Skip to content

Ne dam bratu ništa ili sebičnost i ljubomora kod djece

Stiglo je u inbox pitanje da li se može pojaviti ljubomora kod djece, iako su mala? 

Odgovor je da itekako može, posebno kada roditelji očekuju još jedno dijete. Tada se može javiti ljubomora kod djece, usmjerena ka djetetu koje tek treba da dođe na svijet.

Šta je ljubomora? 

Prema definiciji, ljubomora je jedna vrsta straha koju osoba osjeća kada procijeni da će osoba koju ona voli – zavoljeti nekog drugog. U tom smislu govorimo o strahu od gubitka roditeljske ljubavi, što lijepo objašnjava pojavu ljubomore kod male djece kada se u porodici čeka još jedno dijete.

Prvorođeno dijete može očekivati da će ljubav koju ono sada prima, da mu ukradu brat ili sestra koji dolaze na svijet. U takvoj situaciji dijete može da se ponaša na loš način prema najmlađem članu porodice, da mu ne da svoje stvari, da ga krivi ili tuži roditeljima. U nekim situacijama, dijete koje je prvo rođeno može i na različite načine privlačiti pažnju svojih roditelja, u želji da mu iskažu ljubav.

Šta uraditi u ovakvoj situaciji? 

Najvažnije je da roditelji uvaže djetetovu ljubomoru i da mu objasne onoliko puta koliko bude potrebno, da ono nije ugroženo, te da ga roditelji i dalje vole iako sada imaju još jednu bebu. Važno je objasniti djetetu da ljubavi ima onoliko koliko djece ima, odnosno, da ljubav može da se dijeli za više djece.

“Ne dam bratu ništa”?

U ovom slučaju u pitanju je sebičnost. Dijete se plaši da će neko uzeti nešto njegovo. Bila to u pitanju hrana ili igračka, dijete osjeća da je na neki način ugroženo nešto što smatra svojim i neće dati da do toga dođe, što jasno i izrazi.

Sebičnost se počinje javljati kod djece od 3.godine, jer ona tada spoznaju svoje “ja”, odnosno, da su oni individualna bića, što rezultira izjavama koje mogu dovesti roditelje u neugodne situacije na igralištima.

Šta uraditi u ovoj situaciji?

Važno je imati na umu da ne treba tjerati dijete da dijeli stvari koje zaista ne želi da dijeli. Možda je u pitanju neka igračka koju dijete obožava, te nije dobro tjerati dijete da dijeli baš sve sa drugima. Pogledajte sebe i razmislite koliko biste vi dijelili sa drugima nešto što baš volite, a kako biste se tek osjećali da vas neko na to tjera?

Ipak…

potrebno je djetetu objasniti da dijeljenje neke igračke ne znači da ona njemu i dalje ne pripada. Ako se neko igra sa djetetovom loptom, lijepo bi bilo da roditelji pričaju kako je lijepo dijeliti i kako se tako stvaraju prijateljstva, ali da, isto tako, kada igra završi, njegova lopta će mu biti vraćena nazad.

U nekim situacijama roditelji koriste sebično ponašanje djeteta u smislu da je podstiču, ali iz najboljih namjera. To se npr. dešava kada roditelji kažu da će pojesti njegovu hranu ako ono neće. Ponekad ovo uspijeva, a ponekad ne. Važno je imati na umu da će dijete pojesti onoliko koliko može i da ni mi sami ne jedemo onda kad ne možemo, a da se na ovakav način sebičnost podstiče još više, jer dijete dobija potvrdu od roditelja za takvo ponašanje.

 

Be First to Comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *