Svakodnevno proživljavamo emocije kojima ni ne znamo ime, javljaju se kad ih najmanje očekujemo ili najmanje želimo, ukazuju nam na nešto bitno što se odvija, a mi ih doživljavamo kao one koje upravljaju sa nama, kao one koje nas udaljavaju od zdravog razuma, iako su, zapravo, one naši saradnici i pomoćnici na putu ka boljem življenju.
Jedna od najljepših promjena koje su stigle sa 21.vijekom jeste poziv na autentičnost!
Kako možemo biti autentični ukoliko ne znamo šta osjećamo i zašto? Teško je postići da budemo svoji ako mislimo da emocije upravljaju nama i da one imaju kontrolu.
Zoran Milivojevićje u svojoj knjizi iznio model po kojem nastaju emocije, a u specijalnom dijelu ove knjige prikazao koje to sve emocije postoje, kada se javljaju i koja je njihova definicija.
Ovo je lista tih emocija iz ove revolucionarne knjige :
-
Želja i sviđanje
-
Frustracija
-
Zadovoljstvo
-
Nada
-
Sreća
-
Dosada
-
Ravnodušnost
-
Osjećanje usamljenosti
-
Ljutnja i bijes
-
Prezir, odbačenost i neprihvaćenost
-
Samoprezir, inferiornost i bezvrijednost
-
Uvrijeđenost
-
Zavist
-
Mržnja i furor
-
Samomržnja i mortido
-
Prkos
-
Gađenje
-
Strah, panika i užas
-
Trema
-
Tjeskoba ili anksioznost
-
Zabrinutost
-
Povjerenje i sumnja
-
Stid ili sram
-
Ponos
-
Poštovanje i samopoštovanje
-
Krivica i samoljutnja
-
Ljubav i zaljubljenost
-
Ljubomora
-
Tuga ili žalost
-
Depresivnost
-
Osjećanje smiješnog
-
Osjećanja lijepog i ružnog
Već par godina unazad, psiholozi učestalo pišu i pričaju o emocionalnoj pismenosti, mnogima to već postaje dosadno, ali, mnogi ipak i dalje ne znaju šta to ustvari znači. Emocionalna pismenost predstavlja:
-Prepoznavanje emocije koju osjećamo
-Djelovanje u skladu sa njom
Npr. pred sastanak osjećam anksioznost. Anksioznost znači da smatram da nemam dovoljno sposobnosti da se izborim sa mogućim teškoćama na sastanku (npr. šef će mi dati više zadataka nego što mogu izvršiti). Ako je osoba emocionalno pismena i prepoznaje svoju anksioznost, ona će znati kako asertivno da zatraži od šefa da te zadatke da nekom drugom.
Iako ovo zvuči lako ili čak dosadno, od velikog je značaja za razvijanje sopstvene autentičnosti, ko zna gdje vas ona može odvesti ako odlučite da radite na njoj. Znamo da mnogi uspješni ljudi jesu tu gdje jesu jer su bili svoji i kada rade to što rade, mi na njima vidimo koliko vjeruju i vole to čim se bave. To je jedna od odlika autentičnosti.
Nerijetko razdvajamo razum od emocija, vjerujući kako su nam one nepotrebno date i samo nas mogu „uvući“ u neku psihološku patnju. Ali, važno je pritom znati da je dio mozga zadužen za emocije evolutivno stariji od onog zaduženog za razum. Zato je važno usmjeriti svoju pažnju na emocije, jer njihovim ignorisanjem one neće prestati postojati.
Ne samo da neće prestati postojati, već, ignorišući važne poruke koje nam emocije upućuju, mi gubimo na kvaliteti života.
„Dovoljno je spomenuti notorni rascjep između „intelektualnog“ i „afektivnog“. Rasprostranjenost ove predrasude o ljudskoj emocionalnosti čini da i danas većina ljudi razmišlja o sebi kao o nečemu što je podijeljeno da 2 dijela: na dio koji misli i koji je racionalan i na dio koji osjeća i koji je iracionalan.
Iz takvog odnosa savremenog čovjeka prema sopstvenim osjećanjima sasvim logično proizilazi njegova borba protiv njih, njegova težnja da im ne podlegne, njegovo odupiranje kako one ne bi nad njim zavladale i kako ga ne bi zavele.
Pošto u takvom kontekstu osjećanja imaju značenje nečeg iracionalnog, logičan je stid zbog sopstvene osjećajnosti zbog koga se osjećanja skrivaju pred drugim ljudima.
Nerazumijevanje sopstvene osjećajnosti nužno vodi u nerazumijevanje tuđe osjećajnosti, a ova se manifestuje kao nelagoda ili strah pred tuđim osjećanjima, odnosno, pred tuđom iracionalnošću.
Opisana zabluda da su emocije iracionalne odnosi se prvenstveno na neprijatna osjećanja“ – Navodi Zoran u uvodu u svijet emocija.
Pronalazite li neku emociju koju trenutno osjećate na navedenoj listi? Da li nešto što vas zaokuplja veći dio dana možete prepoznati kao nešto od ovih emocija?
Sasvim sigurno biste jasnim objašnjenjem svoje emocije osjetili rasterećenje ili dobili ideju šta sa njom da radite.
Mnoge emocije danas nazivamo negativnim, čime ih označavamo kao nešto što je samo po sebi loše, međutim, u teoriji izloženoj u ovoj knjizi, te emocije su nazvane neprijatnim, a znamo da nije sve što je neprijatno ujedno i nekorisno.
Jedno od najčešćih neprijatnih osjećanja kada su ljubavni odnosi u pitanju jeste ljubomora.
Milivojević iznosi definiciju : „Ljubomora je vrsta straha koju subjekt osjeća kada procjenjuje da postoji opasnost da osoba koju on voli, zavoli nekog trećeg. Za osjećanje ljubomore je potreban trougao: prvi se plaši da će voljeni drugi zavoljeti nekog trećeg. Pozitivna funkcija osjećanja ljubomore jeste u tome što ona motiviše osobu na akciju kojom će sačuvati ljubav voljene osobe“.
Koliko puta smo se ljutili na partnera zbog ljubomore, a sada zapravo možemo znati šta je to ona! Ona je strah. I kao što vidimo, za nju je potrebno 3 ljudi. A mi smatramo da je osjećamo i onda kada neko drugi ima nešto bolje od nas. Npr. kolega je unaprijeđen i mi kažemo da osjećamo ljubomoru, a to nije tačno. U tom slučaju ustvari osjećamo zavist.
Kao što vidimo, čak i neprijatne emocije imaju svoju funkciju, tuga nije tu samo da bismo se osjećali loše i bili osamljeni. Neki ljudi se pitaju šta je sa njima i zašto su takvi, a kada bismo se svi malo više osvrtali na sopstvena osjećanja, posebno ona koja nisu prijatna, znali bismo da svako od njih ima neku funkciju, i to funkciju koja je pozitivna.
Mnogo ljudi traga za „znakovima pored puta“ čijim praćenjem će svoj život učiniti kvalitetnijim. Ja mislim da je tu riječ o praćenju onog što je u nama, a to su osjećanja ili emocije, čijim osluškivanjem svoj život činimo smislenijim i boljim. Emocije su naši „znakovi pored puta“.
Autor: Zoran Milivojević
Naziv knjige: Emocije
Izdavač: Psihopolis institut, Novi Sad
Godina: 2007.
Cijena: 41.90 KM / 2.640,00 RSD
