je klijentica oboljela od neizlječivog kancera. Ona je bila na izmaku života, ali je shvatila da doživljava zlatno doba svog postojanja.
Objašnjavala bi Jalomu, na njegova pitanja o tome šta ima zlatno u smrti, da nije smrt ta koja je zlatna, već življenje punim plućima dok si suočen sa smrću.
Nakon određenog perioda, Jalom zajedno sa Paulom osniva psihoterapijsku grupu podrške za osobe oboljele od karcinoma, a kojima su prisustvovali i studenti – specijalizanti psihijatrije.
Jalom o njima navodi: ” Jednu lekciju su posebno dobro naučili: da se život ne može odgoditi.
Mora se živeti sada, bez odlaganja do vikenda, do godišnjeg odmora, dok deca ne krenu na fakultet, do bledih godina penzije.
Ne jednom sam čuo lament: Kakva šteta što sam morao da čekam do sada, kada mi je tijelo izjedeno rakom, da naučim da živim.”
3. Južnjačka uteha
U ovoj priči, Jalom se osvrće na greške napravljene tokom psihoterapije, što mu omogućava njegova sjajna sposobnost samoanalize i introspekcije, čime svoja htjenja i postupke jasno predstavi i svakom od njih pronađe logiku.
Na susretu u psihoterapijskoj grupi, susreo se sa Magnolijom, ženom čije su noge bile paralisane, a medicina toj paralisanosti nije mogla pronaći uzrok. Kako je terapija tekla, i nakon nje, Jalom možda pronalazi odgovor na to pitanje. Osim toga, otkriva nešto i o sebi.
“Dan nakon grupne terapije, Magnolija je otpuštena iz bolnice, a ja sam je slučajno video dok je u bolničkom hodniku čekala pored prozora blizu apoteke za pacijente.
Osim njene majušne čipkane kape i plavog vezenog prekrivača koji joj je prekrivao noge u invalidskim kolicima, izgledala je sasvim obično – umorno, zapušteno, neprimetno među pacijentima ispred i iza nje.
Klimnuo sam joj, ali me nije prepoznala, te sam nastavio svojim putem.
Nekoliko trenutaka kasnije, predomislio sam se i vratio da je potražim.”
4. Sedam lekcija na višem nivou o terapiji žalosti
Ovo je najduža priča u knjizi i opisuje susrete tokom četvorogodišne psihoterapije sa prijateljicom svojih dobrih prijatelja, koja je rano ostala bez najbližih, a povod za pojavljivanje kod Jaloma na terapiji bila je smrt njenog muža koja ju je pogodila do srži.
Da li će Jalom uspjeti da joj pomogne u procesu tugovanja i čemu ga je to ona naučila?
Osim o procesu tugovanja, mnogo ćete saznati i o samom procesu psihoterapije, i koliko je važan odnos i veza na relaciji psihoterapeut – klijent.
Zanimljivo u vezi ove priče je da je klijentica sama tražila da Jalom njenu priču predstavi javnosti, ne samo kako bi pomogla drugima koji tuguju, već kako bi i drugi psihoterapeuti mogli naučiti iz njenog slučaja šta je ono što je potrebno klijentu koji tuguje.
“Tražila sam samo jedno: da ostaneš sa mnom i da pristaneš da izlažeš sebe smrtonosnoj radijaciji koja je isijavala iz mene.
To je bio tvoj zadatak. Generalno, terapeuti to ne razumeju.
Niko sem tebe ne bi to umeo. Ni moji prijatelji nisu uspeli da ostanu uz mene.
Bili su suviše zaokupirani tugovanjem za Džekom, ili su se distancirali ili su zakopavali strah pd svoje sopstvene smrti, ili su zahtevali – zaista zahtevali da se osećam bolje posle prve godine.”
5. Dvostruko otkriće
Pretposlednja i poslednja priča su sastavljene, od istinitog jezgra, ali oko kojeg su iskontruisani izmišljeni događaji i dijalozi. Više Jalom ne priča u prvom licu, već poslednje dvije priče ove knjige konstruiše doktora Laša koji nas vodi kroz seanse sa klijenticom koja je čula njegove snimljenje bilješke o njoj samoj.
Čula je kako je rekao da je dosadna, ali i privlačna i odlučuje da to iskoristi kako bi se poigrala sa svojim psihoterapeutom. Ipak, i uz to poigravanje i traženje od njega da prizna šta stvarno misli o njoj, ona uspijeva da primi pomoć koja joj je potrebna da napreduje.
A istovremeno, doktor Laš ostaje zapanjen uvidima koje njegova klijentica iskazuje na zajedničkim susretima i počinje vjerovati da je kontratransfer snažno uticao na njihov odnos što izlaže na grupnim susretima sa ostalim kolegama koji se bave ovom tematikom.
6. Mađarska priča o mačjoj kletvi
Ova priča me sa mačkom, kao ključnim likom u obrtu situacije podsjetila na “Majstora i Margaritu”, voljela bih čuti da li se nekome od čitalaca pričinilo isto.
Iako dobrim dijelom sci-fi priča, nosi važne pouke. Osim o tome kako izbjegavamo život zbog straha od smrti, što je u suštini – apsurdno, vjerujem da će vam se dopasti i moć pregovaranja koju je Jalom dodijelio doktoru Ernestu Lašu, koji je pokazao da i sa onim najkrutijim sagovornicima možemo pronaći način da komuniciramo.
Poslednja priča stvoriće utisak kao da čitate neku drugu knjigu, jer se potpuno razlikuje od svih ostalih, ali opet sa sobom nosi terapeutsko ispitivanje straha od smrti, navodeći riječi koje je izjavio psiholog Oto Renk: ” Mnogi odbijaju pozajmicu života, da bi izbjegli dug smrti”. Takoreći, umrijeće i onaj koji koristi život, a i onaj koji ne. Iako ove riječi mogu da zvuče surovo, njihovo shvatanje može znatno doprinijeti kvaliteti života.
“Dobro sam prikrio identitet svojih klijenata i poznanika koji se javljaju u ovim pričama. Neki od događaja desili su se veoma davno i mnogi likovi nisu među živima. Svi oni koji su mi ispričali svoje doživljaje ili snove pročitali su kako početni, tako i konačan rukopis ove knjige i ljubazno mi dali dozvolu za objavljivanje ovih priča.”
-Irvin D. Jalom
Autor: Irvin Jalom
Naziv knjige: Smisao života – priče o psihoterapiji
Izdavač: Psihopolis institut, Novi Sad
Godina: 2014.
Cijena: 1595,00 RSD / 26 KM
