Samokritičnost predstavlja tendenciju samokažnjavanja.
Bilo da se ove riječi izgovore naglas ili osoba “u sebi” misli, pretjerana, neadekvatna samokritičnost narušava kvalitet života i onemogućava uživanje.
Jer osoba prihvata da bude kažnjena od strane sam sebe, budući da nije dostigla neke, uglavnom – nerealne ciljeve koje je pred sebe postavila.
Kako prepoznati da li se pretjerano, neadkevatno kritikuješ?
Ukoliko se pronađeš u narednim rečenicama, onda je vrijeme da preduzmeš nešto po pitanju smanjenja samokritičnosti, ukoliko želiš da živiš ispunjeniji život.
-
Teško ti je da počneš raditi nešto novo iz straha da nećeš uspjeti u tome.
-
Odugovlačiš (prokrastiniraš) sa obavezama iz straha da nećeš uspjeti uraditi najbolje što možeš.
-
Upućuješ sebi različite uvrede kao što su npr. Glupačo, kravo.. kada pogriješiš.
-
Teško ili skoro nikad ne uspijevaš da uživaš u omiljenim aktivnostima.
-
Vjeruješ da ćeš se pokrenuti ako se samokritikuješ.
-
Vjeruješ da samokritičnost ima ulogu motivacije.
-
Kritikovali su te kao dijete i jedino tada si uspješno obavljao/la svoje obaveze.
-
Kada uspiješ ispuniti bitne ciljeve, počinješ misliti kako oni ipak nisu bili dovoljno zahtjevni.
-
Kada ne uspiješ ispuniti bitne ciljeve osjećaš se potpuno bezvrijedno.
-
Ne podnosiš pogreške.
-
U stanju si odustati nakon prve greške.
-
Teško ti je da učiš iz grešaka.
-
Imaš visoka očekivanja od drugih ljudi.
-
Ne uspijevaš osjetiti zadovoljstvo kada postigneš određeni uspjeh.
-
Skoro nikad sam/a sebe ne pohvaljuješ.
-
Kada se pohvališ ne vjeruješ u te pohvale.
-
Često se osjećaš anksiozno.
-
Imaš doživljaj da život nikako da krene pravim putem i da se stalno dešavaju stvari sa kojima se ne možeš nositi.
-
Često se upoređuješ sa drugima i kod njih uviđaš kvalitete, a kod sebe nedostatke.
-
Smatraš da je samoljubav isto što i sebičnost.
-
Strah te da će te neko drugi iskritikovati, pa to onda uradiš sam/a pred drugima, da ih preduhitriš.
-
Teško primaš pohvale ili ih odbijaš ili pronalaziš druge razloge zašto si nešto uradio/la dobro, nikako ne davajući sebi zasluge.
-
Teško zaspiš.
-
Često se osjećaš umorno.
-
Uglavnom koristiš “moram” kada pričaš o svojim obavezama, zadacima ili željama.
-
Najčešće sebe samookrivljuješ za probleme u svom životu ili čak životu drugih ljudi oko tebe.
-
Okrivljuješ se kada se ne osjećaš dobro, ne tolerišući svoje neprijatne emocije.
Ovakav način razmišljanja dovodi do toga da osoba stalno sumnja u sebe i netačno vjeruje da nije dovoljno dobra.
Kao rezultat ovakvo razmišljanje može dovesti do problema u samopouzdanju, odnosima sa drugim ljudima, pa čak i depresije.
